srijeda, 24.01.2007.
Savršena puzla
Vjerujete li vi u sudbinu? Vjerujete li u vječnu ljubav?
Napravimo pretpostavku da vjerujete. Koliko je ta pretpostavka točna ako još nisi izgrađena, potpuno definirana osoba? Ako još učiš i puno je toga pred tobom. Pravi život između ostalog.
Jer greška vjerovati da si nekome predodređen i da je taj netko predodređen tebi?
Ovako nekako ja na to gledam. Svi smo mi jedinstvene puzle koje imaju jedan pravi i više krivih otvora na koje dolazi druga puzla. Dok razmislim, mnogo puzla stavim u krive otvore prije nego nađem puzli odgovarajuću puzlu. Tako je i sa ljudima. Mnogo krivih osoba prođe kroz naš život. Mnogo krivih puzla.
No to je dobar znak. Znak da smo jedan korak bliže svojoj pravoj puzli.
Ni ja nisam iznimka. Kroz moj je, iako mladi život, prošlo dovoljno krivih puzla. Zanimljivo je da zapravo neznaš da je ta puzla kriva jer ona SKORO da savršeno paše. Ali onda ju ukloniš jer vjeruješ da je ipak tu negdje ona koja savršeno odgovara. I u pravu si. Pomakneš sve te krive puzle i postaviš pravu na pravo mjesto. I tad slika koju stvaraš prima smisao.
Prije dolaska moje savršene puzle puno je stvari u mom životu bilo krivo. Trebala sam nekoga da ih posloži, da me razumije i usmjeri, da mi savršeno odgovara i najvažnije, da me voli.
Naime, stvarno vjerujem da osobe koje si pašu i koje sudbina predodredi to osjete.
Ja jesam. Na početku je sve nekako brzopleto i ružičasto. Zaljubljen si do ušiju i ne vidiš dalje od nosa.
Barem ja nisam. No nakon što splasne sva ta euforija, ili ostane praznina ili duboki trag.
Ja sam ostala obilježena. Vjerujem da je Mićo jako čvrsto stisnuo taj žig u moje srce.
Znam da sam sretnica. Ne samo zato što j osoba koju volim svaki dan pored mene, već i zato što sam takvu osobu našla bez duge potrage. Nekima treba 10 godina da nađu savršenu puzlu, nekima cijeli život. Neki ju nađu odmah a neki nikad. Naravno da to nitko nezna. No ja znam da postoji puzla za svakoga.
Ako imate puzlu koja se slaže sa vašom, ne odvajajte ju više. Možda ju zametnete, možda se pomiješa sa drugim puzlama. Postoji mogućnost da ju više nikada ne uspijete pronaći.
Čuvajte ono što je najvrjednije.
Ja hoću.
- 22:42 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
nedjelja, 21.01.2007.
Ono što hrani dušu
Done so many things wrong I dont know if I can do right
At this point in my life
Ive done so many things wrong I dont know if I can do right
If you put your trust in me I hope I wont let you down
If you give me a chance Ill try
At this point in my life
Although Ive mostly walked in the shadows
Im still searching for the light
Wont you put your faith in me
We both know thats what matters
If you give me a chance Ill try
You see Ive been climbing stairs but mostly stumbling down
Ive been reaching high always losing ground
You see Ive been reaching high but always losing ground
You see Ive conquered hills but I still have mountains to climb
And right now right now Im doing the best I can
At this point in my life
Before we take a step
Before we walk down that path
Before I make any promises
Before you have regrets
Before we talk commitment
Let me tell you of my past
All Ive seen and all Ive done
The things Id like to forget
At this point in my life
Id like to live as if only love mattered
As if redemption was in sight
As if the search to live honestly
Is all that anyone needs
No matter if you find it
You see when Ive touched the sky
The earths gravity has pulled me down
But now Ive reconciled that in this world
Birds and angels get the wings to fly
If you can believe in this heart of mine
If you can give it a try
Then Ill reach inside and find and give you
All the sweetness that I have
At this point in my life
Tracy Chapman - At this point in my life
- 20:06 -
petak, 19.01.2007.
Bezimena
Moj obraz u tvojim očima
tvoj se u mojima pojavljuje.
I prava ljubav na obrazu počiva.
Gdje možemo pronaći dvije bolje polovice
bez oštrog sjevera
bez propalog zapada?
Što god umre ne pomiješa se jednako.
Ako će naše dvije ljubavi biti jedno
i ako je naša ljubav toliko slična da
nitko ne može popustiti
nikada ne može umrijeti.
sonrisa
- 09:45 -
srijeda, 17.01.2007.
