KO TI JE SUĐEN: Saznaj za koga će se udati - Pravi datiranje
utorak , 08.01.2019.Mjesečni horoskop za april 2015.
Click here: KO TI JE SUĐEN: Saznaj za koga će se udati
Ovaj put nai roditelji postae na istom trećem spratu jo blie komije gdje dobie po moderan i lijepo opremljen jednosoban stan. Moda su neke druge sile dovele do toga da imate neosnovane sumnje, sačekajte, noć je puno pametnija od jutra. Pitao je ko su ovi civili.
Tri su joj skoro neosjetno narasli a četvrti se iskosio pa potiskuje u zube do njih. Razdvojili su ene i djecu od mukaraca. Kad su oca doveli u bolnicu, njezina se majka predstavila medicinskim sestrama kao nje gova supruga; zatim je stigla njegova prva ena, Maryan Farah, jer i ona sad ivi u Whitechapelu, pa im se i ona predstavila kao njegova supruga.
Mjesečni horoskop za oktobar 2015. - Djeca su ili nasilnici ili rtve n asilja; ili sama preuzimaju inicijativu postajući nasilna, ili trpe nasilje.
Kič je grad iz kojega je doao, - kae nepoznati. Evo tog grada na slici. Radi se o memoarima bolesnika koji kae da je na Zemlju doao sa Planete Nada. Problem nije to je on bolestan nego je toliko normalan. Kae, doao sa Planete Nada iz Galaksije Cyrus. Niti aparata ni motora nego osvano nako sam pored moje pojate. I to, da je doao sa sa Planete Nada 7000 i neke godine na ovu nau Zemljicu na kojoj po datumu moga zapisa tek teče 2012-a. Na tu moju primjedbu samo prezrivo frknu. Priča neke gluposti da je prije 16 godina pobjegao sa Meteora Balk koji je pak prije vie od 3000 godina adaptiran za neka tri mala zemaljska naroda, da konačno samo oni na njemu ive i rade. Da konačno uvide da im drugi nisu krivi za njihove uasno krvave ratove. A oni, oni su to jedva dočekali i s vremena na vrijeme nastavljali ih jo krvavije. Zadnji eto bi od 6091-e do 6095-e, veli on. Kae:-Na Nadi i ovdje, to je sve isto. Ljudi su svuda samo ljudi, samo to se oni na Nadi jo uvijek trude da poteni ne nagrabuse ba skroz. Isto su ludi, pametni i osječajni. Ima sasma malo razlike u vaspitanju, veli on ba tako, -sasma. Malo mu je čudan jezik, nekako rudimentaran. Mora se priznati da su Nađani tolerantniji i milosrdniji od nas sa Balka. Ipak svi i tamo u svemiru proizvode oruje za konačni smak ljudi sa ovog svijeta. Jo im to skroz ne polazi za rukom. Siguran sam u to, veli on. Ali zato, - to ne znam, dodaje tuno. Moda je to i zbog toga jer poslije silnog poleta za rat vojnici u rovovima sve bre poćinju da zavide bubama na virtuelnosti da ostanu ivi i počnu da ude za mirom, nastavlja sjetno. Tako da jo uvjek po svemiru negdje ima jo ljudskih ivota. Čovjek misli da je neko i neto ako moe unititi, ubiti, zatvoriti, mlatiti, mučiti silovati pripadnike svoje rase. Obuče uniformu, postroji se i to je sve. Doivljava potpunu slobodu klanja i klaonice iako je kao fol svezan naređenjima i konvencijama. Pozdravlja ofricire dodirom dva prsta ili akom desne ruke na sljepo oko svoje glave kao da kae, - zapovjedniče, moja pamet je tvoja, ja sam slijep i preputen tebi. A kad ode na bojite preputen je samo svojim nagonima i strahovima. Rat je vrhunac svega, - reče neki ostraeni philosof. Svega, zavri neznanac svoju tiradu. Donese dakle sa sobom taj ludi čova neku tanu i mjesto kakve nove naprave iz nje izvadi knjigu na malo ruralnom Srpsko-Hrvatskom jeziku pa mi je dade na poklon. Taj sam jezik naučio od mojih roditelja koji su me, neznam zbog čega tjerali dugo godina da ga čitam i piem. Čak i Čirilicu sam naučio. Ja ga pitam, pa kako to da on nema neto pametnije, neto to tamo ima, a ovdje nema pa da se tako obogatimo 'na pronalasku'. Veli ama nema tamo nita to ovdje nema, sve je isto i tehnika i tehnologija. Znanje se po Svemiru ljudima djeli ravnomjerno iz istog depoa. Samo, tamo imaju neke maine za prevoz putnika sa planete na planetu koje neke misteriozne grupe ljudi dre pod strogom kontrolom. Nisu to ni maine, veli on, nego kabine. Kae onom to njima rukuje đe će, uđe u kabinu i poslije za par minuta se nađe tu đe si elio. Mene su smatrali neprijateljem jer sam pisao o nama ljudima bez zadrke i licemjerstva. Jedan dan me neko zgrabio na ulici sa mojom tanom u kojoj sam nosio jednom prijatelju ovu moju knjigu u kafanu na čitanje i evo me ovdje. Ma ta oni rade od ljudi to je revija. ta ima u ovoj knjizi opasno? To je dnevnik moga ivota i nekih događaja koja se uz njega usput deavaju i nita vie. Ako im to smeta onda im smeta cijeli ivi svijet. A to samo đavlu moe da smeta. Moda su se oni njim povezali i svezali? Ma ko su to oni? To su ti ljudi koji se godinama nisu nasmijali, zasvirali, zapjevali. Vazda u crnim odijelima sa bjelim kouljama i kravatama. Političari i njihovi leinari, - velim sad ja onako vie sam za sebe. Da oni, -veli on. Kae mi da njegovu knjigu objavim slobodno pod mojim imenom, ako hoću i trai da ga samo zatitim i nikom ne govorim mnogo o njemu jer mu je sve već dosadilo i htio bi da ivi kao farmer, čuva ovce ili tako neto dok ne smisli kako da se vrati na Nadu. Dogovorimo se da kaem svima da mi je kao neki sa Balkana rođak doao u posjetu da radi ovdje na mojoj farmi u Kanadi jer tamo nema posla, itd. Ma ta ja ima da kome objanjavam ko je on, ovdje sam ja gazda i nema to ovdje u Kanadi da se radnici pitaju ta. Imao je čak i pravi Hrvatski paso koji su mu dali oni sa Nade, to ga nama od tamo ispratie. Pristanem preliminarno dok ne pročitam malo te njegove pisanije i malo ga posmatram. Ionako mi fali nekih izazova. Vie su mi dosadila i krstarenja po morima, hoteli na Kubi, u Mexiku na Havajima. Svata i od mene. Radova na farmi nema čudo kad se dobro organizuje posao, to jest dobro plate radnici. On me ubrzo odmjenu u svemu oko poslova; sa radnicima, oko konja i nojeva, malog motela u kojeg bi smjestio turiste koji bi dolazili da ih jau i vrlo skupo plate to zadovoljstvo. Ma ivio sam ko grof od kada mi ta ideja sa nojevima pade naum. Konji su već svima dosadili. Ja eleći uvijek da budem pisac počeh da prepisujem njegove pisanije nalivperom i olovkom tako da je u rukopisu izgledala kao da sam ih ja stvarno pisao. Promjenio bih koju rečenicu ili dodao neto pa to precrtavao tako da je to izgledalo kao pravi mukotrpni rad. Ma bio sam ja talenat u koli za knjievnost dok nam ne dođe da predaje literaturu neki prof koji je sluao samo sebe i uivao u svojim predavanjima. Jest bio načitan i zaljubljenik literature, ali njegovo znanje se na većinu u razredu se nije prenosilo. Izgubismo mnogi volju za taj vid ljudske aktivnosti i okrenusmo se medicini, ininjeriji, mathematici, pravu, a neki čak i ekonomiji, to je za gimnazijalce bilo veoma neobično. Moja ena je radila u oblinjoj bolnici kao sestra. Imala je dosta prekovremenog rada, rad u smjenama, 12 satne ifte na poziv, pa sam sa te strane imao na pretek vremena za prepisanije. Bio sam mlad i zbog sigurnosti koju mi je pruala familija a naročito otac bio sam i dugo ostao veoma naivan zbog čega su me drugovi često prdali. Odatle dobih mnoge komplexe, ali budio sam i poneko potovanje jer sam na to sve bio nevjerovatno tolerantan. Sve se promjenilo kad je te zlokobne 91-e rat počeo u Hany a onda 92-e u Bony na naem meteoru Balk. Da počnem malo ranije oko 74-e kada nam je u drugom srednje ika doao za profesora matematike. Svi su uočili frapantnu sličnost nas dvojice; kao da smo dva brata sa velikom razlikom u godinama, ili kao neki mlađi stric i sinovac to se nerijetko i deava da veoma liče. Malo mi neto zbog toga poraste moj inače nizak ugled u razredu, a i zbog toga jer sam u zadnjih dvije godine porastao čitavih 20 centimetara i u sebi otkrio talenat za matematiku. Svoje godine ika nikada nije odavao. Uvjek bi na pitanje đaka o datumu rođenja odgovarao frazom, godine nisu vane, pa dodao da je sve u ivotu relativno. Poto je bio matematičar dodao bi zamiljeno, - i varijabilno. Iste godine 81-e-e kad smo maturirali, omiljeni prof je oenio lijepu plavu Donju, nau najljepu vrnjakinju iz razreda iako je bio od nje stariji bar 15-ak godina. Naglo mu opade ugled u mojim očima, pa i u čariji. Oeni on onu istu njenu Donju koja je sa mnom ila u kolu svih 12 godina, dakle od prvog osnovne. Udala se za profesora tako iznenada kao da ju je na ulici zaprosio i odatle odveo kod matičara. Mislim, ima i takvih brakova pa traju dugo i sretno. Tu sa brakovima nekih formula za sreću nema. Nikada ih niko negdje prije toga nije ni vidio nasamo niti je ona imala nekih ljubavnih veza. Nije im bilo ni svadbe niti je iko u Čariji ikada vidio neke ikine rođake. Bio je vuk samotnjak. Prije toga braka stalno je bio sam na svom starom biciklu kojega je popravljao, modificirao nekim brzinama za uzbrdo i niz brdo. Vodio je tri kruoka, matematički, astronomski, pozorini. U kafane nije ni ulazio. Uzoran i trezven sluio je kao primjer svima nama. Čarija ga nije naročito voljela, ali su matematičari bili rijetki na Balku pa su se optine otimale za njih i davale im stanove. Meni je Donja bila posebno draga i gledao sam na nju kao ni na koju drugu osobu. Neto sasvim posebno, ni kao na sestru ni moguću ljubavnicu, ni prijateljicu, nego kao dio sama sebe. Tako to biva kada provede mnogo vremena sa jednom osobom. Grci imaju sedam riječi za sedam vrsta ljubavi. Ja sam prema njoj gajio, ako ne i svih sedam, ono bar njih pet. Nikada mi sa njom nije bilo dosadno. Kada smo bilo gdje bili skupa za mene je to bio praznik. U divljini, na moru, u disku, na ulici, pa i poslije u vozu kojim su godinama često zajedno putovali. Ja u grad u kojem sam ivio 10 godina dok sam bio oenjen, a ona prvo na vanredne studije, a potom ustaljeno tetki posjetu u GrizzVille. U mladosti sam par puta poslije burnih trevenki spavao sa njom; u istom atoru, krevetu njene sobe kad joj mati nije bila tu, konjarniku na planini, ali nikada nismo imali nita od bilo kakvih fizički kontakata. Jednostavno bi prespavali zajedno obučeni u onom u čem smo se zatekli taj dan, jer drugog kreveta nije u blizini ni bilo ili je bilo suvie hladno. Nikakvih drugih poljubaca između nas nije nikad ni bilo osim u obraze u raznim slavljima; rođendani, Nove Godine. Svi su znali da sam njen zatitnik i vjerni pratilac i prijatelj koji bi svoju ruku dao za nju. Branio bih je kad bi, kao i o svakom ljudskom biću, tračevi male čarije kolali o njoj. Nisam na nju ni trenuta dao da neko baci neku mrlju, insinuaciju ili la koja bi ostala zauvjek kao istina. Pogotovo zato, pravdao sam sa sam sebi, jer je odrasla samo sa mamom. Oca nikada nije ni spomenula. Kolale su razne priče o njemu, da je bio kriminalac, zatvoren zbohg zločina u Drugom Ratu, Inforbirovac, likvidiran, objeen, neprijateljski emigrant, itd. Ima tako ljudi koji, da bi se zadovoljili mentalno i oralno iz zavisti vole da smiljaju lai o drugima i potpiruju antagonizam prema njima, jer su im jednostavno iako su tu pored njih totalno nedostupni. Jedno mi je samo bilo ao i jo me peče savjest zbog toga. Bili smo tada u trećem Gimnazije. Ona je ustala i njemu odreito opalila isti takav amar ako ne i jači. Umjeao se i veliki grasslandski bitkaro tog doba EljoBan, poznat po ljutini i jakoj pesnici, koju je potezao bez mnogo razmiljanja. Ali avaj, ovaj put samo opominjući sileđiju da to nije primjereno kulturnoj čariji kakva je naa, odgura ga ustranu i sve se kao nekako smiri. Nadao sam se da će ga Ban nokautirati, a ono nita. Dok sam ja klecajući koljenima kukavički doao do njih guva se razila. Ona je sjedila i kao siroče gorko plakala. Samo je malo falilo da i ja zaplačem. U tom momentu ona nikog nije imala. Vjerovatno se zbog toga osjećala bijedno i sav nabijeni gnjev to nije razumjevala budalatine odraslih je slila u taj amar kojim je opalila sileđiju, ali ju je on onda u nastaloj guvi udario i pesnicom u stomak, to ipak nije bilo svojstveno najgorim bitkaroima njenog pola naega grada. Ajd poneki amar, ali pesnice nikako. I danas mi je ao to nisam skupio hrabrost i nabio tog rundavog slieđiju tocom ili nogom ili bilo čim. Moda bih popio i ja batine ali ta mari?. Moda bi od tada stvari među Donje i mene krenule drugim tokom?. Nije niko razumio zato se udala i od tada prekinula prisan kontakt sa svima iz razreda pa i sa mnom, ali smo to potovali i pravili se da na to gledamo kao na sasvim normalnu stvar. U mom prisustvu bi je obavezno neko sasvim na kratko pomenuo i značajno gestom ili mimikom lica dao do znanja da me lila, kako bi to čarijski rekli. Odlučio sam čak pritom i da opsujem ponekad jer je to sovka sastavni dio svih naih sredina na Balku. A toliko mo se svi u razredu između sebe voljeli. Poslije niza godina, iz nas se izrodie; licemjeri, ulizice, kockari, pijanci, karijeristi i rijetko ko od nas ostade prava normalna raja. to smo vie starili između nas je jaz sve bio dublji, iako smo se i dalje naročito mi muki druili. Ili smo uglavnom po kafićima, rijeđe na Planinu, a sretali se po tri puta dnevno u gradu jer je to stvarno mali grad, dug 3 km, irok 500 metrara, koji je većini od nas bio dovoljan za cio ivot. Proporcionalno sa rastom naih godina na sve se rasplamsavala golema zavist. Na; ljepotu, karijeru, pamet, modu, stas, glas, djevojku, enu, boju očiju, veze, a naročito imovinu koja je kod nekih od nas rasla, a kod nekih bogami ne. Grad Grassland je smjeten u uskoj dolini rijećice Ave, bolje reći potoka irokog desetak metara koji je izvirao iz oblinjeg brda Omar, koji je ustvari prevoj između dvije planine, ogromne Laich i manje Ylenitze. Preko tog prevoja vodi jedini put ka Zapadu. Kada smo 60-esdetih počeli ići na more uivali smo u makadamski pranjavim serpentinama i gledali u nepregledne daljine umovite i zelene nae republike Bony. Pred ovaj rat 92-e, grad imade cijelih 18. Neki vele čak i dvadeset. Ava je u drugom smijeru prema Istoku, na izlazu te uske doline, probila sebi put između dva brda Ukovitze i Gradtza. Uz nju vijuga put ka Traderu. Mora da je ta dolina tisućama godina prije tog proboja riječice bila lijepo planinsko jezero sa dnom na 500 metara nadmorske visine. Sa sjeverne strane dolina je omeđena planinom Laić koja ide u visinu do 2. Sa zapada je planina Ilenitza visine do 1. Evo fotografije nae Avice. Prva zgrada lijevo koju smo zvali Krmetnjak, bijehu nae prostorije pozorita. Predstave smo igrali u Domu Armije Balka u gradu, pa i okolnim gradićima i selima. Jednom su sa predstavom naeg Russoa u glavnom gradu Balka GrizzVillu. Otkako je ika doao krajem svake godine ili bi na veće exkurzije, a tokom godine na vikend izlete. Ako nita bar na okolna brda ili neku pritoku Ave ili u eljezaru Enitza. Svi đaci kole bi svake godine ili vanrednim vozom u Trader, glavni grad Bony, i u jednom danu odgledali dvije predstave u Narodnom pozoritu pa se, sa pjesmom i cikom pred zoru vraćali u Grassland. Exkurzije pojedinih razreda su trajale sve due. U trećem smo ili u Brid i stari primoski grad Vnyk, a maturska trajae cijelih 15 dana. Ili smo tada i u Loveniju u kamp Pical kod Oreča, Pulu i primorski grad Plit. Sem raznih odmaralita prespavali bi ponekad i u pravom hotelu to je za mnoge od nas to bilo prvi put u ivotu. Na Balku se ivjelo skromno. Grijanje na drva i ugalj u samo dnevnoj sobi, a ostalo većinom ne. Sve do 70-etih godina nije bilo mnogo auta u privatnom vlasnitvu. Kod sviju đaka su bili zakrpljeni ili prepleteni đemperi. Poneki dječaci, kao ja, nisu imali vie od jednih pantalona. Mnogi su ih nosili prevrnute od uniformi očeva, eljezničara, policajca i ofricira. Majke bi rasporile stare uniforme, ofarbali u crno ili tamno plavo ili nikako, prevrnule platno pa od djelova skrojili nove sa neizlizane strane i saili hlače nekom od djece. Zato su se zvale prevrnute. Takve jedne sam i ja imao saivene od tatine uniforme polcajca. Imam i sliku sa dočeka Nove 66-e kada sam svirao guitaru u naem orkestru VIS Gimmnazy. Bilo nas je četvorica iz istog razreda IIIc; Caky, sada doktor otorinolaringolog Ary, sada Veterinar, i ja, sada prof matematike. Dakle trojka sa dvije akustične i jednom električnom guitarom sa pojačalom od samo 10 Wati. Pjevač Tchabry, sada Ininjer Hemije je jedini nosio sako rol i majucu, a mi svi u đemperima i laćama i rol majicama. Moje se pantalone na sliii sijaju kao da su od listera. Sa nama na izlete je uvijek bio u pratnji na prof ika. Inače, bio je običaj da djeca nikada ne idu bez profesora na kolske izlete. Nikad mu nije bilo mrsko biti sa nama đacima. Uvjek nasmijan i vedar sa dobrim komentarima i onim genijalnim, nikad vulgarnim, vicevima kojima su se svi đaci do suza smijali. Radili smo često i na radnim akcijama. Optina je bila dosta velika i zahvatala puno sela, brda i često maglovitih dolina sa oko 70. Sa obronaka Planine visoke 2000 metra se ta oblast zelena od trave i uma vidjela u nedogled. Kopali su tako jednom danima temelje novog kabineta neke kole. On je radio stalno oko ručne mjealice betona i priprema izgradnje bi dobro brzo gotova. Neka građevinska firma uz stari dio sazida jednu zgradu sa est velikih učionica. Sve bijae novo, namjetaj, aluminijski obodi oko velikih prozora preko cijelog zida tako da je svjetla u učionicama bilo na pretek. Počela je malo luxuznija etapa izgradnje Balka. Bio nam je ika vie drug nego prof i vaspitač. Sa matematikom kod njega nikad niko od đaka u koli nije imao većih problema. Kod njega je to sve bilo jasno i veoma lako. Dobre đake je stavljao da sjede u klupe do zida, srednji red je bio rezervisan za trojkae, gdje sam i ja sam pripadao, a do prozora su sjedili dvojkai. On bi to komentarisao tako to njima, kad im je već dosadno, treba malo vie vazduha i da radoznalost, kojom je svako biće obdareno, zadovolje tako to će da vire ta ima napolju. Kad bi neko pretjerao on bi ga poslao van pokazavi mu prethodno na neko drvo u dvoritu rekavi, - idi vidi ima li me iza njega. To je naročito primjenjivao na one novajlije koji bi na horuk zauzimali svoje mjestu u hijerarhiji razreda. Kada neko nebi napisao zadaću on bi mu u teku napisao jedinicu i rekao, - jo dvije ovakve u teku i prenjeću keca u u dnevnik, to bi se vrlo rijetko deavalo. Nikada nije ni za koga izjavio da je glup, to su mnogi profesori govorili čak i roditeljima, objanjavajući neuspjeh djeteta na roditeljskim sastancima, već bi rekao da je je njihovo djete nezainteresirano za kolu u cjelini, ili za neke od predmeta. Kad bi neko naredao vie od 5 kečeva i on bi mu dao estog i iz matematike, naravno ako je to taj đak zasluio. Pa ba ni tada neto mnogo nije volio kečeve, ali su to bili đaci koji su zaista digli ruke od kolovanja i bilo im je svejedno. Kad je poslije 15-ak godina izbio rat na Balku ja sam se aktivirao u vojsci grada. Mahom sam ostajao u komandi oko logistike tako da sam često bio u gradu, na ulici, u kafićima i kuio stvari. Rijetko bi me zapalo da deuram na linijama. Skoro da metka nisam ni opalio na mrskog neprijatelja. Mjesto rata protiv njega počeo sam sa njim da vodim trgovinu. Naročito ljudi koji su zakasnili sa bjekstvom pa sad htjeli preći preko linija. Profesori ostae bez posla jer su djecu po naredbi Predsjednitva Bony raspustili odmah jo u Aprilu davi im svima prolazne ocjene. Tako bez plate za ivot ostae Donja i ika. Sve kole u gradu su bile podređene ratnoj situaciji; napunili sm ih izbjeglicama ili