BOŽE, hvala ti!

utorak, 26.09.2006.

"Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on će te pokrijepiti"

U trenucima tjeskobe i osamljenosti kad te možda napuste svi, sjeti se da ima Netko tko te nikada ne napušta. Taj Netko nije bilo tko, to je Bog sam. Onaj koji je najmoćniji u isto je vrijeme onaj koji te najviše voli, koji je tvoj najbolji prijatelj. Dobro je imati prijatelje među ljudima, ali često puta i oni, uz najbolju volju, ne mogu promijeniti našu situaciju i osloboditi nas od nekih strahova, kao npr. od straha pred smrću. Kako je lijepo i utješno u takvim trenucima sjetiti se da ima Netko koji može sve. Bog je svemoćni prijatelj koji te neizmjerno voli. Biblija to izražava slijedećim riječima: "Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on će te pokrijepiti".

p. Mijo Nikić

26.09.2006. u 09:49 • 3 Komentara • Print • #

Papa veleposlanicima: O suradnji muslimana i kršćana ovisi naša budućnost

Ovim susretom želim učvrstiti veze prijateljstva i solidarnosti između Svete Stolice i muslimanskih zajednica u cijelom svijetu, rekao je papa Benedikt XVI. veleposlanicima zemalja s muslimanskom većinom koje je u ponedjeljak primio u Castelgandolfu

Dobro su poznati razlozi zbog kojeg je došlo do ovog našeg susreta i na njima sam se već imao priliku zadržati tijekom proteklog tjedna, rekao je Papa ponovno istaknuvši da cijeni i duboko poštuje vjernike muslimane.

Citirajući ulomak iz deklaracije Drugog vatikanskog koncila Nostra aetate u kojem se ističe kako Crkva poštuje muslimane, Papa je istaknuo kako je od samog početka svoga pontifikata izrazio želju da se nastave učvršćivati mostovi prijateljstva s vjernicima svih religija, a osobito da dođe do većeg dijaloga između muslimana i kršćana jer je to nužnost o kojoj u velikoj mjeri ovisi naša budućnost.

U svijetu označenom relativizmom imamo apsolutnu potrebu za istinskim dijalogom među religijama i kulturama. Živo želim da se odnosi nadahnuti na povjerenju, koji već godinama postoje između kršćana i muslimana, nastave i dalje razvijaju u duhu iskrenog dijaloga koji prepoznaje zajedničke vjerske vrijednosti te uzima na znanje i poštuje razlike, rekao je Papa.

Sveti je Otac istaknuo da dijalog među religijama i kulturama predstavlja nužnost pri zajedničkom građenju svijeta mira i bratstva, dodavši kako "naši suvremenici očekuju od nas rječito svjedočanstvo kadro svima ukazati na vrijednost religijske dimenzije života".

Zato je nužno da, vjerni učenjima vlastitih religijskih tradicija, kršćani i muslimani nauče živjeti i raditi zajedno, kao što se to već ponegdje i događa, da bi se izbjegao svaki oblik nesnošljivosti te se suprotstavilo svakom nasilju, istaknuo je papa Benedikt XVI.

Papa je izrazio svoje duboko uvjerenje da je u situaciji u kojoj se danas nalazi svijet imperativ za kršćane i muslimane da se zauzmu za zajedničko suočavanje s brojnim izazovima kojima se susreće čovječanstvo, osobito što se tiče obrane i promicanje dostojanstva ljudskog bića i prava koja iz toga proistječu.

Dok rastu prijetnje protiv čovjeka i protiv mira, kršćani i muslimani, ponovno potvrđujući da čovjeku pripada središnje mjesto, pokazuju svoju poslušnost Stvoritelju, čija je volja da svi ljudi žive onim dostojanstvom koje im je On dao, rekao je Papa u svom govoru predstavnicima islamskih zemalja.

Povod susretu pape Benedikta XVI. s veleposlanicima iz islamskih zemalja bila su kriva tumačenja dijela njegova govora održanog na sveučilištu u Regensburgu, koja su potaknula žestoke reakcije i prosvjede u islamskim zemljama.

26.09.2006. u 09:39 • 0 Komentara • Print • #

subota, 23.09.2006.

Terorizam, izazov današnjega vremena

Huntigton smatra islam prijetnjom Zapadu. Po njegovu mišljenju, religija je glavna snaga koja mobilizira i motivira čovjeka, a kako su sastavni dio zapadne civilizacije individualizam, liberalizam, ljudska prava, jednakost, sloboda itd. za Huntigtona postoji procijep između »Zapada i ostatka«.