Naporan dan...
Zaspala sam u 12,ustala u 8. Od tad sam na nogama. Radila sam sve što radim svaki dan,samo malo intenzivnije pa mi je stoga trebalo i više vremena. U pola 8 sam došla doma. Umorna sam i iscrpljena. Bezvoljna. Dok se sjetim da me i sad posao čeka prođe me jeza. Želim se samo izvaliti u krevet. Nemam volje za pisanjem nečeg pametnog.
Samo želim ubrzati vrijeme do trenutka kad se nalazim sa voljenom osobom.
Samo mi on sad može izmamiti osmijeh na lice.
LJUBAV
Zgasnuli smo žutu lampu
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela
Vani šume oblaci i stabla
Vani lete teška bijela krila
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se žudno mole
Neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore
Kroz noć
duboko šumore
kao more
- 20:17 -
utorak, 16.01.2007.
5 je najvažnijih
Po blogovima kruže štafete. To vam znaci da neki bloger napiše 5 stvari o sebi i onda preda štafetu drugima.
Niti mene nije zaobišla primjećujete.
1. Ljubav - najvažnije je voljeti i biti voljen
( Tu spadaju i obitelj,prijatelji.. svi koje volim)
2. Glazba - sama po sebi ne zahtjeva objašnjenje
3. Kremšnite - ako ste ih kad probali znate zašto su na ovoj listi
4. Pokoja kuna u džepu
5. Škola - budimo realni, bitna je
Ima još mnogo stvari koje život znače, no to su uglavnom sitnice koje uljepšaju dan.
S druge strane, bilo bi nemoguće bez njih.
- 11:28 -
ponedjeljak, 15.01.2007.
Život piše bajke
Jeste li kada sanjali da ste u bajci, a onda se probudili u stvarnosti?
Mislim da svi više manje jesmo. Stvarnost je... bezveze. Bajke su puno zanimljivije. Puno magičnije.
"Sigurna sam da ćeš jednog dana to i postati" ,odgovorila mi je mama kada sam joj kao mala rekla da želim biti princeza kad odrastem. Ja odrastam, a od princeze još ni traga. Što sam starija,jasnije mogu definirati Princezu. Znam i koje ona osobine ima. Znam kako izgleda i kako se ponaša.
Ima osobine koji bi ja voljela imati, izgleda kako bi ja voljela izgledati i ponaša se onako kako bi se ja trebala ponašati.
Da stvarnost nije bajka shvatila sam prošlog Božića. Tada su se dešavale velike promjene u mom životu koje nisu nimalo ličile na bajku. Ljudi kažu da te ojača ono što te ne ubije. U to vrijeme sam prestala vjerovati u bajke. Tek mi je tada postalo jasno da idealno ne postoji. Da težnja ka savršenstvu nije realna. Barem ne u ljubavi. Jer o ljubavi se radilo.
Najteže je bilo prestati sanjati. Prenaglo se preseliti iz bajke u stvarnost.
Sjećam se da se tada nimalo nisam voljela. Govorila sam si, nikad od tebe princeze.
Ne vjerujem u srodne duše. Vjerujem da se svatko može potruditi da to onom drugom bude.
Nitko se ne rađa savršen za onog drugoga. To svojim djelima i svojom osobnošću on postaje.
Od kada sam našla svog princa, svakim danom želim sve više biti princeza.
Tako ću biti sigurnija da moj princ neće odjahati i ostaviti mi samo bijelog konja.
Obećala sam sama sebi da ću se nadograđivati, raditi na sebi.
Artur Schopenhauer jednom je rekao :
" Ono što nas najneposrednije usrećuje jest vedrina uma-
ova je dobra osobina sama sebi nagrada. Stoga bi razvijanje
vedrine u sebi, valjalo staviti ispred svih drugih težnji. "
Kada sanjate divan bajkovit san a probudite se u nimalo lakoj stvarnosti, sjetite se da ne pišu bajke život. Život je taj koji piše bajke. Svatko se može potruditi da svaki dan živi drugu bajku samo ako se okruži ljudima koje voli i koje on voli. Tada će se sam od sebe osmjehnuti, a osmjeh otvara sva vrata.
Čak i onog bajkovitog svijeta.
- 20:49 -
nedjelja, 14.01.2007.
O prijateljima i glazbi
Prije nego počnem sa svojom bajkom moram malo promovirati.
Naime, prije ovoga sam pisala za jedan drugi blog. Blog moje veoma drage prijateljice.
Naime, radi se o blogu posvećenom jednoj Križevačkoj grupi. Dečki su izvrsni glazbenici i još bolji prijatelji.