mobilisanom vojskom. Ja bi iku i Donju često poslije zamračenja grada posjetio i donosio im hrane. Naročito su volili graha. Smijali bi se tomu i radovali. Često bi dok bi ga prebirali komentarisali sasvim ozbiljno kako je lijep, kako liči na bubrege za koje je kau veoma zdrav. Zatim bi ga Donja dugo kuhala na prerađenoj naftarici loeći debele trolisne kese od papira koje sam im donio iz Crvenog Krsta i uskladitio pod stubite u ulazu zgrade u kojoj su stanovali. U tim trolisnim kesama je dolazilo brano od nekuda iz inostranstva. Znalo se da u svakoj ima vjeto postavljena puka da se spolja nije mogla napipati. Dunja nepunu godinu pred rat rodi curicu Donju kojoj je naravno trebalo puno mlijeka, a k'o za inat nestade ga po prodavnicama, jer ljudi blokirae taj jedini put koji vodi kroz usku dolinu rijeke Ave u kojoj među dvije planine leae na lijepi gradić Grassland. Ja sam iz vojnih rezervi donosio mlijeko u prahu. Mati mi je pričala da mi je mlijeko u prahu 48-e spasilo ivot. Tada je Balk bio blokiran, od USSO, a predsjednik DAS-a Ruman ga za inat njima kriom poslao nama. Vječna mu slava i hvala. Ostao bi i rado uvečer sa njima. Ko je tih ratnih dana jednom jeo na dan smatrao se uspjenim u ivou. Kod mame sam se telefonom vadio da sam stalno na slubi i da ću uskoro doći. Dok bi se grah kuhao, profa i ja bi igrali Table, a za ah nismo imali volje, jer je bio previe intelektualan za situaciju u kojoj smo se nalazili. Pričali bi o ratu i političkoj stuaciji i uglavnom se slagali oko svega. Ponekad bi pričali neto i oko bivih exkurzija. Najveće zadovoljstvo im je bilo igrati se sa malom Dunjom koja pred sam rat napuni tek 9 mjeseci. Najvanije je bilo čiste gaze za nju. Hrane ba nije bilo za civile ali za vojsku se uvjek odnekud nalo. Pojavio se verc sa svih strana. I rovovi i tenkovi i ljudi, a kamo li cigarete, sokovi u prahu pa čak i alkohol. Sve je među nama bilo normalno i prijateljski dok nisam počeo donositi alkoholna pića. Popili bi malo pa zamezili tanke slabo kalorične salame ili kakvu konzerviranu unkaricu. Brana je profesorima bilo od kole dato odmah po 50 kila, pa se jo imalo i hljeba koje je lijepa Donja vjeto spremala. Veli, - sve se brzo nauči kad se mora. A tek kad ga je kuhala sa prethodno skuhanom i nabubrelom riom, okrugli hljebovi su bili ogromni. Bilo je i nekih tvrdih keksova poslatih sa DASa u smeđim limenim konzervama bez ikakvih oznaka. Kau da su to neke rezerve iz njihovih atomskih sklonita stare i po 40 godina. Popili bi tako četvrt boce i stali. Piće nas je razgaljivalo i ublaivalo tjeskobu. Poslije nekog vremena pređosmo na pola, pa na cijelu bocu dnevno. Piće poče da nas pije umjesto mi njega. Jedne noći provali iz njih dvoje kako se vie ne vole. Kako su pristojni jedno pred drugim, ali se vie ne vole. Ona voli samo mene veli pred njim, na to on klima pijanom glavom i kae na svojoj ekavskoj varijanti Balk jezika kojom je govorio kad popije, - znao sam ja to celo vreme. Moja Donja ipak je samo moja. A ta ću sad? Nađe me totalno nespremnog na tu mogućnost. Stara moja ljubav prema njoj je uvijek bila prisutna i sad se rasplamsa. To to ona spava s njim i kraj njega nikad me nije ni malo tangiralo. Ni to ima dijete sa njim. Nita sem čiste ljubavi prema njoj me se nikad nije ticalo. Prikazuju logor u kom je 800 ljudi boso ili u japankama. Ej, 800 ljudi u logoru na Anjači su bili samo civili a oni su ga zvali zatvor za zarobljenike, a da niko od njih nije imao ikakvu uniformu. U procentu 85 % bijahu Onii a 15 % Anishi. Nađeno je 232 tjela a 40 bijahu bez glava. Penzioner Opovych je postao pukovnik jer je bio komadant tog logora veli svjedok na sudu. U Junu 92-e sam obiao logor veli taj svjedok Edić, inače i sam Oni. Veli Omer Filipowitz mi je podnio tako iscrpan izvjetaj i pred enikim ofricirima opisao sve kako su ih tukli. Kako su bili bez vode, leaja, odjeće. On lično je bio krvave uniforme pa sam bio siguran da neće preivjeti. Napisao sam u izvjetaju da on neće ućutati dok ga ne ubiju. Bio je prof Istorije i rođeni vođa, hrabar, drčan i fizički jak. Bio je predsjednik male onike MBO partije. Znao sam ga i prije rata. Svrha ovog logora je bilo da ostane samo 5 % Onia u tom regionu. Da se obezglave, opljačkaju, protjeraju. Pukovnik Tepić je izjavio da je to logor zarobljenika pa je bilo jasno da je on bio pod nadlenosti vojske. U kuhinji se spremala hrana koju zatvorenici nisu dobili nikada. Jeli su samo njene ostatke. Moj babo je bio mesar pa znam kako se meso tranira. Trećeg Juna je otvoren taj logor a ja sam tamo bio već 18-og Juna. Samo poneki su imali čebe ispod sebe. Filipovitz je leao od batina. Drugi do njega je bio na takama. Prtpostavio sam da je bio ranjen od metka. Razgovarao sam sa Filipovitzem tako da ofriciri nisu mogli čuti moj razgovor. Sudija na suđenju u Hayu naredi, pauza. Bili su poluobučeni nastavlja poslije pauze svjedok Edych. Advokat ga pita da li je bila opta nestaica hrane hrane u dolini povećeg grada Anja Uke. Nije veli on jer je to bio početak rata a to je plodonostan kraj. Ti si Adile civil pa se ne razumije zato imaju uzbune povremeni rekidi struje, veli mi neki ofricir jedan dan. Vode je uvijek bilo. Traio sam izvjetaj patologa iz bolnice o smrti Omera i dobio ga sa molbom da nikada ne otkrijem od koga je dobijen. Dr abanović i sam logora na Anjači je potpisao smrtovnicu ali je konstatovao samo smrt a ne uzrok. Trai advokat ime ko je dao izvjetaj patologa ali se svedok Edić sa tim nikako ne slae. Kada su me hapsili prvog Marta 95-e i oduzet mi je i taj nalaz i tana dokumenata. Taj nalaz mi je dao jedan Eni koji je van Balka od 93-e. Tvrdim da to postoji i ta je bilo tako. Ima pravo to nije htio da kae jer kakvih naih ljudi sa Balka na planeti Nada ima to je strano. Eto neka ena na Nadi, veoma potkovana parama, nala je neke sileđije i platila da pretuku navodnog unuka popa koji je prije 70 godina imao prijateljske odnose sa Kotom, revolucionarom na Balku koji 41-e hrabro povede rat protiv okupatora sa Hammera i Talya. Bio jest Omnista, to jest sve nacionalizovao; sve i svata odmah poslije tog najkrvavijeg rata u do sada poynatoj civiliyaciji do sada. Zemlju je dao seljacima u drutveno vlasnitvo zvano zadruge. Čak nije bilo jasno je li prebijeni čovjek, otac troje djece, stvarno on bio unuk toga popa ali je jadnik imao isto prezime. Dakle krvnici se svete sjenama onih koje ne mogu uhvatiti. Dobro mu nisu i djecu pretukli. More bit kad porastu. Advokat dodaje da Filipovitz uhapen jer je 27 Maja 92-e komandovao napad na kolonu nenaoruanih vojnika pri čemu ih je 3 ubijeno a 26 ranjeno. Isti dan je ubijen zamjenik policije u LjuTchu koji je bio po nacionalnosi Eni. Komandir policije u LjuTchu je bio Oni Atif kojega sam naao kao zatvorenika u logoru na Anjači veli svjedok. Dignut je isti dan i repetitor Tv u vazduh dodaje advokat. Sudija moli da uspore jer se suđejnje prevodi jo na tri jezika. To mi valja ponekad kada ko zna zbog čega prenos zataji na naem Balk jeziku okrenem ga na ropijen ili amerijen. Poslije godinu i po dana, 10 oktobra 93-e su u Urbetu gdje sam bio prisutan razmjnejeni za ljude koji bijahu uglavnom u uniformama. Hilmo, iako je operisan u novoj bolnici, se sam priklao u staroj kada je vidio kako izgledao, veli svjedok. U Jubiyi je većinsko Ani stanovnitvo, veli advokat. Da, ali mjesna zajednica Isalam je Onika većinom. Sa jednim svećenikom sam putovao i pričao o mobilizaciji Ania u Eni vojsku koji je tvrdio da se to sve na silu radi. Nakon mjesec dana su ga nali naskroz sasječenog, a drugog svećenika Matanovića su zajedno sa roditeljima nali bačenog u bunaru. Ubice preko 200 ljudi Onisha na Koritchanskim stijenama su izvrili policajci, a ne vojska veli advokat. Sadika, jedna od dvije ene zatvorene u logoru je čula od straara da će svi ne Eni zatvorenici biti ubijeni ako Anja Uka bude napadnuta od Ania i Enia. Ona je bila u samici na kojoj su vrata bila od drveta pa ih je ona uvijek malo otkrinula da ima vazduha. Advokat zavri a sa pitanjima nastavi tuilac. Iao sam u logor 25 puta ukupno, veli svjedok, a moji saradnici malo vie. Ja sam 95-e bio uhapen kao prijanji rukovodilac dobrotvorne organizacije Merhamet sa jo 5 tadanjih rukovodilaca i optueni smo kao pijuni. Suđeni smo, ali nikad osuđeni. Stalno je to odgađano jer su tu bili prisutni neki ljudi u bjelim uniformama, valjda međunarodni posmatrači. Nijedan konvoj hrane od tada nije izaao prema logoru to je bio znak da se to stanovnitvo eli protjerati. Sudija ga pusti da ide kući. Objasni da je nemirnog Generala odstranio iz sudnice samo ovaj dio suđenja i nada se da će ga vidjeti u ponedeljak ponovo na klupi. Nisam otvorio na vrijeme nastavak suđenja al sam čuo kako je sudija pred samu pauzu upozoravao advokata da Ladich mae nekakvim papirom na kome su pisane neke godine iz perioda Drugog rata i da to nije primjereno. Navijem radio Anja Uka. Drma neki rock na Amerijen jeziku. Tamo se i na naem Balku sve poamerijanilo. Pa i čitav svijet nama poznat u Galxiji priča taj jezik u 60 % slučajeva. Time i muzika i sve ostalo njiovo, a time sve lake i Politika i proizvodi. A Galaxy plolitika se svodi na to da ako neko ima neto valjano, Velesile DAS i USSO mu to kupuju obilato, pa investiraju u dalju exploataciju, pa ako se reim dravice, sa naglo nepravednim ugovorima po njega, pobuni nastaje zahlađenje, pa prekid odnosa, blokada, ekonomske sankcije, bombardovanje, okupacija i smjena surovog reima na razne načine. Uglavnom se sve svrava smrću glavnog bunđije, da ne nabrajam kako, suđenjem, vjeanjem, trovanjem, metak u čelo, itd. Rijetki imaju sreću da budu samo protjerani. To se deava neprekidno od zavretka Drugog Rata od 6945-e pa na ovamo. Valjda se deavalo i prije, a ja naivan rođen tek 48-e mislio da je od tada i sav svijet nastao. Evo jedna karikatura koja nadam se govori dovoljno. Ima i jedan vic kada na carinsku konrtolu dolazi čovjek sa USSO pasoem. Sluim radio Oazu, radio za emigrante sa Balka na Eni jeziku kako kae voditelj P-Eđa. Taj isti jezik Anii zovu aniki, Onii oniki, a Negrijci prosto negrisky. Tako da poslije oslobođenja 7 novih drava od jedne jedine Balk, sada u 4 dravice govore jedan jezik koji se vodi pod 4 slubena imena. U tri ostale se govori; Donci; donski, Lovinci; lovinski i Osovari ili Yptary; ziptarsky. Upravo na tom naem radiju provali voditelj P-Edja anegdotu kada je 45-e visoki Kotov policijski slubenik Rtzun posjetio zatvor i zaprepaten da je tamo i njegov profesor, poznati Balk pjesnik, uskliknu,- otkada ste vi profesore u zatvoru, a ovaj ne trepnuvi reče, - od oslobođenja. Meni jo nije jasno zato je sad ovaj rat na Balku 92-e kada smo se 45-e tako lijepo oslobodili od Faizma, ovinizma, Nacionalizma, Feudalizma, Kralja. Jedan na sugrađanin ovdje na Nadi je bio snimatelj dravne Tv Balka pa je oputovao sa Kotom a i bez njega mnogo destinacija. Na Radio Oazi daje kratke veoma zanimljive storije sa tih putovanja. Na Afru u dravi Ngoly su snimali reportau u jednom selu. Sreli su ene sa razmazanom kravljom balegom u kosi. to veći sloj balege predstavljalo je veće bogastvo u kući, - objasni poglavica, i sve veći mamac za mladoenje. Eh te ene na svata bi uradili da navuku mukarce na brak i pravljenje djece. Objasni nam taj poglavica kad vidjesmo nekog čovjeka vezanog za drvo da će ostati tako vezan bez hrane i vode puna tri dana jer je krao kokoija jaja. Na rastanku pokloni poglavica Tv ekipi jednu pravu pravcatu ivu koko. Otada se promjenilo mnogo, veli snimatelj. Poslije oslobođenja od kolonizatora 6075-e, tamo su 27 godina vodili krvave ratove za prevast domaćih plemena. Tek skoro, to jest 7002 je potpisan mir među njima. Ne zna se da li je za njega bolje biti slobodan ili potlačen. Kada je potlačen, gine i čezne za slobodom. Kada ima slobodu narodi Balka ele posebnu slobodu svak za sebe pa vode ratove među sobom oko slobodnih i neslobodnih teritorija. A za rata su tamo u Bony, koja ukupno zauzima samo 51. Poslije rata u federalnom djelu, koja zauzima 51% teritorije Bony, oformie 10 kantona, a to je ustvari 10 novih dravica, gdje svi na vlasti gledaju samo kao da se to vie disjunktiraju od ostalih kantona, Federalne i centralne vlasti i na brzinu se lokalne kabadahije obogate. Ima i pravih milionera. Manji dio kako ga Federalci posprdno zovu, to jest 49 % njene teritorije, je pod Enikom Republikom. Kod njih je teritorija izdjllena optinski ali je centralna vlast jaka. Sa Federacijom ER skoro nema nita, niti eli da ima ita zajedničko. Dodue, uveli su zajedničku profesionalnu vojsku. To je mjeavina vojaka triju većinskih nacija, Onia, Enia i Ania, na profesionalnoj bazi. Opremljeni su BOOM uniformama koje im zaista slabo pristaju. Kada sam bio na Balku ove godine, odem i u na Grassland. Treba li da kaem da je on ustvari bio glavna meta moga odlaska, a potvrda o radnom stau za skoru penziju samo izlika da ga bar jo jedamput u ivotu vidim. To je grad zbog koga ja crkavam. Nisam ga vidio uivo 18 godina. Ubjedio sam sebe da je za to dovoljan samo jedan dan. Nisam ga čak ni slikao niti moja kći Dunja. Kaem moja, iako nije moja, a moja je. Naime, ja sam starog profesora ikicu ubio. Ofarbao sam mu dugu kosu i preko mojih vercerskih veza isporučio Eniima. Oni su ga tamo iz osvete po licu donakazili i isporučili Onikoj strani u nekoj razmjeni mrtvih vojnika. Od tada sam ga počeo da zovem ikica da mi je nekako lake pri dui. Kao da je jo iv. Isporučeno tjelo je bilo sa mojim originalnim dokumentima u đepovima tako je ikica pod mojim imenom na brzinu i nevoljko sahranjen na Eni groblju bez ikakvih vjerskih ceremonija. Malo zbog toga jer ja nisam bio religiozan, a ponajvie jer je Eniki pop pobjegao iz grada. Nije bilo ni vojnih ceremonija zbog mog optepoznatog verca i svađe sa komadantom oko diobe plijena. Čak je ponekad argumentovano potezao čae, flae pepeljare pa i pitolj na mene. Nisu me nigdje voljeli jer sam se naglo obogatio. Od jade postao faca. Ja im fola, kako su govorili iz zavisti, - na tuđoj bijedi. Kao da oni nebi da su mogli? Postao sam kralj rovova. Gdje ni visoka politika nije uspjevala ja sam probijao linije, osvajao bez metka teritorije miteći na sve strane. Jednom sam za milion Talira od Enikog komadanta kupio stari tenk 55 i prikazao to kao lukavu otmicu naih hrabrih Onikih vojnika. To je odjeknulo u tampi i napravljen je čak crtani roman o tome koji je uao u kolski program za djecu osnovnih kola. Na Tv je naravno odjeknulo kako smo ga zauzeli. Ja dobih i neki manji orden iz Tradera. Civili optine pod naom kontrolom su se slabo odazivali kopanju. Svako je imao neku vezu u tabu pa je sa njom uz par pića u nekom od kafića lako izbjegavao tu obavezu. Moja mama je već bila napustila grad i sa bratom Joeom otperjala na Aust tako da je tamo dobila vijest o mojoj smrti. Poslao sam im preko Rtce i jednu smrtovnicu sa mojom slikom. Otac mi je umro jo 85-e, est godina prije ponovnog rata na Balku. Da je ostao kojim slučajem iv to bi mu u njgove 72 godine ivota bio treći rat po redu. Kao to sam vidio za mnoge kako se zavrio, počeo sam ivot da shvatam kao fragment koji se moe naglo zavriti i za mene, pa mi bi sve nekako lake podnositi. Kao sa nekom ironijom koja se javlja kod kriminalaca. Dok su vojnici u rovovima vodili krvave bitke, 100 metara dalje od njih, mi smo vercali benzin u buradima od 50 litara, cigarete, kafu, pića, hranu, brano, itd. Ma imao sam dip i po potrebi na njemu mjenjao oznake sve tri vojske Balka. I tako bi skoro dvije godine. Bilo je uzbudljivo i puno adrenalina. Dodje i tom kraj iznenada kada sam u duboku noć u samodbrani ubio tri njihova vojnika. Bili su se toliko nalokali, povadili oruje i počeli da mi prijete, pa zatim pucaju prema meni, jer sam ih istapirao na pokeru. Zbrisao sam na vrat na nos izpraćen salvama metaka. Poslije par dana njihov neki bos preko talasa policijske radiostanice, preko koje su se dojučeranji prijatelji, rođaci, kumovi i kolege naročito u dugim noćima, često prepucavali i obilato psovali jedni drugima majku i oca i sve ostalo, javi da familije ubijenih daju 20. Ubrzo je mislim sem ike sav Grassland znao za to. Morao sam se paziti. Zatim bi me tapali po leđima kao da me ispraćaju jer me vide zadni put. Gledao sam za njihove pasove da li imaju oruje i uvijek gdje su im trenutno ake. Desnu ruku sam stalno drao na drci otkočenog revolvera. Oni bi irili ruke dokazujući da ne spremaju nita. Niskim se nisam rukovavao niti je to ko pokuavao sa mnom. Mrmljalo se u početku po gradu i u komandi o nekom zlatnom ordenu za hrabrost za mene, jer sam tako nesebično, hrabro i nedvosmisleno ubio tri neprijateljska vojnika, zatim o unapređenju i premjetaju u Trader ili bar Enitzu na visoki poloaj u policiji, ali sve to brzo pade u vodu i svi su postali nekako drugačiji prema meni. Sve sam manje iz pozadine radio na vercu i sve vie čuvao leđa. Smislio sam plan pa ta bude. Profi koji je neprestano, pjan ili trijezan kukao za Dunjom i Donjom, sam rekao da ću ga prebaciti kod Enia preko linija pod mojim identitetom i da zbog toga treba da pusti kosu da mu izraste. Zatim da se ne pojavljuje ni pred kim par mjeseci, pa kad pređe neka onda ide u GrizzVill da ih nađe. Hranio sam ga i napijao to je bolje bilo moguće da dobije koji kilogram, a ja sam postio i osuio se ko grana. Aktivirao sam se iznenada intenzivno na relacijama verca, oblačio se deblje da se ne vidi moja mravost, ali liniju razgraničenja nisam prelazio. Zadnju večer njegova ivota je dofarbao kosu u potpuno braon i oko ponoći smo mojim svima znanim dipom otili iza linija u Urbetu. Bjee oblačno i tamno kao u grobu. Njega sam krio pozada u nekoj vreći. Straama sam obilato djelio cigarete i crni Mandich konjak sa etiketom iz Sany. Ponekad bi nekom ba zadrtom vojniku koji bi mi dobacio, - Blago tebi ti jo radi, a moji nemaju ta da jedu, dao 50 i dodao, - biće jo kad zavrim, neboj se, nai smo. Drao sam cijelo vrijeme moj revolver sa priguivačem u krilu kao za svaki slučaj. Profa na to nita ne posumnja. Čak se i osmjehnuo kad je to vidio i s odobravanjem potvrdno klimao glavom. Na u moju primjedbu, kad tiho rekoh, - kao da neko dolazi sa desna, on okrenu glavu prema tamo, a ja mu ispalih metak u potiljak. Bila je zima i grobna tiina. Krpe snijega su se bjelasale preko crnih livada. Ledeni vjetar sjeverac je puhao napolju. Preko uniforme navučem bjeli kostim za zimsko maskiranje. Pjeke sam se vraćao izbjegavajući strae gdje je to bilo moguće, a gdje nije uz meni poznate lozinke varao ih imitirajući nekakvog kontrolora iz taba. Reao sam kako slabo dre strae, a one na spavanju nisam ni budio. Ko bi me neko prepoznao i reko, - opet radi, dao bih mu uobičajenih 50 i rekao staru frazu, da uti i da će biti jo. Dodao bih i komentar, - ko jebe one u komandi, lako je njima vazda u toplom. U zoru stignem po magli pjeke u stan moga profesora. Oiam se i ofarbam djelimično kosu i obrve u bijelo i Donjinim krejonima dodam neku boru oko očiju. Ganiju, moga biznis partnera sa druge strane linije sam preko cedulje u profinom đepu obavjestio da 10. Za vlasnika imenujem Donju uz njeno prezime Memich, datum rođenja i tajnu ifru. I bio sam siguran da će to