Što je Istina?

nedjelja, 26.02.2006.

MASKE, MAŠKARE i KARNEVAL

Evo, danas je u Rijeci odražana Međunarodna karnevalska povorka. Neki kažu da je ovo kulminacija karnevalskih svečanosti u Hrvatkoj. Službene stranice kažu:

izvor: http://www.ri-karneval.com.hr

Osobno, nisam ljubitelj maskiranja. Iako volim pogledati maske. No, zapitam se zašto ljudi, ne svi naravno, toliko vole ovo maškarano razdoblje. Večina maski, kada ih pitaju zašto se maskiraju odgovori, da na taj način ili ostvaruje svoje skrivene žejle, ili barem nakratko nastoji zaboraviti težinu stvarnog života. I milim, da u tome ima dosta istine. U ovim vremenima, kada ljudi sve manje vjeruju jedni drugima, kada je nestalo povjerenja, kada nema više razgovora, pisanja obične pošte, ljudi žive zatvoreni, sami, izlae samo u nuždi.
U takvom „tmurnom“okružju, nitko ni ne zamjećuje da u biti nije sve tako crno. Ljudi se uglavnom ne obaziru na osmjeh starice, na pruženu ruku djece.. Poljane se polako ispunjaju cvijećem i sve se više čuje pjev ptica... Ljudi brzo prelaze preko tih lijepih događaja i ne vide da je njih zapravo puno više. Umjesto toga navlače maske i skrivaju se iza njih.

Zato u vrijeme kad se stavljaju maske evo jednog razmišljanja na tu temu. Nemojte odmah pretpostavljati da se radi o meni, ta to je ipak samo pjesma. Ali vjerojatno je svatko od nas barem jednom u životu navukao masku:

MASKA
Molim te, poslušaj ono što ne kažem

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što ce me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ceš me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ceš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj cuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reci,
što zbog opstanka moram reci,
ali što reci ne mogu.

Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoci.
Moraš pružiti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje što želim.
Samo ti možes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možes prizvati u život.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.

Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možes srušiti zidove iza kojih dršcem,
samo ti možes ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odluciš.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome što o covjeku kažu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekoše mi da je Ijubav jaca od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naideš
i ja sam svaka žena na koju naideš.

Charles C. Finn

Fresh Prince kaže: Dragi autoru/autorice ovog bloga. Zbilja lijepa pjesma, recitacija ili sto god bilo, cak sam pronasao sebe u tome svemu, narocito u onome, kako sam izvana mozda koliko toliko siguran, tj. djelujem siguran, a iznutra prava trulež, od sigurnosti ni 'S'. No, koliko god pjesma bila lijepa, 'malo' je preduga, pa se nisam htio nalaziti u svakom njenom stihu, jednostavno nisam imao dovoljno vremena, otisao sam u mirovinu :) (26.02.2006. 23:07)

Fresh Prince kaže: Vidim da si musko po nekom riječima, može se zakljucit, sorry na sto sam uopce posumnjao (26.02.2006. 23:10)

mirta kaže: Lijepo u stihovima pronađeš dio za sebe: Ali rekoše mi da je Ijubav jaca od snažnih zidova,
i tu leži moja nada. Btb! ( i super za nove misli koje si stavio! :) ) (27.02.2006. 17:16)

26.02.2006. u 22:25 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>