Grupa je POROTA , a njihova službena stranica je ova.
Stoga, da ja ne duljim, ako volite glazbu i zanima vas kvalitetan rock bend, posjetite blog ili web stranicu.
A ja sam odlučila da ću prenjeti neke moje postove sa prošlog bloga na svoj.
Vjerujte mi, ovo se isplati pročitati.
Dakle, Let`s talk about music.
Kako je to biti na koncertu slavne grupe TOTO ?
24.08.2006.
Sudionici :
Mario - dobar prijatelj i klavijaturista grupe Porota
Andrea - moja malenkost
ANDREA : Bok Mario...
MARIO : Bok i tebi
ANDREA : Vidio si na blogu jedan moj post o TOTU... pišući taj post sjetila sam se tebe i ekipe koja je išla na koncerte TOTA po Europi...
Zanima me, na koliko si koncerata ti osobno bio?
MARIO : Ja sam bio samo u Milanu, 18.ožujka ove godine. Frano je bio i sad prije par dana u Budimpešti...
ANDREA : A tako znači. Pa nije ni to u ožujku tako daleko. Sigurno se možeš prisjetiti par detalja.
Opiši mi ambijent.... Koncert na otvorenom??
MARIO : Ne, u Milanu je koncert bio u Mazda dvorani, koliko smo Frano i ja (tada smo zajedno išli) vidjeli, ta je dvorana posebno uređena za koncerte. Večer prije svirali su The Darkness u istoj toj dvorani...
Uglavnom, fantastičan doživljaj, vrhunski razglas, vrhunska tonska izolacija prostora (na to sam mislio pod onime "posebno uređena dvorana za koncerte"), prepune tribine i floor ispred stagea i to sve istinskih ljubitelja glazbe (moj osobni dojam). Samo u svojoj blizini sam čuo par vokala koji su pjevali sve TOTO stvari redom, a za koje bi se 3/4 bendova s naše scene doslovce trgalo.
ANDREA : vauuu.... snažan dojam vidim....
Kakav je bio repertoar???
MARIO : pa ne mogu ti sad baš nabrojati redom playlistu, ali budući da se radi o Falling in between turneji, koja prati istoimeni, novi album, svirali su par stvari s albuma - Falling in between (s tim su otvorili koncert), Let it go, King of the world, mislim da još jednu, ali se sad ne mogu sjetiti koju 
a naravno tu su bili i hitovi: Hold the line, Pamela, Caught in the balance, White Sister. Imali su poseban acoustic session - tu su svirali između ostalog i meni jako dragu stvar Stop loving you.
Naravno, tokom koncerta su Simon (Phillips, bubnjar), Greg (klavijaturist) i Lukather (gitara) imali svak svoj solo dio, jedan do drugoga čista fantazija! Greg - taj čuda radi na klavijaturama, nije bez razloga svirao s Jacksonom 
sjajan je bio i Simonov solo, igra ritma i svjetla - treba doživjeti!
na kraju su, za bis, odsvirali Africu, i to tako što su na kraju svaki redom odlazili sa stagea jedan po jedan dok su se svjetla polako gasila, sve dok na kraju samo nije Simon ostao, i kad se zadnje svjetlo ugasilo - naprosto muk u dvorani sekundu-dvije, a onda erupcija oduševljenja!! tako nešto treba doživjeti! 
MARIO : ..oh, vidi me, ko uspaljena školarka sam 
ANDREA : mmmmmmmmmm..sad samo TAAAKOOO ljubomorna... 
MARIO : ...i trebaš biti! 
ANDREA : Kako izgledaju uživo??? Jer, gledala sam njihov koncert jedan, i nisu mi izgledali kao prenapuhane zvijezde. Već, skroz normalno.
Na dvd-u nažalost... 
MARIO : sjajno za svoje godine!! 
hehe.. ma zbilja, profesionalci do bola, jasno izrađen stage kontakt s publikom!
upravo to što kažeš - uopće se ne ponašaju ko "nikad mi nećete moć doć ni blizu" likovi, već su u stalnoj interakciji s publikom, bar s onim sretnicima u prvim redovima (mrcine jedne sretne! 
)!
inače, ti isti likovi iz prvih redova su već u 11h bili pred ulazom u dvoranu, koncert je počinjao u 21h ;)
ANDREA : O...onda su, moraš priznati, i zaslužili biti u prvim redovima... 
koliko je koncert trajao otprilike?
