Ne zaslužujem....
Ne zaslužujem nikoga i ništa što imam u životu.... Niti obitelj, niti frendove, niti jednog malog crnog.... (pusa...).... Ne znam što sam i dala.... Mislim da sam više uzela..... Ma jooj... U komi sam.... Izgubljena ful.... Samo mi je dosta svega... Nema snage za ništa.... Čak niti za patnju.... Smiješno.... Koliko sam toga zabrljala i još se usuđujem moliti za oprost....
Znam da sam nekim ljudima mnogo boli nanijela i ne znam kako da to ispravim i drago mi je što me jedna osoba izbjegava jer bih samo još pogoršala stvar.... Žao mi je što je sve ovako ispalo.... Ne znam što da drugo kažem jer je prekasno.... Samo si ja to još ne mogu priznati....
Stvarno sam glupa.... Zavaravam se... Mislim kako će sve biti dobro jednoga dana i ispadam lažljivica jer druge uvjeravam u to da će sve biti ok.... A zapravo ni sama u to ne vjerujem.... Kako može sve biti divno i krasno kada se ne trudim oko ničega.... Samo čekam da mi sve padne s neba.... I onda mi se sve kasnije obije o glavu.... Ma i treba.... Neka.... Možda nešto i naučim iz svega toga.... Al vjerojatno neću....
Mrzim osjećaje............!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! MRZIM!!!!!!!!!!! Koliko bi sve bilo jednostavnije da ih nema.... Nitko te ne bi mogao povrijediti niti bi mogao ti koga povrijediti...... To bi bio savršen svijet.....
Nažalost on ne postoji....
Sada želim iskoristiti priliku da se ispričam svima.... Svima koje sam povrijedila na bilo koji način.... Iskreno mi je žao.... I više ni ne čekam oprost.... Samo želim da se zna da mi je žao....
Prestajem pisati blog.... Definitivno.... Glavni razlog je zato što si sama ne mogu oprostiti i ne mogu gledati neke stvari koje pišem na ovom blogu jer me svaki put ponovno zabole.... Stoga je kraj....
I nema nekog briljantnog završetka jer kraj bilo čega nikad nije sretan.... I to je još nešto što sam naučila.... Valjda je bit u tome da daš sve od sebe i očekuješ najbolje iako znaš da će sve loše završiti....
Ma baljezgam....
Odoh.... pa- pa.......
