utorak, 21.03.2006.
Jos o Stikli
Evo, naši susjedi SIC, odustaše od natjecanja za ESC
I sada idemo dirket u finale.
Mozda pjesma i dobroprođe. Susjedi su već počeli lobirati kod svojih da Severina dobije njihove glasove.
Ipak oni za nju kažu da je njihova.
No, nije to razlog ovog posta.
Evo vam adresa Cocktail banda
Oni su napisali pjesmu Moji taki, kao "parodiju" na štiklu.
Pa poslušajte.
subota, 11.03.2006.
Anđeli čuvari
Budući je FreshPrince pricao o anđelima i postavio u svojim P.P.Sima određena pitanja, ponukao me da mu nađem odgovor koji ipak ne stane u komentar pa ga donosim ovdje. Izvor članka je site:
Katolici na internetu
Anđeli su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj duši davati spasonosne poticaje. Naš an8eo čuvar može nam biti veoma vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. A na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: "Bog anđelima svojim - dakle i mome anđelu čuvaru - zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim" (Ps 91,11). Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje u njegovu pomoć. On poštiva našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati, zazivati ga ili ne. Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti, ne znati za njega, kao da uopće ne bi postojao. Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i dar anđela čuvara.
Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio, a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara. On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa. Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta. No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.
I s pravom, jer je jedno od nepojmljivih Božjih velikih djela to što je čovjeku dao vlastitog anđela da mu bude zaštitnik duše i tijela. Samo Sveto pismo kaže "da postoje službujući duhovi, poslani na službu onima koji žele postići spasenje".
Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba "sa svojim anđelima" (Mt 5,31). Prema tome, iz Božje objave jasno doznajemo o stvarnosti svetih anđela. S tom stvarnošću ozbiljno računajmo u svome životu!
petak, 10.03.2006.
Donji post
Donji post malo je duži zbog citata članka. Truditi ću se da idući postovi budu kraći.
Sono Veritas
četvrtak, 09.03.2006.
Studenti lete iz FOIa?
ISKON donosi sljedeći članak:
Varaždinska biskupija i službeno je zatražila povrat zgrade u kojoj se održava nastava tamošnjeg Fakulteta organizacije i informatike.
Uprava fakulteta šokirana je tvrdim stavom Crkve koja se poziva na ugovor države i Svete Stolice iz listopada 1998. godine prema kojemu se "Katoličkoj crkvi ima vratiti sva imovina oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine".
Na stranu fakulteta čvrsto je stao i varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok.
"Nije mi jasan tako rigorozan stav Crkve, ali Grad nema nikakve pravne instrumente da se miješa u spor. Sporna zgrada je nakon nacionalizacije pedesetih godina prošlog stoljeća pripala Varaždinu, a Grad ju je prepisao na ondašnju Višu ekonomsku školu, čiji je sljednik današnji Fakultet informatike", objašnjava Čehok u Glasu Istre.
"Fakultet se nalazi u baroknom centru Varaždina te bi preseljenjem na drugu lokaciju izgubili dinamiku, živost i druženje koje centru grada donose baš studenti. Od Crkve sam očekivao više skromnosti i respekta prema visokoškolskim ustanovama", navodi Čehok.
Slično misle i studenti koji su se muvali pred fakultetom, od kojih je najmanje bilo Varaždinaca. Baš zbog diplome na varaždinskoj informatici koja jamči brzo zaposlenje, ovaj fakultet pohađaju studenti iz cijele zemlje.
Profesori na fakultetu još ne žele istupati u javnost, ali anonimno ipak navode da postoji niz zamjenskih objekata u Varaždinu - od vojarni do zgrada u gradskom vlasništvu, koje bi Crkva mogla uzeti kao zamjensko rješenje.
Sporno je i to ima li Varaždinska biskupija pravo na povrat sporne zgrade. Više stoljeća star objekt u kojemu su boravili isusovci, a nakon njih pavlini, pripao je Austriji, nakon što je car Josip II. 1786. ukinuo pavlinski red. Narednih stotinjak godina zgrada je prošla brojne namjene - od skladišta žita do vojne bolnice, da bi 1940. bila vraćena Crkvi.
