srijeda, 17.01.2007.
Naporan dan...
Zaspala sam u 12,ustala u 8. Od tad sam na nogama. Radila sam sve što radim svaki dan,samo malo intenzivnije pa mi je stoga trebalo i više vremena. U pola 8 sam došla doma. Umorna sam i iscrpljena. Bezvoljna. Dok se sjetim da me i sad posao čeka prođe me jeza. Želim se samo izvaliti u krevet. Nemam volje za pisanjem nečeg pametnog.
Samo želim ubrzati vrijeme do trenutka kad se nalazim sa voljenom osobom.
Samo mi on sad može izmamiti osmijeh na lice.
LJUBAV
Zgasnuli smo žutu lampu
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela
Vani šume oblaci i stabla
Vani lete teška bijela krila
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se žudno mole
Neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore
Kroz noć
duboko šumore
kao more
- 20:17 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
Malo osobnog izričaja...
Dakle, ja sam...
... djevojka koja trenutno stanuje negdje u ružičastom svijetu.
Jeste li znali da je Sonrisa na Španjolskom OSMIJEH?
Budući da je Osmijeh nešto što svima možemo podariti i nešto što mene pokreće, odlučila sam Mu posvetiti naziv ovog bloga.
A tko sam ja?
Nažalost nisam Osmijeh. Nisam ni Princeza koja sam željela biti kad odrastem.
No,još nisam odrasla pa imam vremena to postati.
Dobrodošli u moju vlastitu bajku....
Da bi potpuno ušli, morate se samo Osmjehnuti.
Oni kojima darujem osmijeh i oni od kojih ga primam
Obitelj - ništa bez prave obitelji
Prijatelji - bez njih je život bezvrijedan
Dečko (ljubav) - prijeko potreban
Upravo zato što je tako topao, osmijeh je ljepši od bilo kojeg
cvijeta na svijetu.
Da ne zanemarim Ljubav, netko pametan je jednom rekao :
U kritičnom času svih ljudskih odnosa, postoji samo jedno pitanje:
Što bi sad učinila Ljubav?
Nijedno drugo pitanje nije važno, nijedno drugo pitanje nije značajno,
nijedno drugo pitanje nema nikakve važnosti za vašu dušu.