MARIO : ajde, priznajem, jesu 
koliko se sjećam nepuna 2 sata, s bisom i sve... dakle, recimo od spuštanja zastora (da, imaju zastor na početku, koji se spušta s prvim udarcem Simona o bubanj) do konačnog paljenja svih svjetala u dvorani - to je znak za kraj.
ANDREA : uuuuuuuuu..zastor sa bubnjemmm....
MARIO : ..hehe, sad dok se sjetim, koža mi se ježi!! ne mogu ti opisati to slatko iščekivanje, 2 sata stojiš sa, očito, glazbenim fanaticima i čekaš da se pojave ovi majstori
..ali pod ovim "majstori" mislim to u punom smislu riječi!
ANDREA : obožavam te stvari na koncertima..ma...
Gledala sam kod Miće dio njihovog jednog koncerta (zaboravila sam gdje točno) i ODUŠEVILA se.... a na dvd-u je , par pjesama, i nema tog showa prikazanog. Tako da, vjerujem, da je ovo bilo nezaboravno. I nekako kada sam gledala taj dvd, činili su mi se tako energični, povezani, skladni...
Dali sam dobila pravu sliku?
MARIO : original!
energija koja se ne očituje u mahanju kosom (koje, btw, ni nemaju baš previše ), već energija koja doslovce pršti iz njihovih prstiju i tog stava prema publici! ma naprosto su to UMJETNICI koji vole glazbu i to je ispred svega, a tek onda sve ostalo...
ANDREA : upravo to! Nevjerojatno mi je kako se to može vidjeti na jednom običnom dvd-u...Onda kako se to tek osjeća na koncertu neću ni zamisliti.
Bilo mi je predivno gledati crnca za klavijaturama, crnkinje kao vokali, ostali bijelci....jednostavno, dobila sam prijateljski dojam.
Moram te pitati, rekao si da su izveli Africu?
MARIO : ma tamo ti ne postoje crni i bijeli, stari i mladi, mali i veliki! Samo vokali i instrumenti, jako dobri vokali i jako dobri instrumenti! 
da, i instrumentali naravno..
da, jesu, na samome kraju su je svirali
ANDREA : kakva je bila? Nevjerojatni vokali ?
MARIO : ko studijska verzija!!
hehe, nije baš ko studijska, al možda i još bolja!
stvar je takva da David Paich, klavijaturist, čovjek koji je i osnovao, uz pokojnog Jeffa Porcaroa, bend, ne svira na ovoj turneji zbog obiteljskih razloga. A on inače pjeva lead vokale na Africi, tako da na koncertima je lead preuzeo Greg, i to jako dobro.
meni je bio to sjajan završetak sjajnog koncerta, eto.
ANDREA : Hvala ti Mario...
Još samo reci, kako si doputovao do Milana i nabavio karte? (za slučaj da netko želi ići na neki njihov koncert)
MARIO : ...a inače, kad si spomenula vokale - uz Toto putuje i jedan, meni osobno jaako drag muzičar, Tony Spinner koji nije punopravni član benda, ali već 7 godina svira s njima.
On je fantastičan, ali zbilja fantastičan back vokal i daje punoću i jasniju sliku cjelokupne glazbene slike
inače, čovjek (Tony) je veliki blues fan, ima i svoj Tony Spinner blues band.
mi smo išli u Milano organizirano preko agencije iz Zagreba, Urban Travela, oni se bave organizacijom putovanja na koncerte i tako..
poseban pozdrav Mladenu ovim putem, ako ikada bude čitao ovaj blog, jako mi je žao što nisam mogao sad s vama putovati u Budipeštu! I ne odustajte od organizacije Toto koncerata!! (čuo sam da je sad za Budimpeštu bilo samo 3 ljudi, u Milano nas je 7 putovalo)
ANDREA : A angažman košta, koliko? 5-6 tisuća kn? 
MARIO : hahahaha nemojmo pretjerivati!
Do Milana su prijevoz (jako udoban) i karta koštali 720 kn... za ono što smo dobili i premalo (moj dojam)
ANDREA : Znala sam da je tu negdje jel... 
MARIO : skoro! drži se ti glume, pusti računanje drugima
ANDREA : To je više psihološki, kad navedeš toliku cifru, onda ti tih 800 zvuči i ne toliko puno.
MARIO : ahaaa, onda moj bed, nikad me psihologija nije oduševljavala.
ANDREA : da, nikad mi nije išlo računanje, ajd hvala bogu da znam glumit. bar neka korist od mene
MARIO : a da, ajd, dobro da si sama to rekla, ja ne smijem
ANDREA : Ajde Mario,hvala ti za razgovor....
MARIO : heheh, hvala tebi
i da, ovo predzadnje je bila šala 
- 21:10 -