Gradonačelnik Čehok i profesori na fakultetu tvrde da Crkva nikada nije stupila u posjed objekta, jer je bio ruševan i nefunkcionalan. Nakon nacionalizacije pedesetih, neko vrijeme je koristi Okružni sud, da bi 1962. tamo uselila Viša ekonomska škola. Grad naposljetku objekt poklanja fakultetu koji je danas uknjižen kao jedini vlasnik.
U zadnjih petnaestak godina, sva infrastrukturna ulaganja išla su iz džepova školarina i kredita koje je fakultet dobio od sveučilišta.
"Imamo odlično organiziran fakultet, samo za preuređenje podruma u modernu informatičku učionicu podigli smo kredit od sedam milijuna kuna. Skandalozno je oduzimati nam ono što smo osuvremenili iz svojih džepova, navodi jedan profesor na fakultetu.
Zanimljivo je da su sukobljene strane udaljene svega pedesetak metara, jer se zgrada fakulteta naslanja na dvore Varaždinske biskupije.
Do biskupa varaždinskog Marka Culeja i mjerodavnih u Crkvi, međutim, novinari Glasa Istre nisu uspjeli doći ni nakon višekratnih poziva na portu biskupije.
Ovo je samo jedan od primjera gdje Crkva traži svoju imovinu, a ne može doći do nje.
Npr. Još davno je pisalo (mislim isto u Glasu Istre ili pak Novom listu, da je Nadbiskupija Riječka tražila povrat zgrade Hoteljerskog faxa u IKI. Ika je lijepo turističko mjesto, odlična lokacija, skupa, ...
No fax se nje dao, te je Crkva pristala na to da u zamjenu za taj fax na odličnoj lokaciji, dobije Filozofski fax u neposrednoj blizini sadašnjeg Teološkog fakulteta u Rijeci.
Slična stvar riješila se na razne načine i u drugim gradovima u Hrvatskoj.Sada je na redu Varaždin.
Moje mišljenje u cijeloj priči je ovakvo. Ukoliko ja kao građanin imam pravo zahtijevati povrat svojih dobara koje mi je protupravno oduzela komunistička Jugoslavija, zašto to pravo ne bi imala i Crkva. Ona je to pravo morala "zaštititi" dodatnim ugovorima. i uspjela je
Sada traži povrat dobara u Varaždinu. I ima pravo na to. I smatram da treba to i dobiti. Istina je da bi morala dosadašnjem "vlasniku" vratiti uloženo, na jednak način kao što bi i građanin koji dobija svoju nekretninu natrag trebao vratiti neke troškove ukoliko je bivši "vlasnik" imao određene radove.
I ovdje FOI po mome sudu, ne želi toliko ostati u staroj zgradi zbog uloženog novca..., već zbog lokacije. Jednako tako u Rijeci je filozofski fax ulozio dosta sredstava u obnovu svoje zgrade, no dogovorom Crkve i sveučilišta Crkvi je dan Filozofski fax, a zadržan je Hoteljerski fax na boljoj lokaciji. Kada se za koju godinu svi fakulteti presele u kampus, ova lokacija na kojoj je Hoteljerski fax moći će se odlično unovčiti.
FOI bi se na jednak način na koji to nudi Crkvi mogao sam preseliti u neki drugi prostor. S druge strane, budući su imali velika ulaganja Crkva bi nekako trebala nadoknaditi sredstva.S treće pak strane, budući da FOI nije bio vlasnik te zgrade, već im je ona dana od EX JUGE koja je sve nacionalizirala (čitaj. ukrala) kako običnim ljudima, tako i Crkvi, kojoj je najviše i oduzeto., fax je sam kriv što je ulagao velike novce u nešto što nije bilo do kraja pravno riješenoi. I kako riješiti taj spor.
Da ja zastupam Crkvu riješio bih to na jedan od sljedeća 2 načina. Ili tražio povrat svoje zgrade. Ili se pak dogovorio da dobijem zamjensku zgradu, na jednako vrijednoj i dobroj lokaciji, jednake vrijednosti zgrade tj. prostora (FOI je ipak u predivnoj baroknoj zgradi), te naravno tražio određena sredstva za obnovu dobivene zgrade, ako je ona u lošijem stanju nego što je to bila zgrada FOIa.
