Žena iz kvarta postala je prošlost.
Bez one gorčine, bez pitanja koja traže odgovor.
Odlučio sam joj priči i rješiti zagonetku. Očekivala je to.
Razgovarali smo dugo, otvoreno, onako kako se razgovara kad želiš znati istinu.
Predložila je na druženje i to mi je bilo dovoljno da vidim stvarnu sliku, ne onu koju sam sam sebi crtao.
U tom susretu shvatio sam jedno,iznenađujuće nakon svega
ono što sam tražio nije bilo tamo.
Ne zato što ona nije dobra,nego zato što nije bila za mene.
U mislima se pojavilo drugo lice,lice jedne druge žene koju nikad nisam gledao na drugi način osim prijateljstva.Ne znam šta se dešava,možda ludim nakon svega,
I tu sam stao.
Bez potrebe da se vraćam, bez okretanja preko ramena.
Neke priče ne trebaju nastavak,ne zato što su bolne,nego zato što su završene.
Žena iz kvarta sada je samo dio jednog razdoblja.
Lekcija, ne čežnja.
Sjećanje, ne želja.
A sve ovo šta se događalo u meni ,svi oni osjećaji ostati će zagonetka .
Koliko god se trudio ne mogu je izbaciti iz glave. Više i ne pokušavam glumiti da mogu. Nije to zaljubljenost, ni blizu ali nešto postoji. Nešto za mene do sada neistraženo i trenutno neobjašnjivo. Nije ni želja u onom sirovom smislu ,možda jednostavno prisutnost .Ponekad osjećam da mi stoji iza ramena ali kad se okrenem nema nikoga. Ali znam da je tu, neka nepoznata energija . Žena iz kvarta, obična, neupadljiva drugima ,normalna...a meni ?..Nemir...Koliko god vladao svojim nemirima , nemir zbog nje je najgori, zagrli srce i ne pušta ga. Ne mislim na nju stalno, kad je se sjetim dođe cijela, pojavi se kao vjetar koji odnese sav moj mir i nestane sa šutnjom. Njen pogled ništa ne obećava ali ništa i ne zatvara. Osjećaj da nešto postoji nešto što se možda bojim imenovati .Nešto već dobro poznato. Pitam se ponekad ,zašto baš ona ????U mom životu je bilo žena, priča, grešaka ,rana , lekcija ,nezavršenih priča....ali ova priča ne traži ništa, ne uzima..samo je tu...ukopala se u meni ne odlazi...To je nešto najgore i najbolje u isto vrijeme. Ne smijem je loviti i igrati igre. Ignoriram znakove a opet uhvatim se nespreman kad je sretnem .Sjetim se njenog osmijeha ujutro kad pijem kavu ili navečer kad dan utihne i ostanem sam sa sobom. Možda je to samo ono kada se dvije tišine prepoznaju ili samo moja slabost u pogrešnom trenutku. A možda....možda je to ono nešto što se ne dogodi često u životu pa ostane u čovjeku kao pitanje bez roka trajanja . Ne znam hoće li ikada išta biti jer neću ništa ni pokrenuti ali znam da postoje ljudi koji ti uđu u misli ne zato što žele nego zato što pripadaju tom prostoru u tebi koji još nije do kraja objašnjen .
Ako se ikada zapitaš da li je ovo tekst o tebi znaj da je a ako se nikada ne zapitaš onda je ovo ionako samo moj način da ostanem iskren prema sebi.....jer postoji žena iz kvarta koja svojom energijom može oboriti i ovakvu budalu poput mene! Žena koja ni u snu ne bi pomislila da je na neki neobjašnjiv način ušla u moj svijet....
| < | siječanj, 2026 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Ako želiš ti poklonim cvijet odvesti ću te na livadu gdje ćeš moći odabrati cvijet koji želiš.
Svaki cvijet svojim će laticama biti okrenut ka tvojem srcu. Kad budeš ubrala cvijet , brzo pobjegni i ne okreči se , da ne vidiš kako brzo vene cvijet koji od tuge umire jer nisi ubrala njega da vene u tvojoj blizini!!!
U očima ti vidim tugu
toliko je močna da srušila bi dugu
duga je lijepa,sve njezine boje
ali uvijek su ljepše tužne oči tvoje
RIJEKA
BELVEDER