Splitkarenje u po bota

Predmnijevam što je vodilo ono neko davno društvo da učini napore, ponegdje vrijedne divljenja, kako bi stanovništvu dobavilo pitku vodu te da na svakom mogućem mjestu postavi zdence, špine, tekuću vodu... Voda se tada s pravom smatrala darom prirode - i bila je više od prijeke osobne potrebe - poput nekog društvenog dobra. I sastavni dio humanog okoliša.

I nova građanska Europa prepoznaje to viđenje pa u svojoj civiliziranoj infrastrukturi: parkovima, biciklističkim stazama, šetnicama, zelenim površinama, turističkim koridorima, plannarskim stazama... sve više širi mrežu punktova na kojima putnici namjernici mogu utažiti žeđ, oprati ruke i umiti lice... a njihovi dvonožni ljubimci uroniti svoje žedne njuške...

A kod nas!?

[GP]