JOš jedna stvar odnosa politike i malog čovjeka u onosu na prava. Na Viru rušiti 100njak bespravnih građevina. Naravno objekti većine naših političara koji su ih također bespravno sagradili neće biti rušeni. Njima ti objekti služe kao vikendice, a to što će neki od tih 10njak obitelj ostati bez jedinog doma nije ih briga. Ja sam naravno za to da se sve bespravno ruši. No ako se ne ruši političarima, zašto se mora rušiti običnom čovjeku.
utorak, 07.03.2006.
Moja štikla
Ovaj post trebao je biti objavljen u nedjelju, no zbog greske sustava stavljam je sada. Neke stvari bih mozda malo drugačije napisao danas, ali kod velike većine napisanog bi ostao....
U subotu je završena Dora- izbor za hrvatsku predstavnicu na Euroviziji, pokazala je svu raznolikost hrvatske glazbene scene. Naravno i neke čudne stavri, ali o tome će još biti govora.
Kao i svaki puta, naravno, igre su počele još prije Dore. Pjesme koje su "tajne" do polufinalne večer, komentirale su se tjednima ranije.
Ovogodišnja Dora donijela je tako novi način prijave, nije bilo javnog natječaja, već su pojedini autori dobili "nalog" da napišu pjesmu i pošalju svoje izvođače. Ovime se postigao lakši izor, ali je pak izgubilo draž natjecanja jer se već više puta dogodilo da novo lice pobjedi na Dori. Tako je na prvoj Dori pobjedila grupa Put, dio puno poznatijih putokaza, pobjedivši tada uno poznatija imena od njih koji su se okupili samo zbog Dore.
Glasovanje je također donijelo svoje prednosti, Sada traje puno kraće. Da li se i koliko krade na pozivima, zna Bog (jer On sve zna), T-com i mozda još tko. A žiri je već posebna priča.
Oko Sevine pjesme već je u početku nastala fama. Govorilo se da je prošla samo zato što je Seve, drugi su govorili da je pjesma OK i da je zato prošla. Ono što je meni čudno je sljedeće. U drugoj polufinalnoj večeri Seve je sa Štiklom dobila 1 bod manje od Kraljeva ulice, odličnog zagrebačkog uličnog sastava s pjesmom Kao san, koji su tu večer bili najbolji. Jučer u finalu, po toj logici, najviše bodova su trebali dobiti upravo Kraljvi ulice , ili pobjednik prve večeri, zatim Seve i ostali. No žiri je ovaj puta Kraljevima ulice dao 12 bodova, 4 manje nego dan ranije. Seve je ovaj put bolja od nji?
I sada se čovjek može zapitati, je li to regularno ili namješteno (sa strane žirija)? Sva tri dana bio je isti žiri (ovo je 100% istinito). Sve dane se naravno pjeva na matricu (glazba je snimljena, a glas je izravan. Zato je Grašo prvu večer, malo falšao). I kako onda može biti takvih razlika?
Gledatelji su pak obadva dana podjednako glasovali. Npr. u slučaju kraljeva ulice, na polufinalu su bili drugi, ali u finalu su bili najbolji. TO je ipak teleglasovanje,, pak ovisi isključivo o broju poziva (ako je sve drugo naravno regularno).
A sada što se tiče samih pjesama.
Uistinu, o ukusima se ne raspravlja. Na ovoj Dori bilo je svega, od nježnih balada, do dance glazbe, i naravno pobjedničkog folka. Neke su pjesme narodno- zabavnog ritma. Npr. meni je bila odlična pjesma I.Banfić: Kad se sklope kazaljke u slavonsko-zabavnoj varijanti. Odličan spoj tradicionalnog slavonskog i zabavnog zuka. Također, tradicionalno "laganiji" izvođaći i ovaj su put imali laganije stvari, a oni "žešći" žešće.
Najveću promjenu u zadnjim godinama je doživjela Jelena. Od male, tihe djevojke, koja je pred nekoliko godina u baletnim papučicama pjevala laganicu A-ha; preko magazina s kojim je pjevala balade, do Magazina koji je zadnje 2 godine pjevao malo jače stvari, pa njihova ponovnog povratka na glazbu prije 20ak godina, kada su imali najviše poklonika, do Jelenine samostalne pjesme: Marija..
