Splitkarenje u po bota

S ovom nedužnom sličicom primičem se neslavnom kraju obilaska Vranjicom. Naime uočivši na ulici teretna kolica koja smo mi djeca nekako 'fascinirani' nazivali "japaner", vjerojatno zato jer su bila učinkovitija i fleksibilnija varijanta naših 'tačaka', 'karijola' ili kako ih već zvali, a dizajn koje je očito potekao od lukavih, 'radno manijakalnih' Japanaca... dakle 'pikne' mene ta scena i ja 'opalim' ovu fotku, 'za podsjećanje na djetinjstvo'...

U tom trenu iz kuće 'kao furija' izleti neka ženetina derući se na mene "jesam li pitao za dozvolu da snimam njenu kuću?"... i sve tako neki uspjenjeni "bla bla, truć truć...".

Nije mi to prvi puta; sve o čemu često piše naš kolega-bloger Toco doživio sam nekoliko puta na vlastitoj koži pa već imam cool taktiku za neutralizaciju tuđeg (i svog vlastitog) gnjeva, ali sam se, onako u ipak 'razdrmanom' odlasku s poprišta, zabrinuo za bilo kojeg budućeg (ili nekog prošlog) turista koji bi se (ili se je...) slučajno, ničim izazvan, drznuo snimiti fotku poput ove.

Suosjećam donekle s jadom ili ljutnjom koje vjerojatno osjeća stanovništvo Vranjica zbog višegodišnje otrovne industrije u blizini ili po njih nepovoljnog stečaja "Salonita", ali bogme nisam ničim zaslužio ovakvo istresanje nečijeg prljavog veša nada mnom.
Pitam se je li taj banalni "japaner" zapravo 'zamračen' (otuđen) u pretvorbi pa je proradila obiteljska nečista savjest?

[GP]