uraditi ko to bi i ja za njega bez razmiljanja uradijo. Bio mi je drug iz vojske, a to ponekad znači drug do groba, a kod nekih i poslije groba. iao sam se na kratko mainicom na baterije. Dofarbavao sam moje kose i obrve jo bjeljom bojom i tako postao ikitza. Komiluk u zgradi je jo od proljeća 92-e na brzinu i budzato prodavao stvari bjeeći iz grada na sve strane gdje se moglo. Pronosile su se vijesti da ih tamo, mobiliu, sa niskim nadnicama radno exploatiu, skupim kirijama materijalno iscrpljuju, pa su bjeali ko je mogao i sve dalje po Galaxiji. Ima ih mnogo i ovdje na Nadi. U zgradu u profinom ulazu 27, ulazu do ulaza stana moje mame na broju 25, su se uselili neki nepoznati ljudi tako da promjena mojega identiteta osta potpuno nezapaena. U stan moje mame se useli nekakav oniki komadant koji se pojavi odnekuda iznenada. Pričalo se da je bio kod Enia pa sad preao nama. ika od početka rata nije ni izlazio ni na prozor, a kamo li iz stana pa ga je svijet potpuno zaboravio. Mislio se da je otiao sa familijom u Sany. Za prvih est mjeseci rat 92-e, od 18. Kakva je to samo bjeanija bila. Krajem 93-e, iz nae optine od 70. Sa njima bi i 800 njihovih vojnika sa kompletnim orujem. To im nita nije smetalo to su do jučer pucali na te iste Enie i ubijali ih. Poslije sam saznao da sem pokojeg amara nita strano im se tamo nije ni deavalo. Civili su mogli su da odu dalje gdje god su htjeli, ali vojaci su poslije kraćeg boravka isporučeni u tabove Ania i raspoređeni na linije prema Oniima, većinom na Areko ratite. alio se General Raljak da mu se ta vojska nije ba rado odazivala na davanje ivota za nove ciljeve ljutitog vođe Hengrija. Puklo im valjda pred očima. Do jučer su se grlili i ljubili sa Oniima hrabro pijući po kafanama u čast pobjede nad Eniima a vidi sad. Ljuti neprijatelji Enii im spasie kou od dojučeranje braće Onia. Davajući povremeno kojeta iz kuće ikinom bivem đaku Rtzy, koji se kao i mnogi u gradu toliko propio i da bi imao nastaviti piti na gradskoj pijaci, koju smjestie u prizemne hodnike garae ispod netom pred rat izgrađene najveće zgrade u Grasslandu Amerikanke, prodavao svoje, a i tuđe stvari. Tako sam kao ika ostao nezapaen. Ma niko se za mene nije ni interesovao. Ni kao za iku ni kao za mene lično. Svak je gledao samo na sebe. Kad bi mi neto zatrebalo ja bih po mraku nazvao Rtzu i uz svijeću ili iak bi mu onako sa vrata davao kakav radio-kasetofon, ili knjige kojih je bilo u izobilju. Poznavao je on čariju od glave do pete; i bogate i siromane, i prilično se snalazio kome ta kome moe da proda. Dobro su ili kompleti knijga, naročito zelene boje jer je to uzurpirana religijska boja Onia. A sada su se svi htjeli da pokau kako su u Kotovom systemu bili tlačeni i sputavani. Preko Rtze i đačkih veza u optini poslije skoro godinu dana takvog ivota nabavih i Bony paso. Oni jadni mislili da pomau starom dobrom profi koji eto pune tri godine osta sa njima iako je potpuni Eni. A i naveo sam da preko Hany idem na Zapad i da me moji Enii i njihova politika ne zanimaju. More bit je i to pomoglo. U rani mrak decembarske večeri 94-e obučen u ikicin mantil izađoh napokon iz kuće. Kupih kartu u nekom novom uredu za putovanja Biberturs. Htio sam da ni Rtzo ne zna kada idem. Godila mi je ta promjena identiteta i promjena moga ivota. Kao da mi je onaj teret i savjest loega čoeka pao sa leđa. Tako sam sam svoje grijehe zakopao. Tamo u tom turist birou bijehu sve meni nepoznati ljudi. Neki ljubazan čovjek u odijelu, bjeloj kao snijeg koulji i napadno arenoj kravati, to je zaista bila rijetkost u tim ratnim danima da neko nosi, reče mi da će autobus doći iz Yssokog i samo svrnuti do robne kuće i tu između nje Muzeja nakratko primiti nove putnike, kojih i nema mnogo, da ne bi moda koja granata doletila sa Planine i onda, - gudbaj putovanja. Biro bi u prizemlju u staroj kući u kojoj je i kafe Onzul odakle mi pri izlasku neko kroz zamagljen prozor mahnu i da uđem unutra i pokaza palac, to je bio ustaljen znak, - ajde na jednu, on časti. Znao sam ja dobro taj znak i često uavi samo jednu ostajao po cijelu noć u nekom od ivopisnih i sve to je vrijeme odmicalo, sve skuplje opremljenih kafića naeg Grasslanda. Jedan od zadnjih je kotao je cijelih 2 miliona Talira. Foaje mu je bio kao nečiji cio kafić. Odmahnem samo rukom ironično se smijući u sebi i tom znaku i mojoj prevari, ali me zebnja po noći preuze. I strah, silni strah. Prvi put da sam se u ivotu bojao. ta ako me otkriju. ta bi moja majka rekla. A to radim sve zbog Donje koja joj nikad nije bila draga. Govorila je da je ta djevoka preozbiljna za mene. Da joj je mati ovakva i onakva. Često bi i zaplakala ta jadna moja mati. Ah te majke, sve o svojoj djeci znaju. Da li ću je ikada vie vidjeti. Zbog par riječi koje je rekla moda u hipu, iz osvete, bjesa, staha od nestanka, nemoći, dosade braka, ubih joj mua. Da li se neto mjenja sutinski?. Nekada i la zvuči kao istina i obrnuto. Moda je od rata poludila i tada rekla da samo mene voli. Moda da ga kazni to toliko pije. Da ba je tako rekla. Da ne voli vie nas obojicu nego samo mene. Bijee li to u jesen 92-e. Pretresem taj događaj ponovno po ko zna koji put. Sjedili smo uz iak i poslije večere pili neki bolji konjak. Osjećao sam ja da je onaj crni, ustvari ortodoxni metil alkohol, nije dobar za mozak, ali Profa se napijao i od njega i često pričao sam sebi neto da se nekako ohrabri. Novim vođama naa tri najmasovnija naroda na Balku: Mudyu i Karyu i Hengryu, psovao je sve po spisku. Donja je danima samo utila i plela. Onda najednom ona puče. Odra mu lekciju da je mekuac, da izigrava nekog intelektualca, neutralca, mirotvorca, ta li? to se ne aktivira i bori pa bilo gdje, da bude muko. Zatim dodade da se udala za njega jer je bila sirota, a on imao ugled, stan i platu. I to je najvanije jer liči na mene. Da kad god ga je grlila zamisljala je da grli mene i samo mene. I priđe meni i čvrsto prisloni svoja usta na moja. To je trebao da bude kao neki poljubac. Neka potvrda od koje se ne moe nazad. Ja i ne govorim nita. Volio bih vie da me oamarila onako jako kao onog sileđiju prije par godina. Profa se cinično neto kao nasmijei i reče: - zino si budalo, zinuo. Ja stvarno i sam to konačno primjetim pa zatvorim usta. Profa vano mrmlja, - znam ja za to, eh već dugo. I ja ga volim, reče nekako vano i die kaiprst, zatim odmahnu nekako neodređeno rukom i s očajem mrmlja dalje, - kao brata, druga, čoveka, spusti glavu na sto i u momentu zaspa.. Ja se tiho pokupim i bez pozdrava odem. Opsujem u sebi nekako tuno, ali ipak sa smjekom radosno. Tako je to bilo. Poslije nikada o tome nismo ni riječi pomenuli. Kao da to nije ni bilo, pa sam posumnjao da se oni ni ne sjećaju toga, a ni ja da od elje nisam skrenuo. U ratu su duge noći, svata se sanja i brka sa javom, halucinira od loeg pića. Ajd dobro Profa i ja, ali ona nije mnogo pila. Nesmijem ni da progovorim o tome, a ni oni nita ne pominju. Dan za danom i pripremimo joj bjeg iz grada. Nekakvi nalazi od naih gradskig prijatelja doktora da mala Dunja mora na liječenje i pustie njih dvije da odu. Ispratimo ih na Autobusku stanicu. Skoro nigdje nikog sem malo putnika i neke strae. Pue vjetar sa planina. Led se uvlači u kosti i u duu. Dunja tiho plače gurnuvi ikici lice u skute mantila. Donja mramorno sivog lica ne progovara ni jednu. Zagrli nas ovla obojicu istim zagrljajem kao da kae,- rijeite neto ili nita ne rjeavajte, meni je svejedno. Bila je tu na stanici u pola tijela uzdumo paralisana od modanog udara ena moga kuma Dzaye. Ustvari sam ja njima bio kum na vjenčanju. Bjee to davne 76. Ja bio u Plitu u vojsci, a kada sm čuo sa se Days eni odem iz vojske 7 dana. Rekao sam bio zastavniku Ibri da idem u Grassland i zato, a on veli ajd nek je sretno i dade mi za prva tri dana neko opravdanje. Doveo je kum enu da je isprati pa se malo sa njima zabavih nekom pričom da me prođe nelagoda. Kuma će putovati sa njihovim malim sinom od 6 godina koji će joj biti jedina ispomoć na tom dugom putu. Bie i jo neke ene sa djecom. Sem ofera ne bi ni jedan mukarac među putnicima jer im nema vie puta van enklave. Sprema se među tri naroda istog jezika konačni obračun i krvoproliće svakog protiv svakog. Ja i Profa u ribarski klub na poponevni ručak ili večeru, bog bi ga znao ta li je. Bie tamo neki ribari pa se sa njima zapismo do kasna doba. Navrati i policija pa i njih počastih. Popie uz obavezni ozbiljni komentar, - nemojte dugo. Policijski sat je počinjao od 22 h, a to već bijee iza ponoći. Toliko smo se poslije naljoskali da je nas dvojicu negdje pred zoru ta ista policijska patrola odvezla kući. Taxiji nisu uopte radili. Kome bi se isplatilo voziti na benzin koji je kotao 40 za litar. Od silnog straha da me ne otkriju, usamljenosti i svega kako će to sve ispasti ja sam skoro potpuno osjedio. Bar se nisam morao vie mnogo farbati. Smrao sam 35 kilograma tako da isto kao ni većina gradskog stanovnitva to vie nije ličila na sebe, nisam ni ja ličio na sebe, ni sam sebi, a kamo li drugima. Svi smo, kada bi smo se sretali u odjeći iz mladih studentskih dana, bili zadivljeni naim vitkim linijama i eleganciji. Kad bi se u kupatilu pri svjetlosti ika polivao mlakom vodom ugrijanoj na prerađenoj naftarici, ogledalo bi se od pare zamaglilo i nije se vidio nikakav odraz mog lica u njemu. Toliko su mi se prsti i tjelo bili utanjili da sam pri kupanju imao dvostruki osjećaj; da trljam nekog mravka i da me neko drugi prstima trlja. Kad sam izaao da se slikam za paso kod moga kolege ekonomiste Hađiemrrya koji jo u miru napusti posao profesora u srenjoj koli i od oca preuze radnju fotografa, on mi se kao ikici radosno i veoma prijatno obradova a i iznenadi. Veli,- zar ti nisi u Sany? I ja se njemu obradovah. Bio je dobar prijatelj i naravan čoek. Bolila su me leđa pa sam imao i tap koji dopuni sliku o meni kao starcu. Ne dade mi čak ni platiti slike. Odvede me i na kafu u priručni kafe jednog izbjeglice, doktora po zanimanju, kojega poznavah povrno. Tih kafića se ba namnoilo svuda po gradu; po garaama, haustorima, ma samo to ih na drveću nije bilo. Pilo se ko je imao i ko nije. Ljudi bi se negdje zatvorili pili, nadali se, i čekali kraj rata. U kolu sa mnogim novim kolegama i novim direktorom pođosmo skraćeno raditi poslije skoro dvije godine potpunog nerada. Za ostale kao da nisam ni postojao. Malo me to obradova, a i rastui da sam iv u uspomenama jo bar poneke kolegice. Ipak, nisam ja bio tako lo. ta sve u čovjeku ima i nezna dok rat ne izbije. Po čariji se za mene pričalo, - Ubijen u vercu. Milione maraka sakrio negdje. Moj grob na Enikom groblju niko nije ni obilazio. Bio sam jednom da ga vidim. Obična drvena daska i na njoj moje pravo medjunacionalno ime: Zvjezdan Čobrić - Gilea. Čudan neki osječaj se pojavi u mome srcu. Počeh da alim sam sebe. Mamin stan je pripao nekom ofriciru Onia. Tamo sam ispod kade bio uzidao neto love. Kako ih uzeti nazad. Jednom sam kao pripit malo ko fol zalutao u haustor broj 25. Straa postavljena u prizemlju me ljubazno izgura van. ivot je bio preda mnom. Sa Donjom sam se tri puta dopisao preko Crvenog Krsta i to tampanim slovima na formularu tako da nije primjetila da to nisam ja, a moda i jest. Ko zna ensku ćud. Najradije bih joj sve napisao i rekao, a ta? Koliko je volim ili tako neke gluposti. Dodje mi da se smijem. Dobro to mi neto ne dade da to učinim. Od nje primih samo dvije ture poruke prekriene na mnogim mjestima crnim neprovidnim flomasterom. Preko jedne doktorice koja nesmetano ode da vidi svoju ćerku i biveg mua u GrizzVille i vrati se svom ljubavniku ovdje bez problema, poslala mi je poslije i jedan foto sa malo poraslom Dunjom guste kovrdzave kose. Kaem doktorici, - pa zato si se vratila. Veli, - zbog stana, a i rat će biti brzo gotov. Tako isto su i političari stalno govorili na radiju i Tv, i u listerovim odjelima neprekidno sjedili na konferencijama o miru u skupim destinacijama po bjelosvjetskim metropolama. Uglavnom sa leđa tog fotosa Donja je napisala kako Dunja pue i pliča li pliča. Zar ja koji sam je toliko volio morah da joj oca ubijem. Nastavih pod ikicinim imenom jedno kratko vrijeme predavati matematiku pa se pod izlikom alkoholizma reume, bola u leđima, manuh i toga. Posuo bih se rakijom po odjelu, a bome i potegao dobro iz boce prije nastave tako da su mi rado dali bolovanje na neodređeno. Moj posao su dali nekom mladom izbjeglici, naravno Onia po nacionalnosti. Meni do predavanja matematike vie nije bilo stalo. Bore od nespavanja i alkohola se pojaćae na mom licu. Kad obučem neko od profinih odijela i njegov mantil i sam sebi sam 100 % ličio na njega. Uvjebavao sam njegove pokrete i govor. Poznavao sam ga toliko da mi to nije bio problem. Moda i moje dugogodinje bavljenje glumom u Amatereskim pozoritima jo od djetinjstva grada Grasslanda, studentskih dana New Yorka, pa za vrijeme dok sam bio prof mat Batchya i ponovo stanovnik Grasslanda mi je mnogo pomoglo u tome. Zavrio sam i ja bio matematiku na Univerzitetu Njujorka, zaposlio se u Grasslandu, pa oenivi se sa kolegicom sa fakulteta i odsluene vojske u Kotovoj Armiji 78-e nevoljko odselih kod nje u to malo i nestvarno mjesto sa 6. Tako ivuckah u Batchyu, selu sa Gimnazijom, jer je tamo ivio pod posebnom brigom drave, poseban narod Lovaci. Doselili se na Balk prije 4. Poznati kao zemljoradnici Lovatzi naselie taj kao tepsija ravni dio Balka. Bijae lijepo i romantično sa njima kao da ste doli na neku drugu planetu sa drugim jezikom, kulturom, a naročito muzikom. Bijae lijepo dok se od udnje za Grasslandom i brdima ne raspadoh i zatraih razvod. Ostade mi ćerkica Yvanna tamo sa njenom mamom. Imala je je tada samo 9 godina kad ja zapalih za Bony. Ponio sam samo jedan omanji kofer ličnih stvari. Čuli ste na radiju da vas Enii pozivaju na predaju da treba da ivite miroljubivo i zajedno. Ja sam doao po enu i djecu iz Hany, ali su nam Enii sve polako presjekli, veli svjedok. Djeca su prestala ići u kolu, autobusi su ukinuti i nestalo je struje i vode. Iz sobe 2 ste videjeli ta se deava vani u logoru. Da jer nisu to bila vrata nego nekakve eljezne reetke koje su bile zaključane da nismo mogli izaći. Soba 3 nije bila takva. Imala su vrata i bila je znatno manja. Policija u selu Ozaratz je ostala samo Onika. Da jer su ih iz Riedora prebacili ovamo a one druge tamo. Kada su me prebacili u Grassland bio sam u tekom fizičkom stanju. Njega je bila slaba pa sam otputovao za Hany a poslije 15 dana su po mene doli ena i brat i odveli me u Loveniju. Sudska pauza od pola sata. Na ovoga svjedoka sam totalno zakasnio jer je suđenje u Hayu po naem vremenu na Nadi počelo u 4 sata i 30 minuta a sada je već sedam ujutro. Malo sam popravljao dnevnik pa zakasnih malo i na drugog svjedoka. Priča da su odnosi u njihovom selu bili odlični. Bilo je vie nacija, ili smo zajedno u kolu, radili i druili se stalno. Bili smo kumovi sa jednom enikom familijom čak imali zajednički traktor i jo neke maine za obradu zemlje. Ja nisam imao oruje ali u Maju su Oni na enikim punktovima predavali oruje. Selo je napadnuto krajem Maja. Napala ga je jedinica 6 krajike koja je bila smjetena u koli. Mi smo svi bili svi prije rat mobilisani u rezervu u tu brigadu pa i ja tako da sam znao njene strjeine. Jednom nas je u zatvoru posjetio komadant te jedinice Myle. Zadnji dan Maja su uli u zaselak, tukli ljude pa nas je sve bio strah. Uvukla se nesigurnost u nas. Ja i brat smo se sakrili u iblje pored rijeke kad su naili i posmatrali ta se deava. Stara strina je branila strica Hussu koji je imao 70 godina i kojega su vojnici tukli. Oni su također vritali govoreći, - sve će mo vas pobiti. Poznati su mi bili samo neki od vojnika ali većina ne. Razdvojili su ene i djecu od mukaraca. Tako je to trajalo oko sat vremena. Postrojili su mukarce u kolonu po dvoje i naredili da krenemo prema VrhPolju. Pratilo nas je 8 vojnika. Jadranko je bio njihov vođa. Njega sam upoznao na jednom prelasku barikada par dana ranije. Rekao je da idemo brzo da nas neko nebi napao pa smo vukli starce ispod ruke. Na ulazu u druga sela vidjeli smo vojnike. Jedni su sjedili, drugi pili, , vikali, psovali. Kuće su bile zapaljene. Neki su pljačkali auta. Jadranko je odveo sina i njegovog starog oca u objekat stare klaonice i vidio sam da vadi pitolj. Ja sam čuo samo jedan pucanj a drugi moda od buke cigli koje su prskale u vatri jer okolo su kuće gorjelei pucali su vojnici u zrak. Izveo je zatim Ismeta iz kolone pored puta, izvadio pitolj rekao mu, - posljednji put te pitam gdje ti je snajper i ubio ga jednim metkom iz pitolja kad je ovaj nijekao da ga ima. Na mostu su nam naredili da skinemo cipele i skoro sve sa sebe. Pretresli su nas vojnici psujući i vičući. Pitali su za novac i oruje i sve nas vrijeđali i tukli. Kaurin Nenad je rekao da je ubijeno 7 enikih vojnika i da će oni zbog toga streljati 70 Onia. Nada da će doći neki autobusi i odvesti nas nekud je počela da lapi. Bili smo preputeni sudbini. To bi za danas kraj suđenja u Hayu. Pola je deset već prolo. Napolju prođe pokoji auto. Praznik je neki na Nadi pa se ne radi iako je ponedelak. Takvih ima 9 praznika godinje pa ljudi iskoriste za odlazak na kotiđe, male kućice na obalama jezera kojih na Nadi ima oko milion.. Ma to je planeta sa 30 miliona kvadratnih kilometra od kojih pola zauziima slano more. I planina i ravnica, i snijega, i tropske vrućine. Doli smo ubrzo poslije moga izlaska iz Grasslanda. U GrizVillu dvo milionskom gradu se lako sakriti.. Donja nita ne reče kad sam se pojavio iz voza izlazeći iz voza na stanici. Dunja mi je radosno pritrčala vičući tata tatice. Odosmo u neki jeftin hotel u blizini i poslije par dana iznajmih stan za nas troje. utila je Donja, utio sam ja. To mi je je dobro dolo da malo odahnem. Znao sam da zna. Bilo joj je svejedno ko je od nas mrtav. Vano joj je bilo da je bar jedan iv. Od intime smo odmah odustali iako smo spavali zajedno. Podredili bi sve organizaciji oko ishrane, traenju namirnica, hodanja za branom i konzervama po dobrotvornim organizacijama. Otiao sam do Ombora da se registrujem u listu izbjeglica. To je bilo veoma vano u slučaju nasilne mobilizacije. Čuo sam da je u oblinju Atchu bilo opsano otići po izbjeglički dokumenat jer bi dotičnog odmah zgrabili i vratili u Bony u eniku vojsku. Zaposlio sam se u dvije osnovne kole i lako preao na lokalni ekavski izgovor Balk jezika. To nam je bilo nedovoljno čak i za hranu tako da sam troio iz mojih deviznih rezervi koje su se brzo tanjile. Ostade mi par stotina hiljada uzidane ispod kade u kupatilu ikicinog stana. Nisam smio da ih ponesem neho par hiljada uivene u pojas pantalona. Namjerno sam iz Grasslanda bjeao preko Ani teritorije da me neko od enia ipak ne prepozna ili naprosto mobilie kao vojnika. Tamo u Sany sam studirao u New Yorku, samo 80 km daleko od GrizzVila tako da sam prilično poznavao i njega jer smo sa pozoritem dolazili često na nekakve smotre i festivale. Sreo bi rijetko ponekad nekog od mojih ili ikicinih đaka i nije bilo problema sa mojom prevarom identiteta. Ma nikom nijebilo ni do koga. Borba za goli ivot se nastavljala. Jednom me sretne na ulici neki rmpalija dobroćudnog