S drugfe strane, Severina se od laganih pjesama polako približila folku. S ovom pjesmom to je učinila najizrazitije. Pjesma s potpuno glupim riječima i bez nekog pravog značenja, s velikim udjelom turbo folk ritma odnijela je ovaj put pobjedu. Ako tko nije razumio riječi, ili ih nije čuo, evo ovdje ih prenosim onako kako ih je donio ISKON
Moja štikla
Jer još trava nije nikla
Tamo gdje je stala moja štikla
Dođi, dođi, hop, hop
Hajde, pile moje
Tika, taka, oko pola tri
Štipnut ćeš me da se ne vidi
Znam ja dobro takve kao ti
Đavoli su tvoji kumovi
Zvrc, zvrc, tražit ćeš moj broj
Kuc, kuc, kucaj nekoj drugoj
Sojčice, djevojčice, daj obuci
čarapice
Ojda da, ojda da, ojda da da
Sssss seks
Hop, hop, mrk, mrk
Šic, šic, bježi nekoj drugoj
Cupa, cupa, zumba, zumba
Sijeno, slama, sir, salama
Cikla nikla, cikla rikla
Afrika paprika
Zlatan prsten tanki brčići....
Moram pohvaliti nastup "pratećih vokala" u Štikli. Dečki iz Ansambla Lado, ove godine uistinu su odlično odradili svoju ulogu (no oni uglavnom i pjevaju atkove pjesme), isto kao što su to lani s Novkovićem učinile cure, pogađate, također iz Ansambla Lado. Ni ne čudi što se dio Lada "odvojio" u zabavnjčkiji "Lado Electro" (ili nešto vrlo slino tome, već sam možda zaboranio ime). Sigurno ste čuli pjesmu Jedna pura dva pandura
Najveće "iznenađenje" je svakako Tina Vukova s pjesmom Il treno per Genova, mlada cura, s izvanrednim glasovnim mogućnostima očito je sve, iznenadila osvojivši 3. mjesto u finalu.
Naši najveći glazbenici, koji pune najveće dvorane, i koji očito ne trebaju dokazivati svoju veličinu (jer o njoj osim punih dvorana govore i podaci o prodanim primjercima njihvoih albuma), odustali su od ove vrste natjecanja. Ono većini onih koji dolaze uglavnom služi kao promocija nove pjesme, iako se većina vjerojatno ipak nada pobjedi.
I na koncu još malo o pobjedničkoj pjesmi. Kolega bloge, Fresh prince [asdasdasd] je u dva navrata tijekom veljače, pisao o narodnoj glazbi. Iako se nas dvojica vjerojatno ne slažemo oko tog termina, jer meni on označava npr. istarsku, zagorsku, dalmatinsku, slavonsku narodnu glazbu, ali onu pravu, koju narodnom smatraju i glazbeni profesionalci (ne naši muzičari, nego profesori i doktori glazbe). Ono što je njemu narodna, barem u ta dva posta, meni bi bio folk (barem ja mislim da mislimo na istu stvar).
No Sevina pobjeda dokazuje samo još jednu malu činjenicu. Velik broj ljudi nikada neće priznati da sluša turbo-folk, unatoč tome što su brojni klubovi koji puštaju ili njčešće imaju živu svirku uvjek prepuni. Očito se ljudi boje priznati da slušaju takve stvari. Ja evo mogu priznati da najčešće ne slušam takvu vrstu glazbe, ali doređeni uradci u folk+nešto verziji su zaista dobri, no onaj pravi folk, ne volim. A možda je ipak u pitanju bila manja grupica onih koji priznaju da slušaju pa su oni jako puno zvali i tako donijeli pobjedu Severini?!?.
subota, 04.03.2006.
Božja tišina
Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.
Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao: "Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim...postati Ti na križu." I netremice uperivši oči u Njega, očekivao je odgovor.
Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje: "Moj vjerni slugo, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom"
"Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine!" odgovorio je stari pustinjak.
"Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji." Haakon je odgovorio: "Obećajem ti to, moj Gospodine!"
I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovanog na križu. I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik. Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje.
U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo. Bogataš je bijesno povikao na mladića: "Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!" Mladić je u čudu odgovorio: "Ja nisam ukrao nikakav novčanik!" Bogataš je odvratio: "Još i lažeš, odmah da si ga vratio!" Mladić je ponavljao: "Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novčanik"
Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: "Prestanite!" Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio. Bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu: "Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu." "Gospodine", reče Haakon, "kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?".