Je li islam prijetnja Zapadu?

U svemu tome islam predstavlja, po Huntigtonu, prijetnju te se ta ista religija ozbiljno sukobljava sa zapadnim liberalizmom. Huntigton ne vidi toliko problem u fundamentalistima koliko u islamu koji je za njega druga kultura, a muslimani su oni koji su uvjereni u »nadmoć svoje kulture, a opsjednuti nedostatkom moći«. Lewis govori o sukobu kultura, ali po njemu za konflikte nisu odgovorni muslimani, nego islamisti. To mišljenje dijeli i Bill Clinton.

Massarrat ne vidi korijene sukoba primarno među kulturama, nego unutar kultura. Po njemu je brza i jednodimenzionalna globalizacija u arapskim društvima prouzročila duboke socijalne rane. Posljedica globalizacije u arapskom svijetu je otuđenje i kriza identiteta. Šeik Fadlullah ne niječe mogućnost rata zbog različitosti kultura, ali ne vjeruje da je kultura islamskog svijeta glavni protivnik Zapadu, budući da nema za cilj uništiti drugu kulturu. Većina analitičara odbacuje Huntigtonove tvrdnje tvrdeći da on operira klišejima.
Ima intelektualaca koji zastupaju mišljenje da se najveći broj islamističkih grupa posebno bori protiv vrijednosti zapadne moderne, kao što je individualizam, pluralizam, materijalizam i religiozna indiferentnost. Militantni islamisti ne odbacuju čitavu modernu jer tehnološka dostignuća koriste itekako u svojoj borbi.
Trebamo tražiti dijalog kultura i dobro se informirati. Ali tako dugo dok militantnim islamističkim vođama uspijeva uvjeriti druge da samoubojičkim i terorističkim napadima vrše Božju volju, terorizam neće prestati. Taj terorizam potiče još više arogantnost Zapada prema muslimanima i njihovoj kulturi. Mir i sigurnost na svijetu samo su onda mogući ako ne dopustimo da se »tobožnji sukob kultura« još zaoštri.
Po Al-Azmu, islamisti žele u prvome redu islamsku obnovu, a to je jako malo povezano s kulturnim ili političkim preporodom, a puno više sfanatizmom i primitivnošću. Po Krämeru se islamisti ne brane toliko od zapadnih ideja koliko od dominantnosti Zapada.
To tvrdi i Osama Bin Laden, najtraženiji terorist (ako je još živ), u intervjuu koji je u ožujku 1997. dao Peteru Bergenu negdje u Afganistanu: »Vladi SAD-a smo objavili rat... jer je ona na direktan i indirektan način podupiranjem izraelske okupacije Palestine počinila nepravedan i težak zločin. Vjerujemo da odgovornost za smrtno stradale u Palestini, Libanonu i Iraku počiva na SAD-u. Vlada SAD-a se tim teškim zločinima odriče humanitarnih osjećaja. Ona je prešla sve granice te se ponaša kako se dosada nije ponašala ni jedna sila na svijetu, pa čak ni imperijalistička. Židovima propuštaju sve kroz prste, a arogantnost i oholost Američke vlade ide tako daleko da su okupirali Saudijsku Arabiju. Zbog tih i drugih čina agresije i nepravde proglasili smo džihad protiv SAD-a...
Propašću Sovjetskog Saveza SAD je postao arogantniji i oholiji, oni se smatraju gospodarima ovoga svijeta te uvode tzv. novi svjetski poredak...
Oni žele zaposjesti naše zemlje, opljačkati naša bogatstva, nametnuti nam upravitelje koji trebaju nama upravljati i zahtijevaju da se s time trebamo složiti. Ako se s time ne slažemo, onda vele da smo teroristi.«
Zanimljiv je i intervju koji je u studenome 1999. dao Fazlur Rahman Khalil, vođa militantne islamističke grupe i desna ruka Bin Ladenu. On tvrdi u tom intervjuu da je SAD objavio islamu rat. Po njemu je tvrdnja da su oni teroristi smiješna: »Moramo razlikovati između terorizma i svetog rata. Džihad ne znači: tu naprijed je jedan Amerikanac, ubijmo ga. To bi bio terorizam. Sveti rat je precizan odgovor na djela tlačitelja. Ako npr. ubijemo jednoga američkog časnika u Karachiju zbog toga što je počinio zločine nad muslimanima, onda je dobio odgovor koji zaslužuje. Mudžahedini ne ubijaju nevine ljude, za razliku od američkih vojnika. Islam respektira sve ljude, pa čak i židove i kršćane...«

Kakvu predodžbu o Bogu imaju islamistički teroristi?