lica pa reče,- iko bre jesil'iv. Mi čuli da si u onoj vukojebini u Bony zaglavio. Ja cereći se uprem prst u njega a on veli, - Milanče, Milanče Vukadinović,- opalim ja kao iz topa. Seća me se, veli on iznenađen. A, velim, - si iv, pa ga zagrlim i poljubimo se tri puta u obraze kako je red i običaj u Sany. Jebote jesi ofalio, - veli on. Ali ostario nisi kao neki nai iz generacije. Seća se Tedya, velio on. I sluali kod Matanovića, velim ja opet k'o iz topa. Jebote, alal vera to ti ima pamćenje, - veli on. Ja nikako da se setim njegova prezimena već due vreme a mrzi me da moj index traim i pogledam. Da da kod Matanovića. Eto Tedi je umro od starosti. I Gagi i Sena i ko zna jo koliko iz nae generacije. Tedy Ostareo naglo, savio se, zubi mu ispali. Popijemo snogu po rakijicu dvije u nakoj kafani kod stanice. On sve časti, sjeća se svega i to je najvanije samo on priča a ja dobacim samo neke indicije i kupim priče iz ikicinih studentskih dana. Ma sve isto kao u mojima samo su imena ljudi i mjesta različita. Zamezimo sa burekom i kuvanim jajima. Ne pričam mu za kole u kojima radim. Velim da sam izbjeglica i muvam da ne sazna moju adresu. Velim, stanijem kod punca a on je zajeban. Stalno nosa pucu za pasom i to neki kolt Magnum. I sve maltretira kod kuće. Uzmem njegov broj telefona rekavi mu da ja ne smijem ni pozive primati. Ili smo na Algebru skupa. Valjalo je to sam u dugim Grasslandskim danima i noćima učio napamet imena profesora iz ikicinog Indexa, zlu ne trebalo ako zatreba. A eto zatrebalo je. Svi znamo da je u cijelom svijetu taj praznik 1. May sem na DASu i Nadi. Oni nijesu htjeli da ga slave sa svojim tradicionalnim neprijateljima USSO pa slave prvi ponedeljak u Septembru. Odemo po vrućini kod Ortugalaca na kafu pa kući. Ja prilegnem a Donja ode na bazen u dvoritu. Obećao sam sebi da ću zbog zdravlja svakodnevno ići na plivanje i stvarno ovo ljeto ne proputam priliku. Dođe jedna mlada i visoka kominica sa prilično niskog rasta svojim muem ili čomom kako oni ovdje kau ako nisu vjenčani i malom bebom od dva mjeseca. Bebi navukoe pelene pa i nju kupkae u bazenu. Čim bi je izvadili van počela bi da se buni i plače nat abi se mi sa simpatijama smijali. Vidim prije toga na Skype rođu pa mu javim da Drago trai da mu vratim rukopis, mada bi se trebao zvati tampopis jer je odtampan. Naime stari Drago napisa par stvari iz svoga ivota pa mi dade da ih čitam. Dobre su to stvari o kojima pisah u mojoj trećoj knjizi, Kako se patrijahalno ivjelo prije Drugog Rata, pa njgovo kolovanje i rad i 14 mjeseci u zatvoru u Traderu, zarobljen kao civil Eni od ljutih Onia. Prmlaćivan, izgladnjivan i na kraju oslobođen. Osam ljudi je umrlo od gladi u njegovoj ćeliji. Odemo sa sat zakanjenja zbog brčkanja u naem bazenćiću po taj spis u Yssissaugu kod tog tetića od Donje. Prije Nade on ikicu nije vidio nikada tako da to prođe lahko Doao je on odmah kod nas jo dok smo bili u Koloniji 2 na Nadi. Igrao je dobro rukomet za grad Oboy i ja ga se sječam kada je dolazio njegov tim u Grassland da je bio dobar razbijač zone. Vrlo opasan i grub napadač. Tamo smo kod njih u stanu, malo sjedili, pojeli malo od paprikaa iz kotlića i rotilja koje je rođo, kako ga zovem i nače a i on mene, spremio dok su jučer bili kod ćerke u kući. Inače imaju super stan sa dvije spavaće sobe, denom za gledanje Tv i kompjuterom, veliki dnevni boravak i terasu zagrađenu staklom na kojoj je veoma prijatno sjediti. Vratismose oko pola 11 uvečer. Vonja hajvejom me nikda nije radovala. Pokazivao sam Donji kako je to opasno na primjerima nekih vozača pri brzinam od 120 i 130 km na sat. Zatvorenici oba pola bili su izloeni sexualnim iivljavanjima i noću i danju. Bili su teko tučeni, radili su teke poslove kopanja blizu minskih polja. Svjedok na sudu lično bio tamo u tim logorima i sve preivio i poslije 6 mjeseci je razmjenjen. Stalno je bilo oko 100 osoba, ena djece ljudi koji su se mjenjali jer su jedni odlazili u razmjene a drugi dolazili. Čak je jedna ena rodila bebu u tom logoru. U tri limenke smo vrili nudu. Nita osim dasaka na kojima smo spavali nije bilo u toj prostoriji. Davali su nam ujutro i naveče po činiju nečega sa jednom krikom ljeba. Bile si dvije prostorije bez vrata. Svi smo ivjeli u istim uslovima. U Ogaticu su me vodili i premjetali smo sve stvari iz onikih u enike kuće i stanove. Radili smo sve najtee poslove. Upravnik zatvora su oko 2 noću i premlatio moga oca pa mene. Pitali me za neke rovove kopane negdje od Onike strane. Jedno veče su tukli nekog Ećira i sutradan rekli Ulji da ostane a mi smo otili na rad. Kas smo se vratili Uljo nam je rekao da je zakopao Ećira koji je bio sav saječen. Oko prvog Aprila Odveli su nas na neku livadu na poloaje sa kojega su napadali Orade i nosali smo im municiju, hranu, ranjene i jednom sam nosio jednog mrtvog. Jednom smo odvedeni u neku umu gdje smo neke balvane trpali u neke rovove jer tenkovi treba daprođu tuda a dolazi i general Ladych. Poslije se on pojavi i obilazio je rovove koje su Onii napustili rekao evo vidite DAS ih hrani, i oblači. Pitao je ko su ovi civili. Mi smo se poredali u vrstu. Rečeno mu je da smo mi Onii lojalni ER i da nismo uhvaćeni na linijama. Rekao nam je da mi koji elimo ostati moraćemo se pokrstiti a koji neće biće prebaćeni Mudyu. Prikaza nakratko generala Ladych kako se smije i pokazuje neto prstom. Doručkujem suvog mesa, neke salame, mlijeka, ajvara i ljeba od kupljena kod Ortugalaca. Jedino oni ga ovdje na Nadi pripremaju tako da ba dobro liči na na sa Balka. Inače sve ostalo je uas. To nije ljeb nego neke spuve. U njemu je sami vazduh. Vi dok jedete te upljine u tjestu ustvari gutate taj vazduh i nadmete se kao aba. Moda je to dobro za probavu. Pojedem ostatke lubenice koju načeh jučer. Bila je veoma slatka i bez sjemenki unutra iako vidim da je mudra priroda ostavila mjesta i za njih. Kako li to sve izvode sa prirodom te trikove da lubenice rode bez sjemenki. Moda primjenu to ili su već i na ljude. A da li je to zdravo za nas, ko zna?. Eto uhvatim sebe da postavljam stalno neka pitanja. Ko zna pa ko zna. Pomislim, Boe ko će mi dati takav doručak kada budem star i nemoćan. Kuda sve ovo vodi? Kad ostarite ivot vam dođe kao neka misterija koja traje veoma kratko. Sudija opominje Gnerala da se mora susdrati od gesti. Ili moj hard disk je tvoj. Pauza je bila znatno dua tako da sam mislio da suđenje neće biti nastavljeno. Onda se opet priupitah ta bih pisao da ga nije. Zatvorim vrata od balkona i uključim klimu. Biće danas 25 a sutra cijelih 27°C. Da se vratim na moj boravak u Grasslandu u liku profe ike. Poslije dinamike kojoj sam bio izloen kao pomoćnik glavnog intendanta ratnog predsjednitva grada idući na linije u razmjenu dobara to jest verca u kojem su u milionskim sumamam prenoeni gorivo, municija, oruje i opasnostima koje to nosi mirni ivot samca u stanu mi je prijao. Počeo sam da studiram ikina dokumenta i naučio dosta o njemu. Bio je ratno siroče odrastao u domu u Ariboru u Loveniji, sjevernoj Republici a sada 'velikoj' samostalnoj dravi. Tako je malo bilo opasnosti da ću nabasati na njegova nekoga poznanika iz rane mladosti. Studirao je u GrizzVillu i prvi posao mu je bio u Urdulici na jugu Sany gdje on osta cijelih 15 godina. Poslije dođe nama u Grassland u sred brdovitog dijela Bony. ta li ga je natjeralo na ta bjeg. U rodnim listovima izdavanim kasnije nije bilo tragova da je bio oenjen ili razveden. To je bio običaj na Balku da se ti listovi vade za svaki posao, paso, ličnu, promjenu boravka i slično. U njima uvijek na dnu pie bračno stanje. Mora da je neka ljubav pokrenuka ikicu na toliku dalj. ta inače ljudskim bićima ostaje u ivotu. Stalno neke ljubavne veze. Veze sa ivotom da nas brane od smrti. Sve to radimo, ivimo i diemo je tome podređeno, a ti samci kao on su ustvari ostali samci zbog neke ljubavi koja osta stalno i jako prisutna u njihovim duama. Moda sjede blizu svog objekta ljubavi i čekaju Godoa. Ma svata mi je padalo na um. Konstruisao sam bezbroj situacija u kojima je on mogao biti i prilagođavao moje reagovanje ako naletim na neku od njih. Pregledao sam sve njegove fotose sa drutvom. Bijahu očigledno sa studija. Pamtio sam nepoznate face, okretao ih sa suprotne strane i pamtio imena potpisana pozadi. Naučio sam napamet sve to sam mogao. Pamtio lica sa fotografija sa njegova posla profesora u Urdulici. A naročito enske face. Mora da je neka bila neka njegova veza. Primjetio sam da je govorom tijela obraćao panju na jednu crvenokosu sa gustom punđom i plavo-zelenim očima. Na potpisima pozada je crvemim bilo okrueno jedno ime. Modre oči kao duboko more su ile uz nju. Mora da je ona ba ta. Moram da se vratim na događaje iz Nedelje. Donja je radila od 7 do 17 sati. Poslije kupkanja u bazenu, kaem kupkanja jer tu za plivanje nema ba mnogo mjesta, odemo na Eni fetu koja se jednom godinje odrava na imanju crkvene optine Sveti Jorge, George, Dord ili Đorđe kako ga đe već zovu. Doli smo oko pola osam, već se smrklo a na bivem stadionu bezbola a sada travnjaku za soccer ili fudbal kako ga jo na Yuro zovu, upaljeni reflektori. Do njega razapet veliki ator i montirani stolovi i stolice. Pogledam u bučnu masu i zapazim jednu inače veoma visoku enu i jo na tiklama od 12 cm. Shvatim da je to pevajka. Sada su u modi oni mali beični mikrofoni pa pjevač moe da ode od pojačala i 150 metara. Haljinica na njoj je veoma malo tijela skrivala. Donja me pogleda nekako koso kao da sam ja kriv to je ona tako oskudno obučena. One tikle joj uopte nisu trebale. Sa nekim manjim bi bila jo ljepa. Ona je pjevala i hodala okolo i usput skupljala pare od raspoloene klijantele koja oko nje igrae rarenih ruku. Obično joj daju monete od 20 vičući joj na uho ime neke pjesme. Da sjednemo, velim ja i pokazujem na neke upranjene solice blizu pevajke. Ma jok, - veli Donja da obiđemo malo okolo. Naručim Donji čevape kod Yotze, onog istog koji ima i kafanu na Victoriji i u kojoj obiljeavamo nae rođendane a ponekad odemo samo na kafu i Oranđinu poslije Donjinog posla. Ja sam namjerno da ih nebi jeo pojeo jo kod kuće jednu futrovanu papriku i jo kojeta. Svi mi kau da sam debo. A kako i nebi kad mi vaga pokazuje neto preko 140 kg. A tako bijah elegantan u mladosti. Sada stalno na Tv gledam neke mladiće u odjelima i pogađam kako sam izgledao ja u njihovo doba. E da sam znao kako izgledam? Nisam pio nita sem Dindurele to veče. Donja popi dvije votke na nagovor Maye, nae prijateljice jo iz K2. Prvo smo sjedili sa Vojom, dobrim poznavaocem naeg jezika i dobrim piscem. On je uvijek sa suprugom i povećim drutvom. Pred njima je uvijek pečenja i flaa vina i piva. Bie malo podalje od zvučnika ali se ta slabo od buke moglo pričati. List propade zbog financija. Niko ga skoro nije ni kupovao. Vojo je često obilazio raju na tim naim zabavama i djelio primjerke svima đabe. Pročitao bih obično samo njegov uvod koji bijae neobično odličan. Bio je on novinar negdje kod nas. Kada ide na Balk priča svima da je ostao u struci, novinama. Bavi se djeljenjem flajersa. Počasti nas brkati i debeli Vojo sokom, a odmota i neke zaveljaje sa pečenjem i nukae nas njime. Na tim naim fetama se inače peku presići i janajad na ranju. Prodaju se 15 i 20 za kilo. Narod bi kupio porcije od mesara zamotane u bordo papir, stavio na sto, odmotao iroki papir i jeo sa mladim lukom ili bez i ljebom. Pitice su bile jako loe. Vjerovatno zamrznute dugo vremena, pa kad bi pojeo jednu cijelu sa ćevapima dva dana sam ostajao gozno naduvenog stomaka. Neradim već 14 mjeseci. Radio sam u nekoj fabrici i ostao bez posla jer mi gazda preko pisma koje mi uruči sekretarica poruči da neima vie rahatluka. To je ipak 18. Kad se odbije porez i jo kojeta ostalo mi je e 15. To je dosta bilo da platimo stan i kabl za Tv, Internet, kućni telefon i jedan celfon. Inače za normalan ivot nas troje, bez velikih putovanja, treba nam zaraditi oko 60. Donja dobro zaradi jer ima puno sati. Ovdje se sve računa godinje. Recimo, za osiguranje 2 auta stara po 10 i 11 godina plaćamo 4. Zbog toga to ja nisam bio odgovoran za prestanak rada u trajanju od 9 mjeseci dobih emplojment, to je 65% plate. Poto sam imao bolove u ramenu dok sam radio i iao na snimanje ultrazvukom gdje mi je ustanovlje kalcijum u miićima dobih tu istu sumu i dalja 2 mjeseca. Poslije toga sa Dunjom odoh na Balk. Posjetio sam Donjinog oca u GrizzVillu, brata u Anja Luki i skoknuo do Grasslanda po neku potvrdu o radnom iskustvu koja će mi trebati za penziju. Glavni razlog su bile pare uzidane u kadi kupatila stana mojih roditelja. Ostavim stvari i Dunju kod kominice Dyvne, sada 83 godinje bake sa kojom smo neprestano bili komije od 6950-e, kada godine i to na tri lokacije po gradu; kod Anike crkve u starim kućama jedna preko puta druge, u novoj zgradi novog kvarta petospratnih novogradnji u koju preselismo 63-e i poslije u najnovijoj izgradnji. Tamo preselie samo roditelji. Djeca su već imala svoje familije nastanjene kojekuda po Balku ili Galaxiji. Ovaj put nai roditelji postae na istom trećem spratu jo blie komije gdje dobie po moderan i lijepo opremljen jednosoban stan. U toj dugoj zgradi sa 6 stubita na 6 spratova bijahu i liftovi. Odatle u roku mjesec dana razlike, moga i njihovoga oca odnesoe nakratko u bolnicu pa na groblje. Doli smo dakle kod Dyvne, ja kao stari prof ika koji je učio sve troje njihove djece i Dunja kao moja ćerka. Nisam se ni najavio. Kod nas to nije bio običaj. Bane pa ta bude. Ma primi nas ona veoma rado i bez ikakve zadrke. Reče, noćit će te ovdje. Ja rekoh da idem po potvrdu o stau i da ću se brzo vratiti. Odem do lifta i u njega bacim dimnu bombu koja se koristi na koncertima muzičkih grupa rock ili heavily muzike i koja uopte nije opasna. Pritisnem dugme za peti sprat i stubite se brzom nadimi. Penjući se stepenicama zalupam na vrata ponekog stana vićući vatra, izlazite, ne idite liftom i ne zaključavajte vrata. Kad se stanovnitvo evakuiralo skoknem do stana moje mame. U njemu obična neozidana kada. Od love ni traga. Onaj kapetan ili već ta je po činu se ba opario. Kako dolo tako prolo. Stara naa poslovica na Balku. Da se javim drugu do groba. Moda on moe pomoći. Imam jo njegov broj u glavi. Odem do govornice i okrenem ga. Vele nazovi 387 pa onda taj broj to i uradim. Javi se neko malo dijete. Jel ti tata Ganija pitam ja njega. Super, marci me obuzeđe. A mogu li pričati sa njim. Veli, - ne moe, pa zastade i izgovori kao da je naučio napamet ili čita odnekud dodade:- on je na slubenom putu. Kad se vraća, pitam nestrpljivo. Veli sad on, - ko je to, nesmijem pličati kada mama nije tu. Drug iz vojske velim. Aha, onaj njegov dlug Gile. Pličao nam je puno o tebi i vojski. Kae da si pogino, ali nisi. Pa nisi jer si ti veliki manglup. Vazda mi kae da sam ja na tebe velika maglupčina. Ma tata je u zatvolu je zbog neke Kolupcije, ali će blzo izači. Tako veli on mami kad mu idemo u Enicu u posjetu. Pozdlavi tatu i leci mu da je on pametan momak, velim smijući se. Vidi vidi taj Gani ima mozga. Jedino on i Donja znaju istinu. Ko će me prvi odati. Posluam nastavak suđenja Generalu Eni vojske Ladychu. Rekli su u ovom dokumentu 1133... Pokopali su mrtve među kojima je bio i otac svedoka Adwye. Tog 24og Jula su ponovo doli sa tenkovima, razorili selo, pri čemu je 68 ljudi ubijeno, spalili Ani crkvu U tome je učestvovala 6 krajika i 5-a ozaračka brigada. Prethodno su nam isključili struju, hrana se kvarila i opkolili su selo a u nae selo mnogo izbjeglica iz okolnih Onikih sela se slilo. Uglavnom su to Anii po nacionalnosti. Vi ste pokopali mnogo ljudi veli mu tuilac. Svi su ubijeni isti dan? Selo je pripadalo Biskupiji Stara Rijeka ali rtve su iz naega sela. Silovane su ene a nisam dao njihova imena jer im dodatna patnja nije potrebna. Vidio sam mnoge poslije toga i sa njima razgovarao. Imali smo problema da spriječimo neke od njih da izvre samoubistvo. Sa Ojom Upreaninom sam se sreo tri puta i mnogo puta telefonirali jedan dugom. Nikad nije rekao da će kazniti nekoga počinitelja nego samo da će obavjestiti Generala Alića. Obezbjedio je sastanak sa presjednikom optine Takićem u Riedoru. Predloili su da nas presele u Oni selo sa cijelim kućama to smo mi odbili. Mi smo eljeli da se preselimo bez problema. Eto vam teritorija, pustite nas da izađemo. Tu je bio i Biskup Anike crkve Omaritza. Nisu htjeli jer bi bili optueni za etničko čićenje, mi smo bili taoci. U 568 dokaznom dokumentu vi kaete da su sve kuće unitene u to Ani selo Bievo. Da li se neko vratio ikada tamo da ivi? Niko se tamo nije ponovno nastanio niti je ta popravljano. Sastanemo se tamo jednom godinje. Dođe nas tri do četiri stotine. Znate li da su 23 ubijena tri Eni vojnika pita ga advokat Generala Ladyća. Jednog sam od njih poznavao veli svjedok. Čurguz Milana i pričalo se svata. Da je poginuo u umi. Da je ubijen u svađi vojnika itd. Sutradan je ubijen i Zoran Radulović veli advokat. Da čuo sam veli i njega sam znao. Čuo sam da je ubijen kod ume. Vi ste vidjeli samo jedno lice da je ubijeno. Da, - veli on. A rekli ste da ih je ubijeno 68 veli advokat. Da točno, -veli svjedok. Govori onu riječ točno koja je nervirala Enie i jo neke stanovnike cijelog Balka jer su Anii patentirali u tu riječ o mjesto a, pa riječ tačno izgovarali točno i to podvlačili kao veliku razliku izmeu Ani i Eni jezika a time i naroda, kulture, pa i politike. Prkide se suđenje i napisa mi na ekranu, privatna sjednica. Kao da je i rat bio privatni. Rade od nas ta hoće; i u ratu i u miru. A evo ga ponovno. Prije nekih 5 godina mi smo vratili stan i prodali ga veli svjedok. Ne ba po trinoj cijen ali ipak da ne ode ba đaba. Velite u svojoj izjavi; Pet do est dana sa Ambarina su stanovnici pobjegli kod nas. Poslije su se neki vratili kući a neki otili prema Annskom mostu na rijeku Anna. Sudija se umjea kazavi da je dosta za danas. Suđenja počinju u 4 ujutro po naem tako da ja zakasnim podobro na početak ali ipak se neto čuje. Prije toga sam Donji pokazivao kako pravim slike naega grada Kiča u foto opu. Uvijek ista ema, solarisation, equalisation, itd. Ustanem rano pa upalim suđenje. Svjedok je Onikunja zatićenog identiteta se ne vidi i glas joj je promjenjen. Ta ena koju su u ljeto 92-e sa troje njene djece zarobili u okolini Alinovika zajedno sa nekom grupom u kojoj je bio samo jedan mukarac koji nije htio napustiti enu i djecu je odvedena i zatvorena u neku kolu. Često su navraćali razni mukarci, silovali je odmah tu ili odvodili n i druge devojke nekud na silovanje. Neke od njih se nikada vie nisu vratile. Razmjenjena je u Septembru 92-e. Takvo suđenje često zatvore za javnost. Tako već neznam ni kada će početi javno. Evo već 20 minuta se ne čuje nita. Spremim Dunji pečena jaja. Ustala je rano jer smije da jede samo 6 sati prije operacije, vađenja 4 umnjaka istovremeno. Tri su joj skoro neosjetno narasli a četvrti se iskosio pa potiskuje u zube do njih. Već sedmi dan pije antibiotike i jo dva ljeka. Danas u 14 h ima operaciju kod Perinog sina. Pero je smrao jedući smjesu kuhanog kupusa i celera. Dođe iz Oromta u ordinaciju pored koje je stan i tu bude 5 dana. Kae da je napravio dobru kuću u GrizzVillu.
