S
S Zagreb - alternativa POSTOJI
17.07.2007., utorak
Kakva nas budućnost čeka?
|
Pogledajmo spalionice kroz 4 osnovna faktora: 1. Energetska isplativost 2. Ekonomska isplativost 3. Održivi razvoj 4. Štetnost 1. Energetska isplativost Spalionice troše energiju, ne stvaraju je. Troše 4 puta više energije od recikliranja i ponovne upotrebe. Recikliranjem se štede ogromne količine energije jer se u tom procesu zaobilazi proizvodnja i obrada novog proizvoda od novo sakupljenih resursa, pri ćemu štedimo i prirodne resurse. 2. Ekonomska isplativost Govorimo o ogromnim količinama novca, više milijardi kuna, a na šta taj novac odlazi? Odlazi na uništavanje resursa koje moramo dijeliti sa budućim generacijama. Ako mi to možemo reciklirati, ako možemo ponovno upotrijebiti, kompostirati, vi to ne smijete spaljivati! Ako zbrojimo cijenu zgrada za recikliranje, kompostnih zgrada, zgrade za ponovnu upotrebu, zgrade za rastavljanje otpada, educiranje lokalnih zajednica za smanjenje otpada, centre za istraživanje novih tehnologija u reciklaži, trošak svega toga je manji od spalionice, napravili smo 10 puta više novih radnih mjesta. Ima toliko toga više što možemo dobiti za taj novac ali samo ako se naše vodstvo počne odgovorno ponašati i odvrgnuti se utjecajima lobista spalionice. Na kraju krajeva otpad opet nismo zbrinuli, nego smo ga spaljivanjem samo smanjili na oko 30% težine, i još od toga napravili koncentrirani otrov. 3. Održivi razvoj Jedina ispravna mogućnost je kretati se u pravcu održivog razvoja a to je strategija 0 smeća, koje upravo provode mnoge zemlje i gradovi širom svijeta. Razlika između spaljivanja i strategije recikliranja i ponovne upotrebe je u resursima. Nitko više ne dovodi u pitanje isplativost recikliranja i kompostiranja. Nameće se pitanje, hoćemo li ograničene resurse ponovno upotrijebiti, ili uništiti? Trebamo industrijski dizajn za 21. stoljeće, trebamo pakiranje proizvoda u ambalaže prikladne održivom razvoju. Proizvodi koji će se jednostavno reciklirati su budućnost. Već ih sada ima, zašto ih onda ne recikliramo nego ih želimo uništiti? Spalionica sve te napore održivog razvoja vodi u krivom smjeru. Moramo gledati u budućnost, tražiti rješenja i ljude za 21. stoljeće, ne okretati se rješenjima iz 20. stoljeća. Primjer tvornice piva u Ontariu. Već 50 godina predvode svijet i prikupljaju staklene ambalaže, recikliraju 94% staklene ambalaže koje proizvedu, uštede 11 centa po flaši, imaju zaposleno 2000 ljudi na prikupljanju i recikliranju stakla, ne rade trošak komunalnim službama za zbrinjavanje otpada. To je strategija 0% otpada!. 4. Štetnost Govoriti o 0 emisija štetnih plinova je totalna znanstvena besmislica. Nemoguće je pretvoriti stotine tisuća tona u ništa. Ono što možete je na velikoj temperaturi pretvoriti stotine tisuća tona smeća u milijarde milijardi sitnih čestica. Postoje znanstvene grane koje istražuju vrlo ozbiljne zdravstvene probleme koje uzrokuju te sitne nano čestice. Nano čestice su tako sitne da ih čak i najučinkovitiji filteri za pročišćivanje zraka ne mogu očistiti. Nano čestice ulaze duboko u pluća i tako su male da prolaze direktno kroz membrane pluća, dolazeći direktno u krvotok gdje kolaju cijelim organom prolaze kroz membrane svih tkiva, uključujući i mozak. Osim ostalog u mozak dolaze sitne čestice neurološko toksičnih metala. To uključuje i dioksine i furane. Spaljivanje otpada proizvodi otrovne dimove, koji pomažu efektu staklenika, globalnim klimatskim promjenama i povečavaju zagađenost zraka koji udišemo. Ti dimovi su karcinogeni (izazivaju tumor, rak), teratogeni (izaziva defekte u djece), uništavaju hormonski i obrambeni sustav, izazivaju kronični umor, izazivaju neplodnost, napadaju živčani sustav i krvne stanice. U javnosti kruži mnogo informacija o tome kako spalionice nisu štetne, i kako je otpad iz njih neopasan, mi znamo da nije tako, kako da ljudi znaju kome vjerovati? Kao prvo, slijedite novac. Koliko tih izvješća, analiza i studija koje potiču spalionicu dolaze od ljudi koji ne dobivaju novac od lobista i industrije spalionice? To je glavno pitanje, tko ima financijski interes u objavljivanju informacija koji idu u prilog spalionicama? Činjenica je da i nakon toliko godina tih ‘suvremenih’ tehnologija pročišćavanja dimova kroz filtere, i dalje ne postoje u svijetu spalionice koje ne emitiraju štetne tvari poput nano čestica dioksina ili ostalih teških metala koje štete ljudima i okolini. Uzmimo primjer mjesta u Torontu, u 5 godina došli su na stupanj 50% recikliranog otpada, napravili su 3000 novih radnih mjesta. Kalifornija ima dugoročnu strategiju do 2000 godine doći do 50% recikliranog otpada, 2004 64% reciklaže, cilj za 2010 75%, i cilj za 2020 je 0% otpada. Jeste li znali da je u Njemačkoj zatvorena nova spalionica, odmah nakon izgradnje? Isto tako bio je slučaj i u Australiji, i to zbog toga što se iste nisu mogle uklopiti u standarde o dopuštenim količinama otrova. Znaći ipak ima štetnih i otrovnih dimova u spalionicama i to sa tako ‘naprednim, suvremenim’ tehnologijama filtriranja dimova. Sasvim sigurno po pitanju spalionice Zagreb se kreće u krivom pravcu, daleko od pozitivnog razvoja koji će ići u korist stanovnicima Zagreba i samoj ekonomiji. Spalionice blokiraju investicije u ekološke i održive strategije zbrinjavanja otpada, koje smanjuju otpad u samom nastanku. Jednom napravljena spalionica za pogon zahtijeva neprestano spaljivanje smeća pod punim kapacitetom, te na taj način troši sredstva koja se mogu koristiti za održivi razvoj reciklaže i ponovne upotrebe. 150 milijuna kuna godišnje, samo za pogon. Ono što sad trebamo su pametne investicije u recikliranje, kompostiranje, ponovnu upotrebu i industrijsku odgovornost.  |
