Splitkarenje u po bota

Nije ovo nekakva posebna fotka. Skoro pa je nikakva. Ali taj sat na Sv. Frani, nekako samozatajan i noću ne previše blještav, ipak je određeni splitski orijentir, i vremenski i 'geografski'. Ima prednosti ondje se nalaziti s nekim, 'pod njim' je široko i razvidno, a može se, u nestrpljenju, konzultirati i njegovo točno vrijeme.

Ovdje sam ga 'objavio' kao prekretnicu u tom danu, točku prijelaza između noćnog (mraka) i dnevnog (svjetla) u kojoj se odjednom shvati da fotografije prestaju biti žuto-crvene od dominirajuće javne rasvjete i da se "vraćaju" plavi tonovi.

[GP]