Men Behaving Badly S03E06 - Marriage (Srpski Prevod)
Ironično je da mi je oči otvorio upravo Osama bin Laden. I ako neto niste ba najbolje isplanirali, ili niste sigurni u rezultate nečega to biste hteli da radite, dajte sve od sebe da drugi ne vide to, već predstavite svoje ciljeve na najslatkorečiji mogući način i uspeh je zagrantovan. Budite spremni na kompromise, iskrene razgovore i na alost gaenje svojih reči, radi mira u kući. Mahad mi je uvijek govorio da sam glupa. I ja se njemu obradovah. Nastojte da neke rasprave odloite za period posle 10.
[IZGUBITE KILOGRAME POTPUNO PRIRODNO|Bracne agencije iskustva|Upoznavanje novi sad]
komentiraj (0) * ispii * #
Oglasi.rs novi sad vikendice - Lijepe djevojke
Novi Sad, Irig, Vrdnik, prodaja, odlična vikendica povrine 96m2
Click here: Oglasi.rs novi sad vikendice
Cene stanova i poslovnog prostora kada je Novi Sad u pitanju su pratile taj trend, pa moemo raći da je kupovina ili iznajmljivanje nekretnine u Novom Sadu prilično riskantan potez ukolio se ne poznaju svi pravni i finansijski aspekti u prometu nekretnina kao i svi aktuelni trendoniv na traitu nepokretnosti. Odličan pogled na grad sa terasa, u dvoritu takođe se nalazi i bazen, sadri veliku garau sa 3 parking mesta. Vikendica je locirana u mirnom delu vikend naselja na oko 150-200 m od doma ''Pčela'' i Dunavca pogodnog za pecanje i kupanje. Oglas će biti aktivan narednih 10 dana od prijema vaeg sms-a.
C'est pourquoi vous devez utiliser la balise alt sur toutes vos photos, que vous utilisez dans votre site Web. Prva vikendica sadri sobu u prizemlju i na spratu sobu. Oko 50 m od placa protice potok. Tradicionalno se ovde svake godine tokom avgusta realizuje takmičenje u pravljenju riblje čorbe koje organizuje klub Ribarac.
Vikendica na Kamenjaru - Moe da se koristi kao poslovni prostor, bilo kao galerija, prodajni prostor, prostor za rad, kancelarije, stan...
Polovna knjiga, odlično očuvana. Izdavač: SRD Ribarac - Novi Sad, 1998. Broiran povez, 23 cm. Ilustrovano Ribarac - Monografski prikaz ribarskog naselja na Ribarskom ostrvu, Novi Sad. Pre samog ulaska u vikend naselje Ribarac... Turističko naselje čine Dunavske kolibe, restoran Alaska Barka, Alaska Terasa i restoran Ribarac. Sa leve strane naselja nalaze se privatni splavovi, preko puta kojih se vidi deo Keja i pic kupalita trand... trandu, tamburai i specijaliteti od ribe osnovna su obeleja ovog restorana. Tradicionalno se ovde svake godine tokom avgusta realizuje takmičenje u pravljenju riblje čorbe koje organizuje klub Ribarac. Fenomenalan plac sa 2 izgrađene manje vikendice na samo 4km od Novog Sada. Na mestu izuzetno pogodnom za biznis etno selo, izdavanje. Odličan pogled na grad sa terasa, u dvoritu takođe se nalazi i bazen, sadri veliku garau sa 3 parking mesta. Voćnjak ide uz veliku većinu placa, izuzetno odravan. Vrhunsko mesto za uivanje u prirodi i odmor. Prva vikendica sadri sobu u prizemlju i na spratu sobu. Druga vikendica sadri kuhinju, toalet, 1 sobu u prizemlju, dok na spratu ima 2 sobe i kupatilo. Postoji opcija kupovine i placa pored 2400m2. Kodeks i Dunav Nekretnine-Đorđević Nekretnine DOO Novi Sad upisan u Reg. Broj 183 Obnovljen: 07. Izdavač: SRD Ribarac - Novi Sad, 1998. Broiran povez, 23 cm. Ilustrovano Ribarac - Monografski prikaz ribarskog naselja na Ribarskom ostrvu, Novi Sad. Pre samog ulaska u vikend naselje Ribarac... Turističko naselje čine Dunavske kolibe, restoran Alaska Barka, Alaska Terasa i restoran Ribarac. Sa leve strane naselja nalaze se privatni splavovi, preko puta kojih se vidi deo Keja i pic kupalita trand... trandu, tamburai i specijaliteti od ribe osnovna su obeleja ovog restorana. Tradicionalno se ovde svake godine tokom avgusta realizuje takmičenje u pravljenju riblje čorbe koje organizuje klub Ribarac. Pet minuta od grada ili 20 minuta biciklovima. Obezbedjen besplatan parking, igraliste za decu,rostilj,bazen. Dnevni najam radnim danom 60 evra, vikendom 100 evra, uz korisćenje kuhinje, kuhinjskog posudja, toaleta, trpezarije.... Cena: 12 000 eur Lokacija: Novi Sad 021 Broj soba: 2. Plac 8,9 ari u nagibu tri funkcionalne celine i kuća 36m2 3. Dobru lokaciju blizu centra, u vikend zoni 4. Gradski vodovod pored kapije u toku tehnički prijem 5. Podrum 14 m2 i ploča 30 m2 za dogradnju stambenog prostora 6. Monofaznu struju 25A, betonski rezervoar za kinicu 8m3 slavina i poklopac 7. Privatnost komija s leve strane, iznad je dravna njiva NEMA : 1. Kupatilo i septičku jamu Moe zamena za manji stan u banjama Srbije ili naselja na tom području : Beograd - Inđija. Cena: 25 000 eur Lokacija: Novi Sad 021 Prodajem vikendicu u Čereviću, potez Bare, udaljenu 22km od Novog Sada i 500m od prigradske autobuske stanice. Plac se nalazi na glavnom putu za Banotar, pored Dunava. Plac je veličine 572m2 sa kućom od 30 m2 i natkrivenom terasom od 20m2 sa koje se prua pogled na Dunav. Kuća se sastoji od dve sobe, kuhinje ,kupatila i podruma. Ima struju, vodu gradski vodovod , telefon, total tv i priključak za gas pored placa. Sa druge strane puta nalazi se lepa plaza zgodna za pecanje. Kontakt: 0648195020, Dragoljub Cena: 24 500 eur Lokacija: Ostale lokacije Broj soba: 4 Broj spratova: Dvospratna Povrina m2 : 79 Grejanje: Ostalo Nalazi se 2,5km od starog puta Novi Sad-Beograd Banstol. Vikendica okruzena sumskim rastinjem, u prirodi. Nalazi se u Nacionalnom parku Fruska Gora. Pravo mesto za uzivanje u prirodi na cistom vazduhu tokom cele godine Cvrsta gradja, stuja, voda. Vikendica pogodna za velike porodice, ima 4 sobe, kupatilo, kuhinju i 2 terase. Renovirana cela 2014 godine. Nalazi se 23km od Novog Sada a od Beograda 60km. Mogucnost zamene za poljoprivredno zemljiste, stan ili lokal u Novom Sadu ili nesto slicno. Pozovite 0641861469 Obnovljen: 07. Drugi red od Dunava. Na mestu izuzetno pogodnom za biznis etno selo, izdavanje. Odličan pogled na grad sa terasa, u dvoritu takođe se nalazi i bazen, sadri veliku garau sa 3 parking mesta. Voćnjak ide uz veliku većinu placa, izuzetno odravan. Vrhunsko mesto za uivanje u prirodi i odmor. Prva vikendica sadri sobu u prizemlju i na spratu sobu. Druga vikendica sadri kuhinju, toalet, 1 sobu u prizemlju, dok na spratu ima 2 sobe i kupatilo. Kodeks i Dunav Nekretnine-Đorđević Nekretnine DOO Novi Sad upisan u Reg. Broj 183 Obnovljen: 06. Asvaltni put do vikendice. Solis nekretnine, Novi Sad, upisan u Registar posrednika br. Od priključaka ima trofaznu struju i gradsku vodu. Kontakt: Zdenko Peraj, mob. Ekskluzivna prodaja, plac u potezu Duboka Provalija, Bocke, lep, ravan, sa dobrim pristupom jer je tucanikom na samo 100 m udaljen od asfalta. Plac je na bregu pa se sa njega prua izvanredan pogled na Novi Sad. Priključci svi u neposrednoj blizini gde su već izgradjene kuće. Sam plac se vodi kao poljoprivredno zemljite u gradjevinskoj zoni, ima 1125 m2. Odličan izbor za izgradnju vikendice, voćnjak, vinograd... Kontakt: Dobrila Vasić, licenca br. Prodaje se se u neurbanom kraju na potezu Livade u blizini Čardaka na dobroj lokaciji......
Oglasi nekretnine sa fotografijama. Oglasi Srbija
Vous devez également ajouter la balise nofollow aux liens, vous pensez qu'il n'en a pas besoin. Kontakt: Zdenko Peraj, mob. Broj 183 Obnovljen: 07. Apartma za tiri osebe e za 68Eu na noč. Cene stanova i poslovnog prostora kada je Novi Sad u pitanju su pratile taj trend, pa moemo raći da je kupovina ili iznajmljivanje nekretnine u Novom Sadu prilično riskantan potez ukolio se ne poznaju svi pravni i finansijski aspekti u prometu nekretnina kao i svi aktuelni trendoniv na traitu nepokretnosti. U sklopu nje su dva placa sa ukupnom povrinom od 6,5 ari. Cena ovog modela od 14,4m2 iznosi 3700e, dok je moguće proizvesti objekat prema eljama i potrebama kupaca.
[Sex adresar|Usamljena golubica|Marijana Vasilesku, predsednica IO Sberbanke: Motivacija je najbolji pokretač uspeha]
komentiraj (0) * ispii * #
Cure za brak oglasi - Datiranje za seks
Upoznavanje radi braka
Click here: Cure za brak oglasi
Zbog toga je dobro da mukarac pokae stranu svojoj zeni za brak. Takođe, mlađe osobe i oni koji ele samo virtuelne veze stop. Za vise detalja pogledaj moj sve najbolje :D Spol: Zensko Orijentacija: Heteroseksualna Trazim: Druzenje Zdravo, imam 22 godina. To im osigurava da će ih uvijek izvoditi u drutvo.
Zene za udaju vole mukarce koji su zabavni. Cure za brak ele biti sa mukarcem. Nudimo razmjenu brojeva , slika ,video zapisa i jo mnogo toga!!
Upoznavanje radi braka - Ukoliko nije tako, imate razloga za sumnju. One su ostavile svoj lični oglas radi sticanja novih poznanstva, druenja, ljubavne veze ili braka.
Istraili smo razne sajtove za upoznavanje i oglaavanje, njih 10. Pojedini sajtovi nude krajnje detaljnu pretragu, pa ponude moete da pretraujete prema adresi stanovanja onog ko je postavio oglas kada su u pitanju ene iz Srbije, njihovi oglasi su podeljeni prema gradovima, a postavljaju ih ene iz svih delova nae zemlje. Samo je jug malo tii. Na većini sajtova je naznačen broj oglasa, na jednom od najposećenijih i najpoznatijih sajtova, ima 726 oglasa u kojima se trai brak ili ozbiljna, a oglasa prkeo kojih se trai osoba samo za avanturu daleko manje-76. Avanture me ne interesuju. Trenutno sam u nezavidnoj situaciji pa bi mi dobrodosla i neka pomoć. Nikakve usluge ne nudim, pa molim da mi se takve osobe ne javljaju. Takođe, mlađe osobe i oni koji ele samo virtuelne veze stop. Za sebe kaze da je izuzetno temperamentna, ali i staloena kulturna, razume ljudsku tugu i radost. Volela bi da upozna kulturnog i duhovitog mukarca materijalno obezbeđenog. Zainteresovana je da se uda. Svi oni koji ele provod i neozbiljni su neka me zaobiđu. ene koje ive u inostranstvu među najtraenijama Pored zahteva koje ene iznose u oglasima, na sajtovima se primećuje i jedna zanimljiva karakteristika. Naime, na sajtu na kojem je objavljen zavidan broj oglasa, naveći broj ponuda dobila je ena koja ivi u Austriji. Ona je pomalo usamljena i trai ozbiljnog mukarca, a na njenu ponudu u najvećem broju su odreagovali mukarci koji su poreklom iz Srbije, ali koji takođe, ive u dijaspori. Zatitita ena koje objavljuju oglase Svi sajtovi imaju istaknute uslove korićenja, odnosno oglaavanja, na koje svako ko eli da postavi oglas mora da pristane. Na nekima je naznačeno da je sadraj oglasa zatićen Zakonom o autorskim pravima. Tu je omogućen kontakt isključivo preko opcija sajta, a lične podatke ena otkriva samo ako i kome eli. Određena mesta za upoznavanje od svakog ko svrati na njih trae prethodnu registraciju, pa tek onda otkrivaju svoj sadraj. Komenatrie se na različite načine, a iz ugla specijaliste za partnerske odnose Radmile Vulić Bojović dobija, moda i neočekivano, pozitivnu ocenu. Najpre jer veliki broj ljudi nema vremena za kontakte uivo. Bitan je i finansijski momenat, sastanak u realnosti kota daleko vie. Kako dodaje, oglasi lični prirode posmatrani kao inicijalni oblik kontakta dvoje ljudi, i kao proireno polje drutvenih odnosa, ne treba da se posmatra kao neto negativno. Iako ovaj oblik poznastva moe da dovede i do kvalitetnih odnosa, Radmila napominje da je on samo početak. Ono to zahteva najveću opreznost jeste lano predstvaljenje od čega ni ene nisu imune.
Trazim decka ,smjeh do suza
Cinjenica je da vise osoba pronade ljubav na Ljubavnaveza. Zelim da primam posebne ponude putem mejla, u cilju poboljsanja svojih sansi da pronadem idealne partnere Registracijom na sajtu prihvatam i. U horoskopu sam Strijelac. Muskarci, molim vas, budite skromni. Zainteresovana je da se uda.
[Hrvatski sex chat|Video matorke|Jebacina starih]
Oznake: upoznavanje, radič, braka
komentiraj (0) * ispii * #
Burza poznanstva zagreb - Pronađi pratnju
Dosta vam je lanih profila s interneta, nade i očekivanja zbog tajne veze.
Click here: Burza poznanstva zagreb
Agencija za bračno posredništvo : Sveta obitelj spaja isključivo za ozbiljne veze i brak 095 8275943................ Javi mi se ukoliko bi nekad pozelio avanturu sa ovakvom djevojkom Pozovi me na broj Prvo cete dobit centralu nakon poruke ukucajte broj 256 Ime: Alma Godina rodjenja: 1986 Zanimanje: mama Grad: Zagreb Opis: Malo sam punasnija, ali potpuno prirodna. BRACNE PONUDE IZ EUROPE I INOZEMSTVA Tražite li partnera, bilo gdje u svijetu koji vam odgovara?
Rate this post Volim Planet udruga promiče irenje edukacije i prua pomoć u cilju promicanja, razvitka i unapređenja znanja pučanstva. ene Mamica za seks, to je dovoljno s...
