Razljevanje misli o Tebi...nama.
Lice.
Razliveno u stotine tisuća mora.
Tirkiznih kad se smiješ,
Sivih kada suze lome se.
Suze.
Tisuću neostvarenih želja.Snova.
Ali i tada,tada si najljepša.Neostvarena.
Sliko svih slika.
Vrhu svih sunčanih planina.
Zelenilo netaknutih livada,oči tvoje.
Gledaju me,traže smisao.
Prate me.
Proganjaju.
Proganjaju grč moje boli kada te nemam.
Proganjaju,traže,nađu me i rasprsnu svu Tvoju čar.
Čar koja me vodi,
Čar koja me lomi,
Čar koja kraja nema,
Čar koju nitko ne doseže.
Savršenstvo ne postoji,kažu.
Ja vas mogu razuvjeriti,
samo da mi se dopusti.
Dopusti da Te pokažem,
da Te podignem,
pokažem svijetu,
vrištim od Ljubavi,
vrištim za Tobom,
za nama.
Bili bi savršenstvo.
Savršenstvo postoji..
Ti postojiš..
Još samo...
Još samo jedno Svijetlo,
Još samo jedno svježe Jutro.
Ostalo je samo to.
Obasjava mi Mrak,ublažava mi Bol.
Bol koju donose bezvrijedne Ose,
bodu...ostavljaju tragove koji razaraju.
U bunilu i ludilu vraćam se istim tragovima
i opet dolazim do Njih.
Prokleto je biće čovjek koji dani mu razum ne koristi.
Vođen nagonima spušta se na razinu životinje.
Ja sam životinja i uporno se vračam neprijateljima.
Neprijateljima koji u hodu gaze,
gaze po Duši i tijelu.
Neprijateljima koji su tako blizu,a onda daleko,
Neprijateljima koje nazivam Prijateljima.
Probaj jednom disati samnom,
Grijati dok duša puca od mraza,
Čvrsto držati dok ludilo trese,
Prokleto voljeti bez pitanja !
Voljeti.Ljubav.Bol.
Ljubav od koje tijelo plače.
Ljubav zbog koje se ostaje.
Ljubav jer drugačije neznamo.
Ljubav obostrana.
Ti.Ljubav.Samo Ti.
Prijatelju.Neprijatelju.
Ljubav...mržnja...čežnja...sreća...gušim Vas!
Silence.
Beautiful,noisy Silence
For the first time Silence comforts me..
All alone in the park,
nothing but Silence.
It cuddles,it loves,it saves.
Just like You do...
Wind.
Passing through trees,
Passing through benches,
Passing through me.
Just like You do.
The Trees are screaming,
Screaming Your name
as I realise how I miss You
and how I'd love You here,
Just You and me alone.
Alone with Silence.
There's just one little itching thing left
Pain.
It's inside me and wants to get out
and drawn in my thousand tears.
I wish I could tear myself apart
and just throw it away.
Throw the Pain,the Anger,the Agony.
Agony.
The Agony of waiting for You.
Just when I think I have You
somehow You slip away..
I'm not good enough that's why.
And You are the best.
Perfectly the best.
I see you now,
I see you through the trees,
Through the wind,
Through this poisoning rings of smoke.
I'm poisoning myself,my soul.
But that Poison keeps me going...
YOU keep me going...
