Ruku pod ruku
U sitne noćne sate, kada sam otvarala svoj blog, nisu mi na pamet mogle pasti nikakve ideje o nazivu bloga, a svako razmišljanje vodilo me na pojam "zajednički" pa sam tako mislila o nazivima: skupa, u društvu, ruku pod ruku i onda, bez puno razmišljanja upišem šotobraco.
Iako je potpuno nepravilno napisan, meni je vizualni dojam bio zanimljiv i ostavila sam.
Meni je ipak najvažniji osjećaj koju ta riječ ostavlja na mene, a to je "u društvu s nekim, opušten, sretan, siguran".
E, upravo bi se tako trebao opisati svaki trenutak naših života i onaj tko se često vidi u mom šotobraco trenutku, može reći da ima ispunjen život.
Kada sam ja u pitanju ovi štotobraco trenutci uglavnom su plod moje mašte, a stvarnost je često puno kruća.
Ne znam samo zašto mi na spomen ove riječi često dolaze slike splitske rive i Matejuške, pokušavam se sjetiti jesam li često tuda šetala ruku pod ruku s nekim, ali nisam. Možda je slika osunčane rive i hrpe šetača prava slika bezbrižnosti.
I pogledam kroz prozor, sitne kapi kiše cijelo jutro uporno natapaju zemlju, a nebo sivo, sumorno. I kako ti misli neće letjeti na sunčano nebo i more poput ulja.
Tješim se, još samo mjesec dana i ožujak će donijeti vedro nebo, a onda svi s nekim šotobraco i đir ili po rivi ili po parku ili po ulici. Ruku pod ruku i sve će biti lakše.
|