BOŽE, hvala ti!

četvrtak, 15.06.2006.

TIJELOVO I PRESVETO TROJSTVO




Jedan od najvećih darova Božje ljubavi je presveta Euharistija. Isus sam kaže kako je On kruh života koji je sišao s neba, i kako će onaj tko jede tijelo njegovo i pije krv njegovu imati život vječni. A onaj tko neće jesti tijela Sina Čovječjeg, neće imati života u sebi. I upravo je tako. Oni koji redovito blaguju tijelo i krv Kristovu, tj. pričeste se, imaju oslonac u Bogu. Oni predaju Bogu svoj rad, svoje patnje i boli, svoje grijehe. I oni tada doživljavaju Isusovu blizinu i njegovo milosrđe i onda više ne mogu ne vjerovati da je Isus živ i da je samo On put, istina i život. Presveta Euharistija umnaža milosti, čisti nas od lakih grijeha, daje nam snagu, radost i mir. Blagovanjem Euharistije doživljavamo Božju ljubav i dobrotu jer ostajemo u Isusu i Isus ostaje u nama.
B
lagdan koji nazivamo Tijelovo svetkovina je Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva. Blagdan Tijelovo uvodi se u Njemačkoj još 1253. godine, a papa Urban IV. uvodi 1264. taj blagdan za cijelu Crkvu. U većim zemljama vjernici već u 14. stoljeću oduševljeno prihvaćaju Tijelovsku procesiju u kojoj se Presveto nosi u pokaznici. Prva Tijelovska procesija dogodila se u Kölnu u razmaku od 1274. i 1279. godine. Inače, štovanje Presvetog oltarskog sakramenta razvilo se još u 12. stoljeću. Vjernici su častili Kristovu prisutnost u posvećenoj hostiji. Kršćani onog vremena imali su veliku želju za gledanjem posvećene hostije. Smatrali su da gledanjem posvećene hostije biva isti učinak kao i pričešćivanjem. Tako je ta želja za gledanjem Presvetog u misi dovela do podizanja posvećene hostije. Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, svetkovina je Sakramenta u kojem nam se na nevjerojatan i neopisiv način daruje Božja ljubav i milosrđe.
Svega nekoliko dana prije blagdana Tijelova, Crkva slavi blagdan Presvetog Trojstva, koji se u nedjelju po Duhovima slavio još prije 1000. godina (u samostanima benediktinaca). Papa Ivan XXII. je 1334. godine uveo da se taj blagdan slavi u cijeloj Crkvi. Otac, Sin i Duh Sveti, tj. Presveto Trojstvo - jedan Bog vječna je Tajna za nas ljude. Mi tu Tajnu svojim umom shvatiti ne možemo i tko misli da mu je ta Tajna jasna - ne govori o Bogu. Naš um jest ograničen i uvijek će ostati ograničen. Bog, pak, jest, uvijek je bio i ostat će neograničen. Ograničeno biće ne može spoznati Neograničeno. Baš zato Bog se tijekom ljudske povijesti objavljuje ljudima riječju i djelom. I objavljujući i darujući se čovjeku, očekuje čovjekov odgovor - a to je vjera. I premda Boga nitko nikada nije vidio; Jedinorođenac - Bog koji je u krilu Očevu, on ga je objavio. Objavljujući sebe On objavljuje Oca, a objavljujući Oca objavljuje sebe. On je objavljeni Bog. Kad mu apostol Filip kaže: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!" Isus veli: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca… ja sam u Ocu i Otac je u meni". Samo Sin je objavio Oca. Otac nam se najviše daruje upravo kroz Sina. Sin je vrhunsko Božje darivanje. A to darivanje nastavlja se po Duhu Svetomu koji nastavlja djelo spasenja ljudi.
Isus ljubi Oca i ispunjava Očevo poslanje. Kaže da ne čini ništa sam od sebe, nego govori i čini ono što je vidio od svog Oca. Otac nije nikad napustio Sina. I svaki čin, počevši od utjelovljenja Sina, krštenja na Jordanu, njegova javnog djelovanja, smrti na križu i uskrsnuća, djelo je Oca, Sina i Duha Svetoga. Otac ljubi Sina i posve mu se daruje tako da Isus u velikosvećeničkoj molitvi kaže: "Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni". Otac i Sin jedno su od vječnosti. Već u prvim recima evanđelja po Ivanu, evanđelist veli kako Riječ u početku bijaše kod Boga, i da Riječ bijaše Bog. U početku znači oduvijek, od vječnosti. Od vječnosti Sin je u Ocu i Otac u Sinu. I tako su Otac i Sin samo jedno Božanstvo sjedinjeno u Ljubavi, tj. u Duhu Svetom.
Bog je proslavljen u Sinu i zbog njihove beskrajne uzajamne ljubavi koju mi ljudi nismo u stanju shvatiti, Otac prihvaća one koji vjeruju u Sina. I uslišava njihove molitve u ime Isusovo. Sam Isus kaže: "Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti" (Iv 14,14). Molitva u ime Isusovo ukazuje na povjerenje i ljubav koje imamo prema Njemu, i samim time na vjeru u Isusa. A tko ljubi Isusa, držat će njegovu riječ i Otac će ljubiti njega. I k njemu će doći Otac i Sin kod njega se nastaniti (Iv 14,23). Onaj po kome smo sjedinjeni s Kristom, te po Njemu s Ocem jest Duh Sveti. Duh istine, Branitelj kako ga Isus naziva dok govori apostolima o trećoj osobi Presvetog Trojstva. On silazi na apostole na dan koji mi nazivamo Pedesetnica, tj. Duhovi, i nevidljivoj Crkvi daje vidljivost. Duh Sveti je Ljubav darovana nama od Oca i Sina, i čini da mi budemo sjedinjeni sa Ocem po Sinu.

