Sofijin svijet ili Alice u zemlji filozofskih čudesa

nedjelja, 02.07.2006.

NEŠTO NEORGINALNO

Već više od mjesec dana je prošlo otkad sam napisala svoju zadnju pjesmu. Ne znam koji mi je vrag, ali mi se nešto baš i ne da. Nisam posebno nadahnuta, ili sam jednostavno jednog popodneva sjela i pročitala sve dosad napisane pjesme, i vidjevši koje su to baljezgarije, odustala od pisanja. Sad sam se okrenula svojoj proznoj strani (nazovimo je tako) ali nije to to. Ne ispunjava me jednako onako kako me ispunjava pjesma. Kad napišem pjesmu, kakva god da je, u tom trenu se osjećam dobro jer sam se riješila djela tereta koji mi je smetao, a nijedna priča za mene ne može imati isti učinak.
Ali sam si, u nedostatku volje za pisanjem poezije, pronašla alternativu. Naime, poslušam neku pjesmu, ono, baš pjesmu, uglavnom englesku, i ako ta pjesma dođe do mene, ako govori ono što ja osjećam, onda si je u glavi prevedem, pojačam do kraja i divljam po sobi, plačem, smijem se, plešem, skačem, radim što je god potrebno da bih se bolje osjećala. Ponekad ih prevodim na papir. Volim to raditi. Prevoditi tekstove. To je jedna od stvari koje bih htjela raditi u životu. Prevoditi knjige, pjesme, sa engleskog na hrvatski i obrnuto. To mi je baš ono, super zanimanje.
No, pustimo sad to. Ima jedna pjesma REM-a, zove se FINAL STRAW.
Tu pjesmu sam osobno proživjela milijun puta, tisuću puta sam plakala na nju, dopuštala da izvuče iz mene onaj mrak koji me već niz godina opsjeda. Pjesmu dosad nisam pismeno prevodila, sad hoću, i sad ću je ovdje objaviti.
Pjesma je, kao i većina od REM-a, političkog karaktera, ali ja je u svojoj glavi spuštam na onaj osobniji nivo, i vadim iz nje svu politiku, i stavljam nju kao opis djela, točnije, jednog vida mog života. Neki dijelovi zato nisu doslovce prevedeni, ali valjda mi Stipe neće zamjerit što malo mijenjam. Ne kradem valjda nikakva autorska prava, i još jednom naglašavam, ovo NIJE moja pjesma, već pjesma REM-a koju sam ja samo slobodno prevela na hrvatski. Čak ni u prevođenju naslova se nisam držala originala.
Inače, pjesma nije loša u originalu, ako budete imali priliku, poslušajte je.


Posljednji trijumf

Dok podižem ruku da prigovorim.
Dok ti doživljavaš trijumf. Posljednji put.
Tko je umro i uzdignuo te do savršenstva?
I je li moja tišina upisana u zakon?

Ne mogu vjerovati gdje su me okolnosti bacile
I okrećem glavu na drugu stranu,
Ako pogledam, mislim da se neću moći suočiti s tobom.
Ne ponovno. Ne danas. Ne danas.

Ako me mržnja preuzme sutra,
I ako osveta pobjedi oprost,
Duboko u meni je bol koja nije ispravljena,
U meni je glas koji kaže da ti nećeš pobijediti.


I ako ignoriram taj glas,
Podižem čašu u čast...
Ali ono čega se najviše bojim je,
Da neću uspjeti zaboraviti. Neću zaboraviti.

Sad ne vjerujem i nikad nisam,
Da dva zla čine dobro.
Ako je svijet ispunjen takvima kao ti
Onda se počinjem boriti, počinjem se boriti.
Počinjem borbu. Učini da sve bude dobro. Da bude dobro.

U ljubav se ne smije sumnjati.
Oprost je jedina nada u koju vjerujem.
A ljubav, ljubav će biti moje najjače oružje.
Vjerujem da nisam sama.

