subota, 16.01.2016.
Vidici
Oko ove scene imao sam već na 'licu mjesta' poprilične 'osobne dileme'... Bijah tog dana, iznimno, uronjen u mediteransku atmosferu, mirise i uvjetovane reflekse Jadrana koji mi prizivahu plavo more, nepregledne horizonte, nepomućene zalaske sun(a)ca. i pokušah se, s teškoćom, uživiti u osjete i osjećaje šetača namjernika koji bi prisjeo na ovu ovdje klupu željan odmora očiju na obrisima Kozjaka, klisuri Klisa i tihom mirisnom moru.
Može li mašta apstrahirati te ne baš inspirativne betonske i čelične grdosije koje se nameću kamo god odavde pogledao?
Ne dešava li nam se to isto u svakodnevnici kad nam se, kako je to ponovno zatitrano aktualnim postovima na blogu, kriterij 'normalnosti' toliko poljulja da cijeli društveni 'sloj' koji prekapa po kontejnerima uzimamo zdravo za gotovo.
P.S. Drago mi je što (mi) je Zen Zi spomenula večernje vidike odavde unaokolo, kada u mraku točke svjetala ostalog života i njihovih odraza u moru prevladavaju nad ostalim 'nametnicima'. Barem nakratko.
[GP]
Može li mašta apstrahirati te ne baš inspirativne betonske i čelične grdosije koje se nameću kamo god odavde pogledao?
Ne dešava li nam se to isto u svakodnevnici kad nam se, kako je to ponovno zatitrano aktualnim postovima na blogu, kriterij 'normalnosti' toliko poljulja da cijeli društveni 'sloj' koji prekapa po kontejnerima uzimamo zdravo za gotovo.
P.S. Drago mi je što (mi) je Zen Zi spomenula večernje vidike odavde unaokolo, kada u mraku točke svjetala ostalog života i njihovih odraza u moru prevladavaju nad ostalim 'nametnicima'. Barem nakratko.
[GP]