Isus je ponovno bio na svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: "Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik, jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti s mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim". To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.
Mi se često pitamo:"Zašto Bog ne odgovara na naše molitve... Zašto Bog šuti?" Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima ...ali Božji put je drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost. Bog nam odgovara i u tišini... a mi moramo biti spremni da Ga slušamo i čekamo Njegov odgovor.
Autor nepoznat
četvrtak, 02.03.2006.
MP3 svakodnevna molitva
Ako tko nije pročitao prenosim jedan zanimljiv članak s portala Križ života. I uistinu je odlično to što je pokrenuto. Ja sam poslušao. Poslušajte i vi.
Projekt je pokrenut s idejom da se mnogim ljudi koji putuju na posao svaki dan, ponudi svako-dnevna molitva u MP3 audio formatu. Dok putuje busom, tramvajem, vlakom - koristeći se glazbom i tekstom Evanđelja, slušača se vodi kroz deseto-minutni molitveni poticaj. Svakodnevna MP3 molitva može se besplatno preuzeti ("download") s interneta te se može staviti na 'MP3 player' ili iPod i tako omogućiti molitvu na putu prema poslu, fakultetu ili nešto treće...
Kako bi sudjelovali u ovom projektu trebate imati slijedeće: osobno računalo s internet vezom, MP3 player (danas su jednostavni modeli prilično jeftini), iPod ili koji od uređaja koji podržavaju MP3 format, kao što su dlanovnik ("PDA"), ili koji od novijih modela mobitela. Prve korizmene molitave možete poslušati i besplatno preuzeti na adresi: www.pray-as-you-go.com.
Isusovac pater Peter Scally je prije nekoliko godina, još kao isusovački bogoslov, bio dio tima koji je pokrenuo "Sacred Space", svakodnevnu online molitvu, koja se danas prevodi na 19 svjetskih jezika, uključujući i hrvatski preko web stranice "Prostor Duha".
26.2.2006 http://www.kriz-zivota.com
Dosada nisam izbrisao nijedan post niti komentar, barem koliko je meni znano, ak nešto manjka javi pa ćcu provjeriti što se dogodilo. Prije par dana imao sam nekih poteškoća sa stranicama. Moguće je da se taad određeni sadržaj izgubio. (02.03.2006. 14:22)
srijeda, 01.03.2006.
Kako blogeri dobro surađuju :)
Čim sam objavio komentar i pjesmu, Fresh je odmah napravio i reizdanje na svome blogu. Pa tko onda može raći da je blogerska zajednica spora. Zapravo pokupio je moju ideju :) i objavio je manje od minute prije mene :)
Tko kaže da nema 30. veljače
ili ti komentar na post freshprince.blog.hr
FreshPrince je pisao o 30.02. i tražio komentare
Kako je text box ograničen za lijepi prikaz teksta pjesme, ovdje ju ponovno donosim.
LUDI DAN
Pijetao mi jutros reče
Kume dragi, dobro veče!
Jeli ovo san il' java?
S miševima mačka spava
Krezub jarac puši lulu
Siv magarac svira frulu
Za rep liju guska vuče
Šaran leti iznad kuće
S punom torbom majmun stran
Čestita mi ludi dan!
Darova je puna torba
Od bunike u njoj čorba
Posoljene tu su šljive
Na roštilju lude gljive
Od trnjina šljivovica
Od kopriva gibanica
Od paprike med u zdjeli
Od kukolja hljebac bijeli
Rep podvinu majmum tad:
Pij i jedi, bit ćeš mlad!
Gledam jadan šta se zbiva
Sjekira u vodi pliva
Koza vijenac meće na se
U pidzami zijeva prase
Potkovana zaba rza
Uz brijeg teče rijeka brza
Vjeverica pjesmu piše
U maramu mjesec kiše
Jao, ljudi, što je to?
U rog rođen duva vo!
Obratih se tad na pijetla
Obraza ti, rekoh, svijetla
Kakve li su ovo stvari?
A meni će kokot stari
Gle, u Mudroj knjizi piše
Čarolija nema više.
Tek istina jedna živa
U ovoj se knjizi skriva
Da još ima ludu čar
T r i d e s e t i februar
Za kog ne zna kalendar!