Kakav je to Bog na kojeg se pozivaju ti teroristi? Treba se pitati radi li se stvarno o Bogu Muhameda ili o potpuno apsurdnoj predodžbi Boga u islamu. Islamističke vjerske vođe obećavaju teroristima da će nakon samoubojičkog napada ići kao mučenici u nebo. No, mora se reći da Kuran zabranjuje samoubojstvo: »Ne ubijajte se, Alah je milosrdan« (sura 4, 30) ili: »Ako netko ubije jednog čovjeka, to je kao da je ubio čitavo čovječanstvo; i ako netko drugom čovjeku spasi život, to je kao da je čitavom čovječanstvu spasio život (sura 5, 33 - slobodan prijevod autora). Ti reci Kurana osuđuju svaki oblik ubojstva. Ipak je po Kuranu ubojstvo čovjeka dozvoljeno ako ga osudi država u kaznenom postupku. Kuran ne opravdava vlastitu osvetu.

Kako gleda Zapad na islam?

Nakon terorističkog napada na SAD mnogi ljudi kao i mediji na Zapadu islam smatraju ekstremnom religijom u kojoj je dozvoljeno nasilje. Britanski »Daily Telegraph« je pisao: »Islam je vjera koja odobrava sve oblike nasilja.« Ibn Warraq, nekadašnji islamski intelektualac koji je tu religiju napustio, piše u francuskom časopisu »Marianne«: »Naravno da ima i modernih muslimana; ali islam po sebi nije moderan. Islam je totalitarna ideologija.« A u njemačkom »Sternu« stajala je rečenica koja se je puno puta čula u islamskom svijetu: »Muslimani bi trebali svoju vjeru širiti i oružjem.«
No, mora se reći da ako se studira ozbiljne islamske učenjake, brzo se uviđa da Kuran zabranjuje nasilno širenje islama. Osim toga, Zapadu još uvijek nedostaje fundirano znanje o islamu i džihadu. Sigurno je da ljude na Zapadu zbunjuju i izjave tzv. istinskih predstavnika islama koji tvrde da islamski nauk odobrava teroristička djelovanja. Stoga bi se trebalo ozbiljno pozabaviti izvorima i tradicijama na koje se pozivaju zagovornici krvavog i nasilnog džihada.
Tako dugo dok nije potpuno jasno odobrava li islamski nauk terorizam u bilo kojem obliku, neće biti stvarnog mira. Nemuslimani će uvijek imati strah od islama koji odobrava terorizam, a to bi imalo daljnje posljedice za suživot muslimana i nemuslimana.
Islam prevedeno znači: preko predanja Bogu naći mir. Oni koji ubijaju u ima Alaha nazivaju isto svoju vjeru islamom. Kad bi ti, kako to tvrdi Hadayatullah Hübsch, uzeli ozbiljno proroka Muhameda i Kuran, onda ne bi dolazilo do »islamskog terorizma«. Ona dalje tvrdi da tako dugo dok nije jasno je li islam identičan s ognjem, mačem, mržnjom i terorom ili ipak s milosrđem, pravdom, ljubavlju i brižljivošću, ne može doći do pravog zajedništva na svijetu. A da bi se za to stvorile pretpostavke, potrebno se je dobro informirati o toj vjeri, a i s islamske strane trebaju doći jasni odgovori.

