Mala dosadna...
Daleko si od očiju ali od srca nisi. Jedino što mi nedostaje znaj ti si. Nisi zvijezda ni anđeo, ni Bog da te molim, ali si osoba koju ludo i iskreno volim...
Još jedna u nizu pjesmica posvećenih njemu. Svaka riječ je istinita i koliko ga god pokušala zaboravit i obrisat suze koje je on uzrokovao, moran shvatit da to nikad neću uspit. Ali:
I'll just find some things to do to take my mind of missing you even for a second.
Volim te i mrzim, neznam što je jače,stislo mi se srce,samo što ne plače,napiši mi nešto,sasvim me povrijedi,ionako mi život bez tebe ne vrijedi!
Oči su ti umorne kao da si plakala,
usne su ti crvene jer si ga ljubila,ne laži malena,
nisi ga preboljela,ostao je trag
KOLIKO SI GA VOLJELA!!!
Netko te puno voli, nečije srce za tebe gori, iz nečijih očiju suze teku, netko ti želi ljubav i sreću... Taj netko sam ja koji te voli od kad te zna!
Mislim na tebe svaku večer, a suza za suzom niz lice mi teče...
Jednom ćes me pitati volim li više život ili tebe.. Ja ću odgovoriti - život.Ti ćes se okrenuti i otici, a nećeš ni znati da si ti moj život...
Ove pisme san našla na Marinon blogu. Samo da se zna da ne mislite da san se ja sitila napisat nešto ovako lipo. Nekoliko sličica za kraj.
I to je sve za danas. Papa
P.S. maja i sandra su se pomirile, napokon više. Bokić
