Još samo...
Još samo jedno Svijetlo,
Još samo jedno svježe Jutro.
Ostalo je samo to.
Obasjava mi Mrak,ublažava mi Bol.
Bol koju donose bezvrijedne Ose,
bodu...ostavljaju tragove koji razaraju.
U bunilu i ludilu vraćam se istim tragovima
i opet dolazim do Njih.
Prokleto je biće čovjek koji dani mu razum ne koristi.
Vođen nagonima spušta se na razinu životinje.
Ja sam životinja i uporno se vračam neprijateljima.
Neprijateljima koji u hodu gaze,
gaze po Duši i tijelu.
Neprijateljima koji su tako blizu,a onda daleko,
Neprijateljima koje nazivam Prijateljima.
Probaj jednom disati samnom,
Grijati dok duša puca od mraza,
Čvrsto držati dok ludilo trese,
Prokleto voljeti bez pitanja !
Voljeti.Ljubav.Bol.
Ljubav od koje tijelo plače.
Ljubav zbog koje se ostaje.
Ljubav jer drugačije neznamo.
Ljubav obostrana.
Ti.Ljubav.Samo Ti.
Prijatelju.Neprijatelju.