Dugoročna i uspješna borba protiv terorizma

Terorizmu se mora suprotstaviti »ljudskost i ljepota humanih etičkih koncepata«. Trebalo bi se pozabaviti pitanjem nasilja u islamu koji određene duhovne vođe te religije propagiraju. No, najveći problem je pitanje siromaštva u tim zemljama. Poznato je da je u Pakistanu 2001. bilo oko 2500 kampova u kojima se mladima propovijedalo nasilje i terorizam, a zauzvrat su ti mladi i njihove obitelji dobivali odjeću i hranu. Ne može se suzbiti pošast ovog vremena tako dugo dok države poput Pakistana ne financiraju javne škole. Utjecaj tih kampova u kojima se i trenira te propagira mržnja i nasilje tek će onda nestati ako će svatko imati pristup školi. U samom Pakistanu ima danas više od 70% analfabeta, a u mnogim drugim azijskim i afričkim zemljama gdje su muslimani većina gospodarska je situacija kao i postotak nepismenih sličan. Bogate industrijske zemlje trebale bi si uzeti za zadaću da u tim dijelovima svijeta stvore socijalne uvjete koji bi omogućili život dostojan čovjeka.
Ipak treba spomenuti da se i u Zapadnoj Europi, npr. u Njemačkoj, sve islamske udruge ne distanciraju i ne osuđuju nasilje, pa ih država promatra. Postoje škole gdje se uči Kuran i gdje se ljude na najgori mogući način indoktrinira. Državni organi pokušavaju na Zapadu tome ući u trag i takve islamske institucije zatvoriti.
Trebamo tražiti dijalog kultura i dobro se informirati. Ali tako dugo dok militantnim islamističkim vođama uspijeva uvjeriti druge da samoubojičkim i terorističkim napadima vrše Božju volju, terorizam neće prestati. Taj terorizam potiče još više arogantnost Zapada prema muslimanima i njihovoj kulturi. Mir i sigurnost na svijetu samo su onda mogući ako ne dopustimo da se »tobožnji sukob kultura« još zaoštri. To može samo onda uspjeti ako između islamskog i zapadnog svijeta dođe do dijaloga. Taj je dijalog za sve od presudne važnosti.

23.09.2006. u 19:35 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 07.09.2006.

MALA GOSPA

Danas slavimo rođendan toga divnoga Božjega hrama, rođendan Bogomajke, presvete Bogorodice Blažene Djevice Marije. Nju su u Starom zavjetu pretkazali i navijestili Bogom nadahnuti pisci i proroci. Ona ima svoju povijest daleko prije svoga rođenja. Ona je zapisana već na prvim stranicama Svetoga pisma. Nakon pada praroditelja u grijeh Bog im se ukazuje, prekorava ih zbog neposlušnosti i tjera ih iz raja. A zatim Bog sam govori zmiji - zavodniku: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu" (Post 3,15). Drugi vatikanski sabor izričito uči da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom, a koje bi dano našim praroditeljima pošto su sagriješili (usp. Lumen gentium, br. 55).

Mariju naviješta prorok Izaija kad govori o znaku Emanuela. "Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!" (Iz 7,14).

Isto tako prorok Mihej, govoreći o nevolji i slavi doma Davidova, kaže: "Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi" (Mih 5,2).

Drugi vatikanski sabor uči: "S Marijom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav, da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha." Marija je Božje remek-djelo, pretkazano unaprijed tolikim slikama, simbolima i usporedbama.

Miris je haljina tvojih kao miris libanski. Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: nard i šafran, mirisna trska met, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. (Pjesma nad pjesmama 4,10-14)

Na Mariju, Crkva u prenesenom značenju primjenjuje i ove divne Sirahove slike: Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo, i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte, i kao vonj tamjanov u šatoru. Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstvu. (Sir 24,13-17)

Velike su starozavjetne žene Debora, Judita, Estera bile također Marijine slike, slike one koja će nam roditi Spasitelja i osloboditelja od zla. Zato nas Crkva danas poziva: "Radosno svetkujmo Rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!" (Ulazna pjesma). To sunce će zasjati siromašnima, neznatnima, potlačenima, onima koji su progonjeni zbog pravednosti. Njezino je rođenje, doista, navijestilo radost cijelom svijetu. Tu radost Crkva danas na Malu Gospu u svom bogoslužju naviješta svijetu. U Pripjevnom psalmu kliče: Radujem se u Gospodinu, radujem! Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjega! (Ps 13).

A svoje bogoslužje na današnji dan u popričesnoj molitvi Crkva ovako sažima: "Klicala, Gospodine tvoja Crkva, okrijepljena svetim otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Marije Djevice, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!"

07.09.2006. u 20:58 • 1 Komentara • Print • #

petak, 01.09.2006.

Sretni ljudi su puni nade

Moj ujak je vidio samo mali komadić svijeta.
On ima samo jednu ženu i jednu kuću.
Svaki dan je radio svojim rukama,
a svi ljudi su bili dobro došli
za njegov stol i u njegovo srce.
Kad je imao osamdeset godina,
bio je još toliko pun životnoga poleta
kao jedan dvadestogodišnjak.

On mi je dao vjeru u vječni život.

Pomislio sam:
Kad bi svi ljudi bili zadovoljni s toliko malo,
za svakoga bi bilo dostatno.

Sretni ljudi:
puni su nade na granici života,
slobodni od strahova i pohlepe,
puni radosti zbog zaštićenosti
i sigurnosti u besmrtni život.

Tko želi doći u nebo sam za sebe, nikada neće u njega ući.

01.09.2006. u 12:30 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>