Jer ovaj strah me neće uništiti,
Kao ni suze koje su prolivene
Sada znaju, gdje sam najslabija
I glas u mojoj glavi. U mojoj glavi.
Onda podižem glas još više,
I gledam te u oči,
I nudim ljubav pod jednim uvjetom
Želim da priznaš
Da mi kažeš zašto.
Reci mi zašto.
Reci mi zašto.
Pogledaj me u oči.
Reci mi zašto.

02.07.2006. u 17:03 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

LINKOVI

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

NEMAM DOVOLJNO PAMETI DA SAMA KAŽEM, ALI TOČNO OVO VAM ŽELIM PORUČITI:

"Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom."
Osho


„Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...”

Herman Hesse


“Upamtite da nitko ne može učiniti da se osjećate inferiornim ako mu vi to ne dopustite.”
Eleanor Roosevelt


"U centru sebe imaš odgovor; Ti znaš tko si Ti i Ti znaš što Ti želiš."
Lao-tzu


"Kada si u miru i harmoniji sa sobom, u miru si i harmoniji svugdje; u gužvi, na planini, na tržnici ili sam."
Nahsti


...The rest is silence.
William Shekespeare – Hamlet

I naravno stihovi, iz visoke i pop kulture:

Ravnodušan prema plaču
Riblja čorba


Ravnodušan prema plaču, obožavam ilovaču
Gotova je moja muka, pa se smijem iz sanduka
Oko mene su ustvari, licemjeri i govnari
Svako mi za dušu pije, a znam, lazu drkadžije
Svako ko je tu plakao, poslo bi me u pakao.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


A gore mi pjevaju popovi i nasljeđuju me lopovi
Šapuću samozvani proroci, upropastiše ga poroci
Dok izjavljuju saučesće, pljuju po meni sve češće i žešće
Na glavu mi stavljaju lovore, drže mi posmrtne govore
Stoka sto laže kako zine, preuveličava moje vrline.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


Možda nema ko da plače, pa plaćaju narikače
Mnogo sveta, divan sprovod, za pijanku sjajan povod
Ko u svakom dobrom vicu, sreća je na svakom licu
Grobar čeka napojnicu, još po jedna za ubicu
Za presrećnu porodicu i veselu udovicu.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.

...........................................

Samo za mog malog zločestog kojeg ne volim ni približno onoliko koliko zaslužuje...

KAČALOVLJEVOM PSU
(Jesenjin)


Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.
Takve šape nitko neće naći
Hajde da lajemo na tišinu mi
Baš kada će plav mjesec izaći
Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.

Oprosti mili, ne liži se tako.
Shvati bar ono što je najprostije.
Ne znaš ti da živjet nije lako
I da na svijetu često dobro nije.

Tvoj je gospodar i slavan i mio.
Dom mu je pun na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
Tvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Baš đavolski ti si lijepo pseto.
Svakom u susret trčiš lakovjerno.
I ne pitajuć' ga, k'o drug pijan, eto,
Grliš ga i ljubiš bezmjerno.

Mili moj Jimmy, kod tebe znam ima
Gostiju mnogo, skoro prava sila,
Al' najtužnija, reci, među njima
Da slučajno nije kada dolazila?

Doći će ona, kunem ti se, prisan,
I kada upreš u nju svoje zjene,
Za sve što sam kriv i za što nisam
Lizni joj ruku ti umjesto mene.
....................................


PJESNICI
(A.B.Šimić)


Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom I njihove oči
Velike I nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
Na ćutanje što ih okružuje I muči
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.
…………………………….


MY WAY
(Frank Sinatra)


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.


I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.


For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!
……………………………


BALADA IZ PREDGRAĐA
(Dobriša Cesarić)


…i lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…

A prolaze kao i dosadaljudi
I maj već miriše-
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
……………………………


Baš Čelik
(Zabranjeno Pušenje)


Bila je noć, i svetionik stao da namigiva,
Bila je noć, i mjesec i zvonik i ti, uz mene živa,
Padao mrak, Baš Čelik svjetlost dana uze
Padao mrak, 'mjesto zvjezda zablistale su suze

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….