Dosta vam je lanih profila s interneta, nade i očekivanja zbog tajne veze. - Javi mi se ukoliko bi nekad pozelio avanturu sa ovakvom djevojkom Pozovi me na broj Prvo cete dobit centralu nakon poruke ukucajte broj 256 Ime: Alma Godina rodjenja: 1986 Zanimanje: mama Grad: Zagreb Opis: Malo sam punasnija, ali potpuno prirodna.
Kontakt molim samo sms-om na broj mob. Ugovorite svoju poziciju: Žena 46 godina, razvedena, ima odraslog sina,zaposlena, želi upoznati muskarca s djecicom u inozemstvu... Molim samo ozbiljne i iskrene ponude. Kontakt molim samo sms-om na mob:+385 0 95 872 4798................... Muskarac 58 godina,zivim u Svicarskoj. Trazim slobodnu srednjovjecnu zenu za prijateljstvo i moguci brak.... Mukarac 36 godina,dobrog izgleda,trazim žensku osobu za brak iz dijaspore , +387 65 836214....... Žena iz Ukrajine, lijepa, vitka, uredna traži situiranog ozbiljnog mukarca za upoznavanje i za brak. Sve ostalo na mail :........ Mukarac traži ženu ugonog vanjskog izgleda zenu Hrvaricu dobi 40 -50 visine do 168 tez do 65 iskrenu i postenu pedantnu radi braka trazi Hrvat iz Amerike. Traže se Makedonke za vezu brak život u Hrvatskoj, Jadran. Ozbiljni gospodini Vas očekuju 0385 99 7008920 SMS........ Traže se ženske osobe iz Vojvodine, Makedonije, Bosne i Hercegovine, za vezu - brak 0921258420......... Nazovite avona Rijeka 0922400731........... Traže se ženske osobe iz bivše juge za ozbiljnu vezu. Život u Hrvatskoj i inozemstvu. Vojvodina, Makedonija, Crna Gora, Slovenija 00385997008920............. Zgodna slobodna Čehinja 30 tih god školovana, želi upoznat muškarca za vezu brak sa JADRANA prednost OPATIJA I OKOLICA 0922989615...................... Poslovna žena, intelektualka, 50. BRACNE PONUDE IZ EUROPE I INOZEMSTVA Tražite li partnera, bilo gdje u svijetu koji vam odgovara? Dođite i upoznajte nove ljude! Osobni oglasi, profili, porukice i jos mnogo toga zabavnoga. Zgodna, crne kose, smeđe oči, 168cm, 68k, povratnica, školovana, 53 godine, tražim zgodnog visokog muskarca isključivo za ljubav i brak, da je veći i jači od mene, da ima dobre naravi, da voli šalu i izlaziti gdje bilo, i da traži svoju najbolju prijateljicu-ljubavnicu. Ozbiljna sam, razvedena, 39 godna, iz BiH, jedno odraslo dijete. Želim život van granica Bosne i Hrvatske ako postoji osoba za vezu i brak, nacija nebitna 0922400731......................................... Find your soul mate and devote your heart. The enhanced Velida Agency offers you a great variety of singles women profiles, services and real time support. Our women are living in Bulgaria, USA, England and other countries! Agencija za bračno posredništvo : Sveta obitelj spaja isključivo za ozbiljne veze i brak 095 8275943................ Želim pozvat na ljetovanje jednog udovca od 62--67 god. Tražim slobodnu ženu Slovenku koja živi u Ljubljani 46 do 53god. Zgodna studentica u Zagrebu iz Makedonije traži društvo za dobru zabavu. Molim te kontaktiraj me. Željni ste novog poznanstva radi druženja, veze, braka, avanture ili samo ugodnog razgovora? Online dating and marriage agency in Europa. Easy and quick registration, online datings, security for your profiles and photos, full support. Come and find your partner! Free of charge for women! Žene besplatno za HR,BiH, SI. GSM: 00385 0 99- 6874214 12. Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited. Croatian Information Centre - Service Agreements Contact.
Brak nije mrak- Fortuna agencija za bracno posredovanje
Čovjek moe mnogo puta ne uspjeti ostvariti to je naumio, ali neuspjean postaje tek kad za to počinje kriviti nekog drugog, a stare rane nikada ne treba oplakivati novim suzama, a treba vjerovati da postoji netko tko je usamljen kao i vi i eljan ljubavi da vam je pokloni. Udovica, drzim do sebe. Trazim muskarca od akcije, nije vazno ako si zauzet ili ako samo zelis avanturu na dan ili dva. The enhanced Velida Agency offers you a great variety of singles women profiles, services and real time support. Mukarac 36 godina,dobrog izgleda,trazim žensku osobu za brak iz dijaspore , +387 65 836214....... Trai Ukupno 10868 korisnik a i 501 oglas a. Molim samo ozbiljne i iskrene ponude. Samo diskretni me zanimaju. Free of charge for women! Agencija za bračno posredništvo : Sveta obitelj spaja isključivo za ozbiljne veze i brak 095 8275943................
[Gordana, 37, BrčkoUpoznavanje.org|Matorke erotske price|Mobilne badoo zobacz osoby w okolicy]
Oznake: dosta, vam, je, lanih, profila, s, interneta, nade, i, očekivanja, Zbog, tajne, veze
komentiraj (0) * ispii * #
Obiteljski dom Osijek za stare i nemoćne Mila - Susretit će se u sredini
Dom-atrij.hr
Click here: Obiteljski dom Osijek za stare i nemoćne Mila
I bez ičije stručne pomoći dokazati se može da se za pet puta manji iznos može izgraditi centar koji bi imao u svakom trenutku mogućnost sveobuhvatnog prihvata sedam tisuća ljudi. Mia je sjela u auto i krenula za njim, signalizirajući mu da stane. Apartmani u Hrvatskoj za njemačke turiste.
Za nae goste organiziramo i smjetaj u apartmanima, bungalovima i hotelima. Informacije o apartmanima i mogućnostima smjetaja. PRUDENS line ima u svojoj ponudi kompletan turistički servis.
Drutva, klubovi, zajednice, savezi - Split - Privatni smjetaj na jadranu u apartmanima, jahte, jedrenje i hoteli. Discipliniranoj njemačkoj vojsci bilo je ovakvo barbarsko ponašanje i silovanje žena i muškaraca potpuno nepoznato.
APEL STOŽERA ZA OBRANU HRVATSKOG VUKOVARA Kolona sjećanja uvijek je bila samo jedna. Kolona sjećanja je iz naroda i od naroda. Ona je mimohod boli, pijeteta, poštovanja, vjere u Boga. Mimohod ljubavi i oprosta, ali i mimohod protiv zaborava Zato ne dirajte Kolonu sjećanja. Ne dirajte Vukovar, jer Vukovar je Hrvatska. Poredak su odredili krvnici i koljači koji su istrjebljivali sve nesrpsko. Svi mi koji 18. Studenog hodimo stopama žrtve, boli i smrti, ne možemo i ne smijemo biti podložni nametnutom političkom poretku. Pred žrtvom smo svi jednaki. Klanjajući se pred najvećom žrtvom naše povijesti, svi smo kao jedno: bili mi predsjednici, prosvjetari, liječnici, premijeri, kućanice, veterani, studenti, umirovljenici, Taj dan svi smo kao jedno, svi smo maleni pred žrtvom, svi smo veliki jer svojim hodom odajemo počast najvećima među nama. Apeliramo na naše sugrađane koji se nalaze na upravljačkim pozicijama načelnici, gradonačelnici, predsjednici, zastupnici, itd. Apeliramo na predstavnike medija da taj dan kamere, mikrofone i pera posvete isključivo žrtvi i preživjelima vukovarskog holokausta, a ne politikantstvu. Izražavamo žaljenje zbog istupa još nelustrirane novinarke Jelene Lovrić koja za dostojanstvenu Kolonu sjećanja 2013. Izražavamo žaljenje zbog istupa predsjednika HDSSB-a Dragana Vulina koji inzistira na političkom poretku u Koloni sjećanja, jer to duboko vrijeđa žrtvu. Izražavamo žaljenje zbog istupa mnogih iz vlasti Republike Hrvatske, političara, javnih osoba i medija, koji im služe za progon žive žrtve Vukovara. Pozivamo članove takovih stranaka koji donose odluke, da svoje i stranačkeinterese podrede dostojanstvu i žrtvi. Apeliramo na cijelu hrvatsku javnost, sve medije i javne osobe da prestanu sa sijanjem nemira i sotoniziranjem žive žrtve Vukovara i pozivamo ih da ušute s prepucavanjem o žrtvi Vukovara, žrtvi Hrvatske. S vjerom u Boga i hrvatski narod Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. Gledam, kako Isusovi krvnici svukoše s njega odijelo. Gledam u prošlost kako svlače odijelo s moje drage Domovine. Svukoše sve s njiva, voćnjaka, vinograda. Odvukoše znoj marna ratara i vrijedna stočara. Kako te moraju boljeti te rane! Svukoše odijelo ratnika, strgoše mu krunicu s vrata, teško ga bičevaše i baciše u bunare, u jame, u Dunav. Skinuše sa žena, muškaraca, djece obuću, te ih bose poslaše u minska polja. Svukoše sa žena ukrase, pokupiše zlato, strgoše odjeću da bi zadovoljili svoju zlu ćud, svoju pohlepu. Teška je, Isuse, golotinja mojega naroda. Stoga, moj se narod nije osjetio siromašnim. Kalvarija se ponavlja: pobijeđeni je pobjednik, silnik je osramoćen. Unatoč svoj golotinji, u tvom zagrljaju zaodjenut sam, bogat sam. POMOLIMO SE: Gospodin moj i Bog moj uz mene je. Hvala ti što si mi pomagao na ovom vukovarskom križnom putu. Budi uz nas žive, budi uz naše pokojne i daj da te slavimo, sada i u vijeke vjekova. Smiluj nam se, Gospodine! Jubilarno hodočašće vjernika Đakovačko-srijemske biskupije Vlč. Marko Đidara razriješen je službe župnika Župe sv. Mihaela, arkanđela u Drenovcima te danom 20. Patnje civilnog stanovništva su nastavljene, a vukovarska kalvarija sada dostiže vrhunac. Očekivanja da će agresorska vojska uvažiti tešku situaciju s civilima, te osigurati koridor za njihovo izvlačenje su na vrlo tankim nogama, ali su jedina nada za njihov spas. Ovu su vijest djelatnici ratnog Hrvatskog radija -Radio postaje Vinkovci objavili 18. Situacija u Vukovaru pratila se pomno, sa zebnjom i nadanjima da se neće dogoditi najgore. Znali smo da se hrvatski vojnici u tom gradu brane na više mjesta koja su snage agresora i četnici zajedničkim djelovanjem ispresjecali i da ih nastoje osvojiti. Znali smo kojom vojnom snagom raspolaže neprijatelj, ali smo znali i koliki je moral naših bojovnika, kolika je odlučnost da se brani svaki pedalj vukovarske i hrvatske zemlje u cjelini. U najpesimističnijim razmišljanjima nismo htjeli vjerovati u nadmoćnost neprijatelja, a ona je, što su kasnije i potvrdilo, bila presudna. Naši hrabri borci, mladost hrvatska, brojni civili medu kojima znatan broj žena, djece, bolesnih i nemoćnih, nisu se mogli suprotstaviti tenkovima, hordi zločinaca, suludim četnicima. Tužna slika okupacije Vukovara ostaje trajno upisana u svijesti prognanih Vukovaraca, u svijesti ljudi koji su konvojem, uz šikaniranja i maltretiranja, morali napustiti grad. Odjekuje u ušima svih poštenih Hrvata, svih domoljuba, koji Vukovar nose kao svoju najdublju ranu. Poslije tog, osamnaestog studenoga 1991. Vukovarci žive život u progonstvu, a neki novi stanovnici grada na Dunavu i dalje mirno spavaju u njihovim domovima, na njihovim ležajevima. Doduše, grad se obnavlja, izvjesnih pomaka već ima, teče proces mirne reintegracije, ali to više nije i ne može biti onaj stari Vukovar, grad s dušom, grad s prelijepim starim baroknim središtem, grad s rijekom čije bi obale mogle pričati priče. U trenutku kada se brojni ustupci čine strani zbog koje su stanovnici Vukovara puna tri mjeseca živjeli u podrumima i zbog koje su sa zavežljajem u ruci krenuli na put bez nade, teško je odgovoriti na to pitanje. Puno je godina prošlo, puno je vode proteklo dunavskim koritom. I dok s jedne strane imamo ljude, prkosne i dostojanstvene u tragediji koja ih je snašla, spremne da se vrate u grad heroj, da žive tamo s nekim drugima, da u inat njima izvlače svoj grad iz mraka, s druge strane imamo ljude nemoćne da bilo što učine za grad u kojemu su rođeni, u kojemu su odrastali, zaljubljivali se, u kojemu su stjecali svoju prvu plaću, gradili dom. Rat je učinio svoje, nema sumnje, a to su oni drugi i željeli. Na žalost, to je činjenica i od nje se ne može pobjeći. Izgubljeno je zdravlje, energija potrebita da se na zajedničkom hodniku stambene zgrade susreće dojučerašnji susjed, poznanik koji je u sudbonosnom trenutku, krajnje drsko i samovujereno, uperio prst u svog susjeda -ustašu. Proživljeno se ne može zaboraviti, ma koliko to čovjek želio, ma koliko stvarnost ukazivala kako je zabranjeno glasno se sjećati 18. Rane su to koje ne zacjeljuju. U sedam limenih polukružnih hangara ubijeno je oko 800 ljudi, oko tisuću dovedenih u hangare nestalo je, dok je kroz srbijanske logore prošlo oko 7. Šešelja i četnike usporediti s Hitlerovom fašističkom vojskom bila bi uvreda za svakoga Nijemca. Discipliniranoj njemačkoj vojsci bilo je ovakvo barbarsko ponašanje i silovanje žena i muškaraca potpuno nepoznato. Gdje drugdje, osim u fašističkoj Srbiji, možemo vidjeti stare i mlade četnike kako se šepiru po ulicama Beograda? Jupi, hvala i za ove fotografije. Srbi mrze čak i slovo H Ovih je dana razmjenjena još jedna grupa zarobljenih Hrvata i branitelja Vukovara. Iz koncentracijskih logora diljem Srbije izdvojeno je oko 300 izmučenih i izmaltretiranih ljudi čija je osnovna greška, po srbijanskom sudu, što su Hrvati ili nesrbi. Iz niza potresnih svjedočanstava izdvajamo samo nekoliko a razlog je sasvim jasan. Daleko više istine će se moći kazati jednoga dana kada i zadnji hrvatski građanin bude slobodan pa baš u interesu još mnogih zatočenika te njihove zaštite i života ove priče i iskazi korigirani su i ublaženi. JOSIP: Hrvat Iz Vukovarske bolnice smo odveženi u kamionima kao stoka u Veleprometovo skladište na kraj Vukovara prema Negoslavcima. Tu su četnici imali svoj štab. I tu je sve počelo. Morali smo izvaditi sve iz džepova što god smo imali. Dali su mi dvije sekunde vremena da skinem prsten i burmu. Jedan četnik mi je kazao da ako ga ne skinem u zadanom roku da će mi odrezati prste. Raskrvario sam prste skidajući oba prstena. Onda su me počeli odjednom tući. Iz čista mira, bez povoda, nakon nekog vremena i nakon početnih iživljavanja nad nama poveli su me u neku sobu veličine šest sa osam. Unutra nas je bilo oko stotinu. Temperatura je bila nepodnošljivo visoka, čini mi se da je bilo iznad 50 stupnjeva celzija. Neki ljudi su u toj prostoriji bili danima a neki pak danima nisu dobili ni kap vode. Oko te zgrade klali su ljude. Osim tri Albanca, tog dana, meni su ubili bratića. DRAGAN: Rusin Prvo su nas postrojili u grupe po 20. Iz jedne takve u kojoj sam bio ja, baš su mene izdvojili i postavili uza zid. Počeli su me tući; nogama , rukama čime su stigli. Zatim su me odveli do nekog željeznog hangara. Na njemu je bilo veliko napisano brojka 4. Ispred toga hangara počeli su klati... Sve što je vrijedilo oduzimali su. Zaklali su jednoga mladića, zapravo stari je bio oko 30 godina... Jednom dečku su iz pištolja pucali u glavu. Bez glasa se srušio... Kovačić Goranu su odrezali glavu i zatim je nabili na kolac... Za sve to vrijeme dok su klali i ubijali tjerali su me da čitam naglas Bibliju. Potom je došao neki potpukovnik i izdvojio me i odveo u auotobus. Nitko mi nije smio prići. Razmišljao sam krajnom snagom svoje svijesti kako sačuvati živu glavu ili pobjeći. O ničem drugom nisam mislio. Čini mi se da mi je život skraćen za nekoliko stotina godina. To što su oni radili mislim da pripada vremenu Turskog doba... Tolika zadojenost mržnjom a sa tim nekim koljačima smo odrasli. Naprimjer jedan od njih, zvali smo ga Bulidža pa onda od novinara Stankovića sin, nadimak mu je Kesega i niz drugih... JOSIP Hrvat Kad smo došli u logor Staićevo stavili su nas u pravu pravcatu štalu u kojoj su prije bile krave i bikovi. Prvu noć smo spavali na tom prljavom i hladnom betonu bez pokrivača, bez ičega. Onda su nas nakon nekog vremena prebacili u neko skladište bez krova. Ujutro kad bi se probudili sve je bilo u inju. Palčevi na nogama su im se potpuno smrzli... Nešto kasnije su me prebacili u logor u Niš. Jedno mjesec kasnije uopće nisam osjećao stopala. Gazili su po nama... Bilo je tu u logoru Staićevo puno starijih i bolesnih ljudi. Najstariji je bio 72 godine, Jozo Zadro čiji je sin Blago bio glavnokomandujući u obrani Borova... Laka mu Hrvatska zemlja. MAGOČ Hrvat Uvijek kad bi njihovi vojnici ili milicija ušli u sobu tukli bi nas bez obzira dali je netko kriv ili nije. Kad smo trebali u WC tjerali su nas da ih klečeći ne bi molili za povratak. Po četrdeset -pedeset sati nam nisu dozvoljavali zapaliti cigaretu. Danima nismo smjeli prati noge a o ostaloj osobnoj osnovnoj higijeni da i ne govorim. Ošišali su nas do gola. U tom logoru je oko osam naših ljudi podleglo batinama. Tukli su nas po bubrezima i to kundacima pušaka, batinama, nekim palicama, s čim bi stigli... Do nikakvih informacija nismo mogli doći iako smo imali neki mali tranzistor sakriven ali bez baterija. Tek kasnije nam je baterije kriomice donijela jedna francuskinja iz crvenog križa. Mislim da bi nas sve poklali da su našli taj tranzistor... Njihovo je ponašanje potpuno životinjsko, to je užas. Oni su zadojeni mržnjom prema Hrvatima. Mislim da mrze i samo slovo H. ANTO Hrvat Imam 51 godinu. Sad kad sam slobodan osjećam se kao da imam 21. Teško hodam, raznešeno mi je koljeno... Ali, jedva čekam povratak u Vukovar...! Tekst: Marinko Ivanišević Slike: Siniša Smesnik Podravec br. MD Evidentirano Prosvjed župana Mateja Jankovića zapovjedništvu Istočnog sektora UNPROFORa Bespotrebni incident Kao što je poznato, mi smo dogovorili da ćemo m isturenim točkama prema UNPA području zapaliti svije, postaviti cvijeće i pomoliti se za sve poginule i nestale u ovnm ratu. Tražili smo da možemo obići naša groblja na privremeno zaposjednutom dijelu hrvatske države i razumijemo da ste to iz sigurnosnih razloga odbili. No, kako smo se dogovorili da čete osigurati tu mogućnost na kontrolnoj točki kod tzv. Na 500 metara od dogovorenog mjesta bili smo zaustavljeni prepriječenim oklopnim transporterom preko ceste i uperenom cijevi lakoga topa u ljude koji su tražiti da se ta cijev okrene u zrak. Nakon što su ljudi zapalili svijeće i položili cvijeće na transporter, jedan pripadnik ruskog bataljuna bespotrebno je počeo pucati. Mi smo samo svojom prisebaosti uspjeli ljude zadržati i time spriječiti ozbiljni incident nakon molitve i zapaljenih svijeća ljudi su se miru razišli. Sigurni smo da do incidentu ne bi došlo da su ljudi predvođeni najvišim predstavnicma vlasti i crkve Vukovarsko-sriemske županije mogli doći do dogovorenog mjesta. Prosvjedujemo zbog takvog odnosa prema onima koji su u prijavom i obrambenom ratu izgubiti svoje najmilije i sve što so imali. Gaunt Foto: Smajić Budućnost je naša! MD Evidentirano Rezolucija 871 i nove inicijative Rezolucija 871 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, nakon mjesec dana, sve više postaje iluzija, nema čini nam se, od nje nitko ništa. Mjesec dana produženog mandata UNPROFOR-a je prošlo, ništa bitnoga se nije dogodilo, a vjerojatno i neće. Neće prije svega zbog nove inicijative lorda Owena i Stoltenberga za saziv nove konferencije o bivšoj Jugoslaviji, uz prijedlog tzv. Politički analitičari i to su već razjasnili, iako je još uvijek riječ o inicijativi. Prognanici su tamo gdje su i