15.06.2006. u 21:31 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Ljudi koji ljube BOGA i sve njegovo

Free Site Counter





mali odlomak VELIKOG ZNAČENJA

"Naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko". Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu... Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom... To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!"
Kardinal Franjo Kuharić (1919 - 2002)

O HAPPY DAY

ISUS KRIST



Središte Ivanova kršćanskog iskustva bio je Isus Krist. Njega susreće i doživljava na razne načine i u raznim područjima. Najprije ga vidi kao kozmičkog vladara svemira, potom prisutnog u Euharistiji, zatim nazočnog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, napose u rimskom biskupu - Papi, prepoznaje ga u bližnjemu.
Krist je Gospodar svemirske vječnosti i neizmjernosti.
Krist je iz vječnosti stupio u povijest i postavši središtem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas tjelesno i duševno preporodi.
Krist je svrha i cilj našim vječnim željama.
Krist je došao na svijet da posveti svu prirodu.
Da Boga razumijemo postao je Emanuelom, nama sličnim.
Mi se Isusu možemo moliti i ta nam je molitva mnogo lakša jer nam je Isus bliži.
Rado bih studirao Kristov život.
Čitao bih misli velikih ljudi o Kristu i topio bih se u tom oduševljenju proučavajući Njega.
Što više upoznajem katolicizam, to više vidim da je neiscrpljiviji.
Okreni se od katolicizma, sve je oko tebe mračno i ružno.
Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera... O drugima nisam nikada ni mislio da bi bile bolje od katoličke.
Katolicizam je univerzalan nosilac istine, morala i milosti.
Život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno su me uvjerili u istinitost katoličke vjere.
Cijeli se moj život kreće oko Krista Gospodina.
Katolička je vjera moje životno zvanje i mora to biti svakom čovjeku bez iznimke.
Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentrirati u radu za Isusa.
Treba sebe posve zaboraviti radeći za našega Gospodina Isusa Krista koji je jedini vječan.