BOŽE, hvala ti!

četvrtak, 15.06.2006.

TIJELOVO I PRESVETO TROJSTVO

Jedan od najvećih darova Božje ljubavi je presveta Euharistija. Isus sam kaže kako je On kruh života koji je sišao s neba, i kako će onaj tko jede tijelo njegovo i pije krv njegovu imati život vječni. A onaj tko neće jesti tijela Sina Čovječjeg, neće imati života u sebi. I upravo je tako. Oni koji redovito blaguju tijelo i krv Kristovu, tj. pričeste se, imaju oslonac u Bogu. Oni predaju Bogu svoj rad, svoje patnje i boli, svoje grijehe. I oni tada doživljavaju Isusovu blizinu i njegovo milosrđe i onda više ne mogu ne vjerovati da je Isus živ i da je samo On put, istina i život. Presveta Euharistija umnaža milosti, čisti nas od lakih grijeha, daje nam snagu, radost i mir. Blagovanjem Euharistije doživljavamo Božju ljubav i dobrotu jer ostajemo u Isusu i Isus ostaje u nama.
Blagdan koji nazivamo Tijelovo svetkovina je Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva. Blagdan Tijelovo uvodi se u Njemačkoj još 1253. godine, a papa Urban IV. uvodi 1264. taj blagdan za cijelu Crkvu. U većim zemljama vjernici već u 14. stoljeću oduševljeno prihvaćaju Tijelovsku procesiju u kojoj se Presveto nosi u pokaznici. Prva Tijelovska procesija dogodila se u Kölnu u razmaku od 1274. i 1279. godine. Inače, štovanje Presvetog oltarskog sakramenta razvilo se još u 12. stoljeću. Vjernici su častili Kristovu prisutnost u posvećenoj hostiji. Kršćani onog vremena imali su veliku želju za gledanjem posvećene hostije. Smatrali su da gledanjem posvećene hostije biva isti učinak kao i pričešćivanjem. Tako je ta želja za gledanjem Presvetog u misi dovela do podizanja posvećene hostije. Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, svetkovina je Sakramenta u kojem nam se na nevjerojatan i neopisiv način daruje Božja ljubav i milosrđe.
Svega nekoliko dana prije blagdana Tijelova, Crkva slavi blagdan Presvetog Trojstva, koji se u nedjelju po Duhovima slavio još prije 1000. godina (u samostanima benediktinaca). Papa Ivan XXII. je 1334. godine uveo da se taj blagdan slavi u cijeloj Crkvi. Otac, Sin i Duh Sveti, tj. Presveto Trojstvo - jedan Bog vječna je Tajna za nas ljude. Mi tu Tajnu svojim umom shvatiti ne možemo i tko misli da mu je ta Tajna jasna - ne govori o Bogu. Naš um jest ograničen i uvijek će ostati ograničen. Bog, pak, jest, uvijek je bio i ostat će neograničen. Ograničeno biće ne može spoznati Neograničeno. Baš zato Bog se tijekom ljudske povijesti objavljuje ljudima riječju i djelom. I objavljujući i darujući se čovjeku, očekuje čovjekov odgovor - a to je vjera. I premda Boga nitko nikada nije vidio; Jedinorođenac - Bog koji je u krilu Očevu, on ga je objavio. Objavljujući sebe On objavljuje Oca, a objavljujući Oca objavljuje sebe. On je objavljeni Bog. Kad mu apostol Filip kaže: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!" Isus veli: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca… ja sam u Ocu i Otac je u meni". Samo Sin je objavio Oca. Otac nam se najviše daruje upravo kroz Sina. Sin je vrhunsko Božje darivanje. A to darivanje nastavlja se po Duhu Svetomu koji nastavlja djelo spasenja ljudi.
Isus ljubi Oca i ispunjava Očevo poslanje. Kaže da ne čini ništa sam od sebe, nego govori i čini ono što je vidio od svog Oca. Otac nije nikad napustio Sina. I svaki čin, počevši od utjelovljenja Sina, krštenja na Jordanu, njegova javnog djelovanja, smrti na križu i uskrsnuća, djelo je Oca, Sina i Duha Svetoga. Otac ljubi Sina i posve mu se daruje tako da Isus u velikosvećeničkoj molitvi kaže: "Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni". Otac i Sin jedno su od vječnosti. Već u prvim recima evanđelja po Ivanu, evanđelist veli kako Riječ u početku bijaše kod Boga, i da Riječ bijaše Bog. U početku znači oduvijek, od vječnosti. Od vječnosti Sin je u Ocu i Otac u Sinu. I tako su Otac i Sin samo jedno Božanstvo sjedinjeno u Ljubavi, tj. u Duhu Svetom.
Bog je proslavljen u Sinu i zbog njihove beskrajne uzajamne ljubavi koju mi ljudi nismo u stanju shvatiti, Otac prihvaća one koji vjeruju u Sina. I uslišava njihove molitve u ime Isusovo. Sam Isus kaže: "Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti" (Iv 14,14). Molitva u ime Isusovo ukazuje na povjerenje i ljubav koje imamo prema Njemu, i samim time na vjeru u Isusa. A tko ljubi Isusa, držat će njegovu riječ i Otac će ljubiti njega. I k njemu će doći Otac i Sin kod njega se nastaniti (Iv 14,23). Onaj po kome smo sjedinjeni s Kristom, te po Njemu s Ocem jest Duh Sveti. Duh istine, Branitelj kako ga Isus naziva dok govori apostolima o trećoj osobi Presvetog Trojstva. On silazi na apostole na dan koji mi nazivamo Pedesetnica, tj. Duhovi, i nevidljivoj Crkvi daje vidljivost. Duh Sveti je Ljubav darovana nama od Oca i Sina, i čini da mi budemo sjedinjeni sa Ocem po Sinu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv