Splitkarenje u po bota

Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim koliko su 'zeznuti' bili ljudi Vranjica i velikog dijela tog (Kaštelanskog) zaljeva s azbestno-cementnom industrijom koja im se bila nagruvala pred nosom. Pravi jad krenuo je, vjerojatno, sa 'zakašnjelim' otkrićem/priznanjem da je azbest, kao materijal kojeg su radnici/stanovnici zbog nedaleke tvornice 'salonita' htjeli ne htjeli naveliko udisali, itekako poguban za zdravlje.

Anđeo Rafael koji je posljednjih godina postavljen na sâmom ulazu u mjesto kao, kažu, metafora izbavljenja iz môre onečišćenja za mnoge je, čini se, 'došao' prekasno. Jad je, čini se, ostavio neizbrisivi trag.

[GP]