Ime mi je sjena
nečujno se krećem
nevidljiva i snena
prema nečem većem
zaboravljena bola
u strahu od hladnoće
ostavljena i gola
no i to jednom proć' će
besciljno se gubim
kroz koridore tame
osjećam da ludim
beznađa me mame
obavit ću se danom
kad jednom se ukaže
i svjetlošću nagom
sve dok me ne laže
ostavljam se sada
na polju mrtve sreće
samo budala još se nada
da se negdje kreće
(slika preuzeta s: https://www.getaroom.com.au/paihia/moon-shadow-luxury-bandb.htm)
Oznake: poezija