bili, zima je na vratima, sve je manje humanitarne pomoći. Tu su i nove izbjeglice Hrvati iz srednje Bosne. Još jedan blagdan Svih Svetih je iza nas, ponovo prognanici nisu mogli na grobove svojih najmilijih, svojih najbližih. Ponovilo se sve ono što smo vidjeli i doživjeli i prošle godine u ovo vrijeme. O neučinkovitosti UNPROFORa više nema smisla ni pisati. Mirovne snage su takve kakve jesu, međunarodna zajednica je takva kakva je, ona još uvijek sanja o nekakvoj novoj Jugoslaviji u kojoj bi bila i Hrvatska. Sloveniju, međutim, više nitko i ne spominje, Slovenija je međunarodno priznata i stvarno slobodna nova država Europe. Hrvatska je isto tako međunarodno priznata država, ali stalno pod nekakvim pritiscima međunarodne zajednice, država s još uvijek dijelom okupiranog svojeg teritorija. Sve akcije međunarodne zajednice usmjerene su na rješavanje problema bivše, također međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Rješenja koja se predlažu za tu bivšu državu, bojimo se mogla bi biti preslikana na Hrvatsku. Owen i Stoltenberg ovih dana obilaze Zagreb i Beograd, i uglavnom sve trpaju u isti koš. Upravo to ne bi trebalo. Ne bi trebalo prihvatiti optužbe da su svi isto krivi za tragediju na prostorima bivše Jugoslavije. Uostalom, zna se tko je kriv i s tih pozicija stalno treba polaziti u svim pregovorima i dogovorima. Kako kaže predsjednik Tuđman, pregovarat će se i s crnim vragom samo da više ne padne niti jedna žrtva. Međutim, čini nam se da je pregovaranje s Miloševičem ipak nešto gore nego pregovaranje i sa crnim vragom. Karšaj Budućnost je naša! MD Evidentirano Hrvoje, Zvonimir, Mario, Ivan, Stipo. Njihova vječna počivališta obilaze majke, očevi, sestre, braća, rodbina, prijatelji, suborci. Kako li je samo teško suborcu, koji je imao sreću da ostane živ, doći na grob suborca s kojim je dijelio minute straha, hrabrosti, neizvjesnosti i iščekivanja? Suza zaiskri u oku, ruke sklopljene za molitvu zadrhte. Zašto se to moralo dogoditi? Na blagdan Svih Svetih, svetkovinu koja nas potiče na razmišljanje, cijela je Hrvatska kleknula i pomolila se za svoje mrtve, za one koji su otišli davno i one za kojima nam se suze još nisu osušile. U mislima svih građana Hrvatske bili su upravo poginuli hrvatski branitelji. S tugom i ponosom odano im je dužno poštovanje. Na sam blagdan Svih Svetih na gradskom groblju u Vinkovcima, ispred središnjeg križa položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Vijence su položila izaslanstva Zbornog mjesta Vinkovci, Zbornog mjesta Vukovar, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Poglavarstva Vukovarsko-srijemske županije, Poglavarstva grada, 109. Prečasni Tadija Pranjić, dekan vinkovački, blagoslovio je središnji križ. Toga je dana plakala majka za sinom, sestra za bratom, prijatelj za prijateljem. U dugom nizu vojničkih grobova najviše crnine, krizantema, svijeća. Djevojka u crnini polaže crveni karanfil na hladnu mramornu ploču. Tragovi poštovanja i sjećanja gotovo na svim grobovima. Buketi krizantema, tog prepoznatljivog Svisvetskog cvijeća i zapaljene svijeće znak su da one koje smo nekad voljeli, koji su nam značili mnogo, a sada više nisu s nama, nismo zaboravili. MD Evidentirano Ipak, bliže Vukovaru Na razini Zapovjedništva osječkog zbornog područja dogovoreno je s UNPROFOR-om da će skupina prognanika i majki nestalih i poginulih vukovarskih branitelja zapaliti svijeće kod kontrolnog punkta Zaštitnih snaga UNa prema Marincima na blagdan Svih Svetih. No, to nije pokolebalo kolonu koja je odlučila doći što bliže Vukovaru i što bliže svojim mrtvima zapaliti svijeće i položiti cvijeće. Maršruta je promijenjena i nakon svete mise, koju je u kapelici nuštarskog dvorca služio pater Branimir Kosec, župnik iz Borova Naselja, ova tužna kolona od oko 1000 ljudi krenula je cestom prema Bršadinu. Prelazak mosta značio je prvi prelazak civila preko crte razdvajanja, prvi prelazak iz obranjene u okupiranu Hrvatsku. Kolona je hrabro i bez straha krenula dalje premda su hrvatski vojnici, koji su osiguravali cestu do crte razdvajanja, poštujući dogovor, ostali s desne strane Vuke. Osjećaj da Hrvati ponovo hodaju cestom koja vodi u Vukovar, cestom kojom smo bezbroj puta do rata odlazili u Vukovar, Ilok, Borovo, Vučedol, Adicu, Erdut, Dalj. Sve to budi uspomene, ali i suze radosnice što smo ipak ponovo, makar na djeliću svoje zemlje, makar samo na kratko, ali eto, to smo im bez oružja uspjeli uzeti. Magla koja se tek počela dizati ne da pogledu baš daleko, ali vidi se dovoljno. Neobrađena zemlja, korov svuda viši od metra. Potpuna suprotnost onome što je s desne strane Vuke. Tamo su njive obrađene, nema korova, tamo su ljudi. Majke koje su bile na čelu kolone idu dalje ne osvrćući se na vojnike. Pomalo zbunjeni pripadnici ruskog bataljuna zaštitnih snaga pokušavaju zaustaviti kolonu objašnjavajući da će Srbi pucati, da se dalje ne smije, ali majke jednostavno odgovaraju: neka pucaju! Plavci u nemoći oni su uostalom stalno u nekakvoj nemoći da učine bilo što cestu zaprečavaju oklopnim transporterom. Kolona se ipak morala zaustaviti. Oni u prvim redovima upaljene svijeće stavljaju na transporter, netko je objesio torbu punu cvijeća o cijev topa, a jedna žena koja se popela na transporter u cijev je ugurala svijeću s hrvatskom trobojnicom. UNPROFORac na transporteru više moli nego što naređuje da kolona stane, a na pokušaj majki da krenu dalje odjekuje nekoliko rafala iz automatske puške jednog od plavaca. To kao da je bio poticaj svima da još odlučnije ustraju na putu prema Vukovaru. Pripadnici Hrvatske vojske, koje smo ostavili kod mosta, ubrzo su dotrčali do transportera jer rafali koji su se čuli mogli su imati i tragične posljedice. Majke i svi oni koji su izgubili nekog svog u Vukovaru počinju gubiti strpljenje i na silu žele dalje. Vojničko uvjeravanje, plavaca i časnika HVa, te umirivanje kolone od strane svećenika iz Nuštra i Borova Sela ipak smiruju nagomilani bijes i na oko 500 metara od pačetinskog puta izmoljena je molitva za sve pokojne, zapaljene su svijeće i položeno cvijeće. Pokušaj oko 1000 prognanika i majki poginulih i nestalih u Vukovaru da dođu što bliže Vukovaru okupio je i brojne Vinkovčane i Nuštarce. Sudionici ovog marta bili su i čelnici naše županije: župan gospodin MATEJ JANKOVIĆ, vinkovački gradonačelnik dr. DRAŽEN ŠVAGELJ, gospodin IVAN TREBER, te saborski zastupnici gospoda VERA STAN1Ć i gospodin DRAGO ERES. U dvorištu nuštarskog dvorca za sve sudionike prosvjednog marša i pokušaja da se upale svijeće i položi cvijeće na blagdan Svih Svetih što bliže Vukovaru, Nuštarci su priredili tople napitke i sendviče jer velik je broj onih koji su došli iz Zagreba. Nakon toga kolona se mirno uputila natrag u Nuštar i sve je završilo tiho i dostojanstveno, baš kako su sudionici ovog marša i željeli. I na kraju konstatacija: Ipak smo došli bliže Vukovaru, ipak je prijeđena crta koju je neprijatelj zacrtao. Višnja Mišin Foto: Gaunt-Smajić Budućnost je naša! MD Evidentirano Razgovor s Verom Stanić, saborskom zastupnicom Bit ću prva na čelu kolone! Kada sam prvi puta bila u Vukovaru 1991. U rujnu iste godine došla sam ponovo, sada već u grad u poluokruženju, a dolaskom s konvojem koji je trebao izvesti ranjenike iz vukovarske bolnice i prenoćivši u vukovarskoj vojarni, tada sam već gotovo bila sudbinski vezana za ovaj grad. Ne mogu nikada zaboraviti tu noć u vojarni. Ne zato što sam se bojala za svoj život, već zato što sam doživjela svu stravu srbijanske propagandne mašinerije i sve one predstave koje su oni izvodili za svijet. Tu noć major Sljivarčanin pripremio je pravu gozbu za Europske promatrače. Večeri sam bila i ja nazočna. Osim pečene prasetine, tu je bilo još jela, a točio se isključivo najfiniji konjak s pet zvijezdica. Svi, pa i Evropski promatrači dobro su znali da proći konvojem kroz Sajmište znači otvoriti zlikovcima put u Vukovar. I sada kad se toga sjetim, hvata me bijes. Kada se krene za Vukovar, bit ču na čelu kolone, vidimo se! Pokopana je na mjesnom groblju u Tugarima kod Omiša. MD Evidentirano Memorijalni centar Domovinskog rata Marice... Danas je to vojarna 204 vukovarske brigade, a u sklopu nje je muzej. Za vrijeme rata sama vojarna bila je u rukama hrvatskih snaga- ZNG i HOS-a. Mjesto je malo izvan puta kolone sjećanja, pa nije bilo mnogo posjetitelja, osim starih lisaca koji imaju želju da vide malo više, i hodaju svojim putevima. Većina izložaka su teže naoružanje zarobljeno u ratu, od tenkova i oklopnjaka pa do riječnog broda. Ovaj MIG 21 je također našao mjesto tamo. Obratite pažnju na onaj najveći top, domet mu je oko 25 km, a granata teška 25 kg. Bio je poprilično tmuran dan, pa nismo do kraja istraživali, ali mislim da će vam se i ovo dopasti. U početku su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće. Među najaktivnijima bio je Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 8. Vod je djelovao s improviziranih uzletišta u okolici Đakova pomoću nekoliko malih sportskih zrakoplova i velikih ali sporih poljoprivrednih aviona Antonov An-2, prvobitno namijenjenih prijevozu ranjenika. Ti su zrakoplovi u početku u sanducima s padobranom izbacivali pomoć opkoljenom Vukovaru. Zatim su dosjetljivi oružari od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe, pa je na neprijateljske položaje padao i smrtonosni teret. Borbene aktivnosti osječkog voda imale su itekako važne moralno-psihološke, pa i materijalne učinke. Jugo-vojska je uskoro počela respektirati neočekivanu pogibelj iz zraka koju, unatoč tehničkoj nadmoći, nije mogla zaustaviti. Zbog toga je u blizinu bojišnice dopremljena raketna pukovnija iz Srbije, naoružana najmodernijim protuzrakoplovnim raketnim sustavom KUB-M SA-6. Memorijalni muzej Domovinskoga rata smješten u prostorima vojarne 204. Posjetitelji mogu vidjeti brojna vojna vozila i oružje, a kroz Muzej stručno vode djelatne vojne osobe, većinom sudionici Domovinskoga rata. Muzej radi svakim danom od 8 do 16 sati, a dolaske u neko drugo vrijeme kao i dolaske većih skupina potrebno je najaviti na br. Ulaz se ne naplaćuje. Imao sam dva krasna sokola, Jedan Marko, a drugi Nikola. Dva sokola dva prelijepa sina, Pozvala ih mila Domovina Neka brane zemlju pradjedova Od dušmana i ljutih vukova. Obojica za Dom život dali Junačine bili i ostali. Žali Bože ufanja i nada, Pravi Hrvat i dan danas strada. Mene, starca, časnog Marijana, Osudio zakon sa Balkana; Razbio sam ploču ćirilice Da ne ruži pismo latinice. Vukovar je grad slavnih heroja Krasna zemlja i moja i tvoja. Kojeg stranca naše sunce grije Nek poštiva zakon Kroacije. Vi sudite, ja ću razbijati, Da vidimo kom će dodijati. Kad me moja Hrvatska sahrani, Rađat će se drugi Marijani. Marija Dubravac Brisbane Radi toga što je 2 rujna prošle godine čekićem razbio postavljenu dvojezičnu ploču na zgradi PP Vukovar Općinski sud u Vukovaru donio je presudu protiv Marijana Živkovića. On je prema toj presudi osuđen na devet mjeseci zatvora ili dvije godine uvjeta. Uz to mora platiti i tisuću kuna kazne. Ubili su mi dva sina. Trebali su ubiti i mene pa bi bili mirni svi. Ipak, ne stidim se i ne bojim se. Ploču sam razbio po danu ne skrivajući se. Kažem to jer ne znam tko će osuditi te koji su ploče postavljali po noći, rekao je Živković komentirajući donesenu presudu. Podsjetio je da je u Domovinskom ratu izgubio dva sina, Marka i Nikolu. Mislim da bih imao pravo tužiti ovu našu nepravednu državu da mi vrate ili namire moje sinove. Tko god je na vlasti ja i svi moji prijatelji ćemo se truditi da svima bude jednako i da su svi zaštićeni, rekao je Živković. On je i prije toga datuma, 2 rujna, u Večernjem listu najavio da će upravo on biti taj koji će razbiti postavljenu dvojezičnu ploču. Tada je njihovo postavljanje bilo neizvjesno. Toga 2 rujna ploče su postavljene, a oko podneva i poslije naguravanja sa policijom koja je osiguravala ploču na PP Vukovar Živković ju je čekićem razbio. Slike razbijanja te ploče vrlo brzo su obišle Hrvatsku i svijet. Evidentirano Plakata svih pet poginulih zapovjednika Sajmišta na fasadi doma Negdje oko Božića 2014. Tema je uvijek jedna, zašto nas je napustila država koju smo obranili i sačuvali te osobito zar su Hrvati izgubili svoju vjeru u obrambenom domovinskom ratu, a njeni agresori istu preuzeli. Pitali smo se što to možemo mi koji nismo ni na jednoj poziciji ni opoziciji u sustavu vlasti. Znali smo da ne mnogo u biserju i zlatu, ali bijasmo svjesni da pognute naše glave valja uzdignuti. Tako se rodila ideja da u magmi svih strahota gradu Vukovaru mora niknuti Dom Veterana i Centar Veterana branitelja i vojske. Nešto prije minulih Predsjedničkih izbora, točnije 9. Dvadesetak nazočnih na istom je naglasilo da se ne radi o akciji u vlastitu spomen nikoga pa tako ni same UHB Sajmište. Budući da se o mnogočemu i nakon 24 godine šuti vrijeme je za konkretnost, kako znanstveno tako i djelom poštovanja. Sajmište je stratište mnogih junaka i heroja kako mrtvih tako i živih kao što je vojarna zloglasne JNA, logor Velepromet, Kukuruzni put, zadnji koraci prema Ovčari, mjesto pogibije svih pet zapovjednika toga dijela Vukovara i čak 174 hrvatska branitelja, znatno većeg broja ranjenih i obeščašćenih iz svih dijelova domovine u toj bici za doslovno svaki pedalj hrvatskog tla i imovine, a još uvijek bez ijedne osuđene osobe za ta zlodjela!? Admiral Ante Budimir tada je s pravom kazao da smo ratovali za Domovinu, no da nas je država izdala te da svatko mora imati na umu da su naši ratnici osigurali državi ogromnu imovinu i unijeli u njeno vlasništvo kojom ova nikako gospodari i koja ju uništava i prodaje po damping cijenama te da nitko na vlasti ne govori o domovima za rehabilitaciju kojih bi moralo biti barem na tri mjesta u različitim regijama, Slavoniji i Baranji, Zagorju i Dalmaciji. Neki od nazočnih akciju su pokušali pretočiti u vlastitu samodopadnost i možebitni izvor dodatnih prihoda kao dr. Krešimir Bušić, a neki su skeptično pokušali tako reći odradi točku za javnost preko nazočnih medija kao što je to bio gradonačelnik gospodin Ivan Penava čiju je nakanu ovaj tekstopisac, kao pravni savjetnik i jedan od koordinatora UHB Sajmište, odbio kao sadržajno i formalno pravno neosnovanu tako da predloženi sporazum nije potpisan. Mic po mic, bez zlobe i zavisti gospodin Penava shvatio je čistu namjeru i značaj inicijative tako da je otvorenu pružio ruku i materijalnu pomoć u skladu s mogućnostima te je Grad Vukovar snosio nemali materijalni teret svečanog otvaranja, 10. Na drugom sazivu održanog u prostorijama Župne kuće Kraljice mučenika u Vukovaru, podijeljeni su konkretni zadaci i odrađeni koordinatori za županije i sredine u kojima postoji bilo kakva veza, u prvom redu samog Domovinskog rata i Vukovara pa je tako određeno petnaest koordinatora koji bi trebali djelovati kao promotori jer je hrvatsko novinstvo u da tako kažem mišjoj rupi i službi destrukcije RH-e. Tada je od tri prijedloga prihvaćeno da se ide na kupnju manje kuće na adresi Sajmište 6, nasuprot Doma zdravlja koja je legalno izgrađena i koja ima cca 750 kvadrata građevinskog terena. Otvoren je poseban račun, internetska adresa te pronađen donator za izradu sveukupne projektne dokumentacije i ishođenje svih akata građenja u tvrtci GRAVIM d. Ova tvrtka će 17. Ubrzo potom Grad Split, na čemu se usrdno valja zahvaliti njegovom gradonačelniku, gosp. Ivi Baldazaru, probija led i uplaćuje prvu donaciju, a Grad Vukovar, Vukovarsko Srijemska županija i Hrvatska katolička Crkva hvataju se posla i ubrzano rade na poboljšicama i adaptaciji, kako kuće tako i terena te pripremi otvorenja da bi mali objekt u materijalnom smislu postao enormni zamašnjak akcije kojoj bi se trebali odazvati bilo novčano bilo u materijalu ama baš svi pravni subjekti, dakle, sve pravne i fizičke osobe hrvatskog puka pa makar i preko humanitarnog telefona koji će biti otvoren nakon usklađenja i potvrde novog Statuta UHB Sajmište. Očaravajuća radost otvorenja Vrlo pametno, jednostavno i apolitičko otvorenje obradovalo je sve unatoč svim bolima oko tri stotine nazočnih, a meni osobno je žao što svi nisu bili i na prigodnom domjenku u Osnovnoj školi Antun Bauer. No, i tu su pokazali svoju karakternu veličinu pa i oni najteži invalidi kao što je to učinio i sam Đuro Glogoški. Naime sami Vukovarci i stanovnici bližih naselja mjesta za oko 250 uzvanika pripremljenih u školskoj dvorani prepustili su onima koji su došli iz Dubrovnika, Tinjana, Imotskog, Ivanca, Varaždina, Paljuva i drugih mjesta koji su prevalili dug put da se uvjere u čestitost i vrijednost akcije. Program je započeo impresivnim dekorom crkve Kraljice mučenika u Vukovaru i Svetom misom za sve stradale i obespravljene branitelje uz šest svećenika, mlade misne asistente odnosno ministrante u bijelim opravama i pjevački zbor, a dupkom puna bogomolja odisala je unatoč svim nedaćama odom radosti. Ispred samog doma branitelja, kratkim govorom zahvalnosti obratio se Nikole Tarle predsjednik UHB Sajmište nakon čega je slijedio blagoslov velečasnog Mate Martinkovića i presijecanje vrpce. Dalibor Tomašić, sin posljednjeg zapovjednika Sajmišta, Josipa Tomašića zvanog Osa i roditelji poginulih branitelja Zlatko Menges te Petar Čikotić simbolično su otvorili dom koji će izrasti u mjesto vječnog poštovanja. Bočnu fasadu uresila je plakata svih pet poginulih zapovjednika toga dijela grada za koje na žalost mnogi nisu ni čuli, a sama država više-manje ih i ne spominje kao da su statistika. Ne mogu prešutjeti ono što je nekadašnja Ministrica branitelja i Premijerka, gospođa Jadranka Kosor kazala kada je pozvana na pogreb dragovloljca i po svim pokazateljima junaka koji je uništio najviše tenkova i oklopnjaka neprijateljske JNA bojovnika Andrije Marića za one koji ne znaju i na Trpinjskoj cesti on je uništio najviše tenkova ili to pripisuju vlastitom uspjehu kao sadašnji Ministar Predrag Matić, čak i onaj tenk te oklopnjak u Smrdelju kod Donjeg Zemunika uništio je vječno živi Andrija Marić, a. Dakako, nije se odazvala pozivu. Može li netko uopće izreći više licemjerje, mislim da ne. Da se to ne bi ponovilo i s ovih pet heroja i viteza ta slika mora grmjeti po Republici Hrvatskoj i svim srcima domoljuba u svijetu. Oni su bili svjesni i spremni dati sve što imaju, a to je život. Ovo