Splitkarenje u po bota

Po tome kako stotine ljudi mogu dnevno proći mimo nekog uništenog, isprevrnutog, vandaliziranog, zapuštenog objekta ili detalja... ni ne trznuvši 'okom' niti duhom... shvaćam kako je današnjica tolike ubila u pojam, odsustvom humanističkog ili inog odgoja, lažnim vrijednostima i ispraznim ego(t)izmom, da ne zamijećuju ništa izvan osobne zone 'samointeresa' ili ne daj bože izvan 'opisa radnog mjesta'.

Još mi je žalosnije kad se ni nečiji pomalo naivni, voluntaristički i 'utopistički' pokušaji mijenjanja i uljepšavanja svijeta iz sličnih razloga uopće ne zamjećuju niti cijene... tek rijetkima izmamljujući istinski osmijeh na usne ili pružajući ugodu pri prolasku, pogledu, boravku...
Ne treba odustajati. Još nas ima, koji hoćemo i koji cijenimo.

[GP]