Gustav Krklec
PS. Ako kome smeta, zanemarite jezik kojim je pjesma pisana. Ipak je nastala "jako davno"
KORIZMA
Danas započinje 40 dnevno razdoblje korizme. Znam oni koji će probati to sada izračunati prigovorit će da je više dana, no zapravo neće biti u pravu. No o tome drugom prilikom. Danas mi nije namjera govoriti toliko o korizmi koliko sam želio potaknuti razmišljanje o jednoj drugoj stvari.
Korizmeno vrijeme trebalo bi biti vrijeme u godini kada se na poseban način pripremamo za blagdan Uskrsa. Možemo to činiti nekom vrstom duhovne obnove, no vrlo često je uz samu korizmu povezan i neki oblik odricanja. Dobro da se kroz korizmu odričemo nečega (nečega do čega nam je stalo), te plod, najčešće novčanu uštedu, darujemo onima kojima je potrebnije. Bez tog darivanja, samo odricanje od nekih užitaka nema toliko smisla, osim ako to ne uvrstimo u neko duhovno zadovoljstvo. Naša ušteda trebala bi nekome biti i pomoć.
No, zbog čega se takav odricajni način koristi samo kroz korizmu.
Npr. Pušaći koji "moraju" popušiti 1 kutiju dnevno, odreknu se kroz korizmu cigareta. Naravno izdrže. Zbog čega ne bi, kad već izdrže izdržali još malo. Ili nek "poste" i u drugo vrijeme. Osim što će njima biti korisno, kako za zdravlje, ako i za novčanik, moći će nešto dati i potrebnijima.
Liječnici ionako savjetuju da se posti, ne jede ništa doli vode i eventualno kruha barem 1 mjesečno da se organizam očisti.
...
Da li to korizmeno odricanje uistinu shvaćamo kao razdoblje u kojem osim odricanja dublje razmatramo o nekim drugim stvarima. Kroz ovo korizmeno razdoblje probajmo više brinuti o potrebama drugih. A da bi vam u tome pomogao evo jedne pjesmice:
Otkrij ljubav
Uzmi osmjeh
i
daruj ga onome tko ga nikad nije imao.
Uzmi zraku sunca
i
učini da odleti onamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor
i
okupaj onoga tko živi u blatu.
Uzmi suzu
i
položi je na lice onoga tko nikad nije plakao.
Uzmi hrabrost
i
stavi je u dušu onoga tko se ne smije boriti.
Otkrij život
i
pripovijedaj o njemu onome tko ga ne može shvatiti.
Uzmi nadu
i
živi u njezinu svjetlu.
Uzmi dobrotu
i
daruj je onome tko ne zna darivati.
Otkrij ljubav
i
pokaži je čitavom svijetu.
Mahatma Gandi
Što se tiče one odjeće koju izrađuju djeca, o tome sam napisala još jedan post, treba ga samo još malo doradit, no malo ću pričekat s time. Imaš pravo, o toj temi bi se moglo stvarno raspisati. Ljudima je danas jaaaaako stalo do nekakvih modnih marki, za koje neka jadna djeca u Kini ili Indoneziji moraju raditi cijeli dan i cijelu noć i to za nekoliko centi što ima na kraju ode za hranu i to s time da ih u obitelji ima nekoliko i cijeli dan rade za hranu koja im na kraju i nije dosta za normalno preživljavanje. Odete u dućan i kupite famozne ''najkice''. Kada dođete doma pogledate 'made in: Vietnam ili China ili Indonezija'. Tenisice ste naravno platili par stotina kuna, a neko djete ih je izradilo za par kuna. Kada sam to napomenula par puta u referatima za školu, ljudi su mi rekli da oni s time nemaju veze jer da oni ne mogu utjecati na proizvodnju takvih odjevnih predmeta. No to uopće nije istina, ako robu nećemo kupovati, onda ju oni koji ju proizvode neće proizvoditi jer neće imati koristi od toga.
Drago mi je čuti da pjevaš i vodiš crkveni zbor. Možeš li mi reći koji?
Pozdrav za ovaj put i oprosti na ovolikom komentaru. (01.03.2006. 12:50)
I kolega, pa nije baš toliko zborova, nema ih više od 10 :) (01.03.2006. 21:53)