je vrsna razlika između dragovoljca i branitelja, kako bi živi pomirili mrtve, a navodimo ih po redoslijedu pogibije. To su: - DAMJAN SAMARDŽIĆ zvani Veliki Bojler - PETAR KAČIĆ zvani Srednji Bojler - VELIMIR ĐEREK zvani Sokol - IVAN POLJAK zvani Sokol - JOSIP TOMAŠIĆ zvani Osa Da se ne smiju prepustiti zaboravu istakli su i gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava, njegov zamjenik Marijan Pavliček, Igor Gavrić predsjednik gradskog vijeća Vukovara, dožupan Vukovarsko Srijemske županije Željko Cirba, predstojnik Župnog ureda Marinko Beljo, gradonačelnik Otoka Josip Šarić, hrvatski akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore, kipar Dubravko Radman, predsjednik udruge stopostotnih invalida Domovinskog rata Đuro Glogoški te mnogi drugi. Nadamo se da ste i vi dragi čitatelji istog mišljenja. Med u mlijeko prigodnog programa dali su članovi kulturno umjetničkog društva Stari Hrastovi 2000 iz Novog Travnika, KUD-o Seljačka sloga iz Bogdanovaca te KUD Josip Kozarac iz Štitara. Svojom izvedbom pjesme neobičnim stilom i tekstom koji podsjeća na Slavonski bećarac, skladnom nošnjom građanskom i onom, kako vele, običnog puka, oduševili su nas izvođači iz Novog Travnika pa im velika hvala. Bili su jednostavno kazano, neprocjenjivo očaravajući. Ovom izvoru novog smjera branitelja nazočili su i živi svjedoci postrojbi koje su vojevali ovom gradskom kvartu grada Vukovara prsa u prsa i drugim ratištima. Preživjeli borci PU Varaždina došli su kao postrojba, a odazvali su se dragovoljci iz Našica, Đakova, Osijeka, Omotskog, Dubrovnika, Zagreba, Ivanca i mnogih drugih sredina. Neki kao što je to učinio Nino Ivić Mandić javili su se pismom iz bolnice ili pak telefonom kao Ivica Arbanas zvani Lipi lijepi na dalmatinskom narječju, o. Utjeha dragovoljca Nina Mandića Ivića Iz bolnice u Zagrebu primljeno pismo ratnika Sajmišta Nina Mandić Ivić, pročitano je u cijelosti. Ono je u svim segmentima antipod grmljavini ispraznih političara, kako pozicije tako i opozicije, kao što je to bio i jučerašnji govor premijera Zorana Milanovića u Vukovaru ili buljooki pogled Igora Dragovana mom prijatelju u hotelu Lav neposredno prije njegova dolaska na njegovu zamjedbu da takvi još nikome nisu donijeli korist osim sebi i da ne traži po stolovima slike svoje. Tko zna možda je htio zadiviti igrače i vodstvo HNK Hajduk iz Splita koji su upravo tada bili na objedu ili moje drage Torcidaše iz Kaštela koje sretosmo skupa s fetivim Dinamovcima i pripadnicima 5. GB-e, kod Željka Čorak. Rijetki, bojažljivi osmijeh upućivao je na pronađeno dostojanstvo. Potvrda sebe, potvrda svoga u kolopletu razbijanja kasnih osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, svih oblika totalitarizma u svjetskom razbuktanom procesu, činila se toliko dostižna. Činilo se da će zora, koja je netom zarudila roditi predivan sunčan dan, da će nam konačno svanuti predugo sanjana sloboda, bez oluja i tmasnih oblaka, bez razaranja i krvi, sakaćenja i ponižavanja mržnje i neizlječive bolesti. A opet, tu kraj nas u našem susjedstvu, čula se nekakva zloćudna galama, čula se čak i ona mučna tišina, izbijajući čak i one poglede prijatelja, susjeda, rođaka, medija. Vladajuća politika velikosrbijanskog stroja i dalje grmi nad cijelim hrvatskim prostorom, emisijom sve tmurnijih oblaka i grmljavinom. Njen oružani stroj, izgrađen uglavnom znanjem pameću i bogatstvom hrvatskog čovjeka, prvotno pritajeno, potom svom težinom i sredstvima, vrijeđajući zdrav razum i osviještenu dušu slobodnomislećeg, humanog i bogoponiznog čovjeka, obrušio se svom silinom , na sve što im je stajalo na putu. U svoj žestini, veliko srbijanski ratni stroj obrušio se na najveći dio tek proglašene samostalne hrvatske države, provodeći koncepciju spržene zemlje, posebice na liniji planom zacrtane velike Srbije, Virovitica-Karlovac. Svaki vukovarski kvart, svaka ulica, svaka kuće skuplja se stvarajući vojsku neuništivih ratnika. Iako nikako i slabo naoružanih, bez stručne izobrazbe i školovanja, bez logistike, imala je ustroj prave moderne vojske obrambenog karaktera kao u doba Ilira. Na isti način, ali u znatno surovijim okolnostima, stvaran je u krvi sajmištanski vojni stroj. Sajmište je rano počelo krvariti pa je godišnjica obilježavanja mogla biti i ranije ili bilo koji drugi nadnevak jer je velikosrbijanski pir na Sajmištu uvježbavao i provodio svoj krvavi pir. Svaki djelić našeg Sajmišta izložen je ogromnim stradanjima, ulične borbe bile su doručak, ručak i večera, naša svakodnevnica. Borbe prsa u prsa, stalna promjena linija bliske borbe zahtijevala je velik broj boraca, tako da je kroz ovu mikro točku ratišta prošlo i najveću broj ratnika uopće. Pomagali su nam branitelji iz svih dijelova grada, domovine i svijeta, a među njima i oni koji za Vukovar nikad nisu ni čuli. Navest sve je nemoguće, ali svako ime sjaji i sjajit će dok je Hrvatske. Govoriti o Sajmištu i danas je teško, jer izaziva mučna sjećanja na krvničku vukovarsku vojarnu, na tkz. Ono znači i Velepromet, najveća stratište civila kroz čije je hangare i prostore prošlo više od sedam tisuća preživjelih nezapamćenu torturu i ponižavanje, a za svakog desetog iz ovog logora smrti nije bilo izlaska. Licemjerje, demagogija i diskrepancija vlasti Nekoliko dana po drugom sazivu inicijative, dakle u ožujku ove godine, upućen je pismeni zahtjev Ministarstvu branitelja, Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru radi potpore projektu. Uz to s ministrom Predragom Matić je za dan grada Vukovara blagdan Svetog Filipa i Jakova obavljen razgovor na istu temu s željom da mjerodavno ministarstvo iznađe mogućnost za 250 000 kuna kako bi se realizirala prva faza projekta. Navedeni su svi relevantni sadržaji kao Doma Veterana tako i konačnog cilja Centra Veterana u Vukovaru. Posložene su ideje uz mogućnost korekcije i upozoreno na to da bi Centar Veterana u Vukovaru imao svoju opravdanost i u činjenici da je naša zemlja članica NATO Saveza pa će uvijek nužno imati svoje veterane. Sadržajno bi centar trebao imati mogućnost za primarnu zdravstvenu, liječničku i rehabilitacijsku skrb, promotivni i rekreacijski kamp, smještajne kapacitete, izletište, kino dvoranu koja može biti i kongresna, ugostiteljski sadržaj s većom blagovaonicom i mogućnosti korištenja za organiziranje prigodnih događaja kao što su pirevi i slično, izletištem, ribnjak, park, športske terene i manju dvoranu, otvoreni i zatvoreni bazen i drugo da bi se sadržajno oplemenila sveobuhvatnost centra i stvorila mogućnost samoodrživosti. Svakako, predviđa se i smještaj veterana u poznim godinama jer nas pamet uči da će mnogi veterani ostati samci koji ne će imati kamo jer nemaju porodice pa bi im taj centar bio ujedno i dom u kojem će moći živjeti, naravno uz naknadu koja bi bila realna i proporcionalna njihovoj mirovini, a ujedno bili dodatni prihod samoodrživosti Centra Veterana. Tijela najviše državne vlasti više od pola godine o istom šute, kao i mediji kojima je to poslato, što najzornije pokazuje koliko je loša politika, ujedno i službena kad je u pitanju naša državna politika, naša konstanta. Nisu se udostojili napisati niti jednu riječ, ne!? Ljubopitna gospoda još uvijek ne znaju što čine. Oprošteno im je no nikad ne će biti zaboravljeno jer kako kažu ponosni Istrijani, još Hrvatska ni propala dok mi živimo. I bez ičije stručne pomoći dokazati se može da se za pet puta manji iznos može izgraditi centar koji bi imao u svakom trenutku mogućnost sveobuhvatnog prihvata sedam tisuća ljudi. A tek izbor gradova, odnosno sredina u kojima se oni eto trebaju izgraditi, možemo slobodno nazvati Memorandum Sanum 3. Dragovoljci zbijmo se Vjerojatno i oni koji nisu pčelari ni biolozi znadu da se svaka pčelinja kućica u saću mikromilimetarski geometrijski podudaraju, identične su bez obzira na svog stanara, pčelu. Tako se i mi branitelji trebamo rojiti i povezati na što je ukazao i Nika Tarle pozivom svim udrugama Vukovara da zajednički sjednu za stol. Isto vrijedi za sve jer samo tako možete pobijediti štetočine i štetnike koje vas na svekolike načine cijepaju da bi samo oni bili determinirani za vlast u svim segmentima. Što prije to shvatimo biti će nam lakše. Vjerujte mi, u svim sredinama gdje su bila ratišta iste su ili bitno iste situacije i problemi. Snimajući više od deset godina i sakupljajući podatke u svoju vlastitu glavu, da barem budem svoja budala, prvo oružje na ratišta dostavili su udbaši tako kolokvijalno nazivam sve pripadnike tajnih službi prve nepodopštine učinile su njihove sluge, a prve žrtve bili su nedužni ljudi. U svim sredinama pojavili su se kraljevi alkohola, nafte, lakih žena, duhana i najopasnije pandemije svih bolesti, droga. Jednom riječju izvora budžeta. Zapovjednici i njihovi zamjenici većinom su nekoliko dana ili neposredno prije neprijateljskog napada napustili ratište ili pak ostali nepoznati običnim smrtnicima. Među njima na opću sramotu ima i generala HV-e. Ustroja obrane i linije obrane, crta povlačenja, strukture zapovijedanja, adekvatnog naoružanja, logistike i inog nije bilo. Sve je bilo prepušteno slučaju, čak je bilo bojovnika na crti obrane bez puške, bombe ili granate. Tek nakon godinu dana rata uslijedio je pomak. Oni su vođeni jedino vlastitim interesima i stranačkim uhljebljivanjima. Münchenske bojne, prošle su najbolje. Besramno su zauzeli državne položaje te uz pomoć profitera kako prijeratnih tako, ratnih i poratnih trošeći neodgovorno državni novac i državne kredite kanalizirajući ga na tajne račune od Austrije, Cipra, Lihstenstaina do Bankoka, ali vjerovali ili ne Beograda. Sačinili sijaset tajnih ortačkih ugovora da bi sačuvali od naroda opljačkanu imovinu i drugo. HNB-u učinili su nedodirljivom koja nas je uz pomoć stranih bankara, učinila robovima vlastitih dugova, a ona sama nikome ne odgovara. Ako ne vjerujete pročitajte Zakon o HNB-ai, o. Pljačka milenija jest tkz. Pretvorba i privatizacija, a sirotinja uglavnom seljaci i radnici bez posla uz pomoć emocionalno određenih i socijalno svjesnih te manjim djelom nacionalnih fanatika, ginula je u borbama, da bi im licemjeri na pogrebu govorili da su hrabro položili život na oltar domovine!? Zar je to bio cilj naše odluke!? Nakon protokolarnog sadržaja sreo sam se s prijateljima iz 3. Splitske brigade od kojih su dvoje ranjeni upravo u mom selu te dragim prijateljima koje upoznah upravo na slavonskom ratištu iz Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Nijemaca i drugih krajeva, shvatite me iz osobne sramote države i čina prema meni početkom ožujka 1992. Zaista nema tog povjesnika, državnika ili pjesnika koji bi kazao više. Upravo tako shvatite i vi ovu akciju i svoj obol koji ste dali u obrani svega onoga što čini nekoga čovjekom i svih ljudi i njihovih bitnih razlika koje ih čini narodom. Shvatimo da svi hrvatski veterani, ne samo pojedinci, zaslužuju poseban i brižan postupak, poštovanje i suosjećaj, kako za vrijeme svog života tako i posthumno. Neka nam ovo bude misao vodilja i uhvatimo se za jedan štap, istina je Bog i kontra nje nema protuotrova. Ostvarimo jasnu strategiju sveobuhvatne skrbi sadašnjih i budućih Veterana te se odazovite pružanjem pomoći projektu na bilo koji način i ne dopustite da osloboditeljski Domovinski rat postane tuđe groblje. Vratimo optimizam zaboravljenim junacima, obitelji, poštujmo različitost te dignimo srca i čela u Vukovaru za jedinu domovinu našu, Hrvatsku. Novčane donacije, a svaki donator i zaposlenik mjerodavnog državnog tijela uvijek ima pravo na informaciju o ovom projektu, možete uplatiti na račun otvoren kod Splitske banke. IBAN HR23300031553491524 Usrdno vas molimo, budite i vi ćelija našeg saća, akcije radi ostvarenja navedenog cilja. Ante Baraba Miš, Vukovar, 10. Pismo mrtvom ratniku Nisam ti dugo pisala, dugo. Nisam ti mogla pisati jer nisam našla snage u sebi opisati ti sve borbe koje imam ovdje na ovome svijetu, dolini suza, dolini u kojoj ne samo da se nije ništa poboljšalo, nego je sve gore i gore. Znaš, svaki tjedan umre po jedan branitelj ili braniteljica. Tužno je što si mnogi od njih sami oduzmu život, tužno je što ispraćamo sami sebe svakim takvim sprovodom. Sve je teže saginjati se i polagati svijeće, bacati zemlju... Nekako je najteže slušati počasnu paljbu... U stvari kad malo bolje razmislim, mi se nikada i nismo razdvojili, jer svaki tjedan dio duše nas sa ovoga tjedna ode gore k tebi. Znaš, dajem sve od sebe, svi mi ovdje dajemo sve od sebe, ali pitam se koliko još imamo snage? Puno ti dugujemo, vjeruj dajemo sve od sebe. Ima tako nekih dana kada se pitam ima li kraja? Puno puta se pitam ima li smisla? Onda vidim zamotanu zastavu, onakvu kakvu i ja imam, onu našu najljepšu hrvatsku, neke blijede drhtave ruke koje ju primaju i prinose srcu, naslanjaju na otvorenu ranu i tada znam - nema odustajanja. Nisam ti dugo pisala, ali znaš, oni batinama ubijaju branitelje, one koji su bili klinci kad je bio rat. Znaš, onog istog koji je kao i ti i mnogi drugi, bio u srpskom logoru. Kao da to nije bilo dovoljno... Onda su ga ovdje ubili, u tzv. Ma znaš ga sigurno, Darko Pajičić, naš branitelj. Dečko iz voljenog nam Vukovara, grada koji još krvari, grada u kojem rat nikako da prestane. Dugo ti nisam pisala, jer bilo me je sram... Kako sam ti mogla napisati da su tvoje kosti u zemlji koju si stvarao, a u kojoj nasilno uvode ćirilicu. Onu istu kojom su bili ispisani tenkovi, mine, granate, avioni... Onu istu pod kojom su klali, mučili, silovali, masakrirali,pjevajući ubijali djecu i starce... Ti to znaš, bio si u Vukovaru... Kako sam ti mogla napisati da po cijeloj Hrvatskoj ponižavaju hrvatske branitelje, tvoje suborce, da po cijeloj Lijepoj našoj muče 100%-tne invalide... Kako sam ti mogla napisati da Vukovarom hodaju sasvim slobodno i zaštićeno oni koji su silovali, koji su odvezli ranjenike iz bolnice i pobili na Ovčari zajedno sa medicinskim osobljem? Kako sam ti mogla napisati da u državnim službama rade oni isti četnici kojima si morao predati oružje...? Kako sam ti mogla napisati da nas udovice, majke, očeve i djecu ponižavaju, vrijeđaju i mjere nam količinu boli, veličinu naših rana, dubinu, njihov vijek trajanja? Nisam ti dugo pisala... Nisam i još mi je teško, ali znaš, u zemlji koju si stvarao, progone i na silu zatvaraju po zatvorima - u izmišljenim procesima, samo da se udovolji onim srbočetničkim marvama, jer eto to je demokracija, napredak... Na nas šalju interventnu policiju, čak i djecu branitelja zaposlenih u policiji, to da valjda interveniraju nad svojim preživjelim roditeljima i njihovim suborcima... Onda šalju branitelje na branitelje, jer što će, ljudi nemaju kruha, pod kreditima su... No u posebnim prigodama Sabadoši - oni batinaju, puste te da se gušiš u vlastitoj krvi, a onda budu nagrađeni. Najgore od svega je to, što ih mi kao porezni obveznici plaćamo. Vlast sustavno i bezočno laže, krade, mulja, urušava sve što je krvlju obranjeno i stvoreno. Nisam ti dugo pisala, ali najgore mi je kada kažu da je naš sveti obrambeni rat bio građanski!!!!! Eto, sad sam jedva napisala ovu strahotu. Pa ja znam da si otišao iz Zagreba u Vukovar, dragovoljno, ja znam da si bio u logoru, ja znam... Kako sam ti mogla napisati da si mrtav, da sam mrtva - zbog vražjeg im građanskog rata. Napali su naše invalide, znaš one najteže, a znaš li gdje? Dva puta si ispraćen sa Krunicom, jednom u rat, drugi puta u grob, a oni pljuju i gaze po tome. Ovčara je puna Krunica koje vape. Umorna sam od umiranja, umorna sam od smrti, od bolesti, od tuge. Od sprovoda, od crne zemlje u dlanovima, od gledanja blijedih, drhtavih ruku koje primaju zastavu. Od paljenja svijeća, od počasne paljbe, od toga nas ubijaju psihički, mentalno, duša plače... Umorna sam od bijede i zvukova poklopaca kanti za smeće, umorna sam moj ratniče od odlazaka u bijeli svijet naše mladosti, naše pameti, naše budućnosti. Oni su naša budućnost, ali odlaze... Eto, hoćeš li da ti napišem kako sam često u našem Vukovaru i kako se na tom gradu iživljavaju, ali imaju petlje doći 18. Sjećaš li se kada smo prvi puta imali hodnju, nije nas bilo niti 100-tinjak, ali nam je cilj bio da se patnja Vukovara nikada ne zaboravi, da svake godine bude sve više ljudi, da se na taj dan skupe svi domoljubi, svi branitelji i braniteljice, svi u koloni sjećanja, koloni pijeteta prema Vukovaru, ali i Domovinskom ratu - Vukovar je simbol. E vidiš, danas ta bagra koja se iživljava i ubija tijelo i dušu, ne samo grada nego i cijele Hrvatske, uredno imaju petlje doći u NAŠU kolonu. Nisam ti dugo pisala, jer ovo nije za raj gdje si ti, ovo je možda za predzadnji Krug pakla. Moram privoditi pismo kraju. Ovaj mjesec je konačno gotov, sada ide onaj u kojem dobivam Oscara za skrivanje samoće i tuge - ti znaš koliko volim Božić, ali ima naših branitelja i njihovih obitelji koji eto imaju sreću što su živi, ali ne mogu biti u te dane zajedno, jer kao što rekoh zatočenici su, još uvijek brane ovu zemlju, ovaj naš hrvatski rod. Puno je tuge ali znaš puno je i inata u nama Hrvatima!!!!! Doći ću ti zapaliti svijeću, a ti ne brini, neka nitko gore od Vas anđela ne brine - dok god dišemo, nećemo odustati i uspjet ćemo. Oprosti što ti dugo nisam pisala Ratniče svjetlosti. Tanja Polić Marković Evidentirano.
Obiteljski dom za starije i nemoćne ''Sv. Juraj''
Pregled ponude smjetajnih kapaciteta u apartmanima Moretić. Web stranice turističke agencije ADRIATIC LINK. Prikazi dijela objekata PRIVATNOG SMJETAJA s kojima radi agencija. Pregled mogućnosti smjetaja u apartmanima i sobama na Lastovu. Dosadanje iskustvo nam je bio najbolji putokaz kojim smjerom ići dalje, kako u obogaćivanju nae ponude, tako i u podizanju kvalitete nae usluge, te stoga smatramo da www. Apartmani su suvremeno opremljeni sa zasebnim ulazima i terasama. Hranu je primala kroz infuziju na nozi, u prvim danima ivota preivjela je uticu, no snana volja za ivotom potpomognuta ljubavlju roditelja omogućila je pobjedu. Novčane donacije, a svaki donator i zaposlenik mjerodavnog državnog tijela uvijek ima pravo na informaciju o ovom projektu, možete uplatiti na račun otvoren kod Splitske banke. Vodice i naa luksuzna vila nude vam prekrasan privatni smjetaj.
[Sex usluge rijeka|Speakup :: Vrtić|Najbolji francuski filmovi]
komentiraj (0) * ispii * #
