schpekec

subota, 12.02.2005.

Home sweet home!

Ljudi moji! Zadnjih par dana sam bila u bolnici...Išla ja vadit mandule. Znate one priče...super ti je to, nemaš više problema s upalama grla, nije to ništa, bla bla bla. E pa tko god da je to izmislio...he's full of shit! Mislim da me na tu operaciju (osim doktora i staraca) najviše potakla informacija o fenomenu zvanom Sladoled. Al' znate šta ću vam ja reć'! Bolje jesti sladoled zdrav nego uz bolove, i to kakve bolove! Svi koji su bili u mojim shuzama, a koji to nisu obavili kao klinci pa se apsolutno više ničeg ne sjećaju, znaju o čemu pričam.
A što se tiče bolnice...koja je to dosada!!! Išla sam spavat u 20:00 pa iz toga možete sve zaključiti. Još sam se nadala nekom zgodnom cimeru u bolničkoj sobi br 12 ili bar nekom kolko-tolko slatkom doktoru pa da me ujutro na viziti ima šta probuditi, ali neeeeee... Ja morala dobit neku staru babu koja je mislila da mi je buraz muž, a tata stariji brat. Dobro da si nije zabrijala da mi je mama kćer! Sve u svemu, I'm home now, ali još uvijek bol boli! Ali zato je tu Lekadol! Namjerno protestiram protiv Voltarena, ni ja ne znam zašto, al to mi je sranje prejako, a i nije dobro za želudac! Idem po svoje droge pa na spavanje. Booook!
- 00:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.02.2005.

Strava i užas :)

Šta više mrzite? Kad se udarite u živac na laktu ili kad se porežete na papir? Mislim, meni je to nevjerojatno! Da je u današnje vrijeme i papir postao opasan. Di god se okreneš možeš stradati! Eeee da, kad sam ja bila mlada.... :) A sad ovo...čekanje tramvaja na zimi dok vam se žuri ko nikad u životu ili vožnja u prenatrpanom tramvaju dok vam za vratom dahće neki smrdljivi starkelja? Think about it!Kad smo već kod starkelja, jeste skužili da su sve bakice u tramvaju neke evil-faced bakice. Rijetko se koja nađe a da nije ljuta na cijeli svijet. Why?!! Why?!!!!
A da ne pričam o zanokticama ili ne daj Bože brukanju na first-ever partiji biljara! Al dobro ajd ipak budem! Kad sam se već obrukala might as well say it to everybody. I tak ja sa frendicama idem igrat biljar...Nikad u životu nisam vidla uživo štap a kamoli igrala s njime, al ono ja mlada nadobudna ( like a kid in a candy store) sva hepi idem igrati! Još bila neka posebna soba sa stolom za igranje, pa si mislim: super, ak se bum sramotila neće me nitko vidjet. Ma vraga! Taman dođe na mene red za malo teži potez (il kak god se to kaže!) kad uđu neki tipovi unutra. Oni bi igrali! Ma majčicu vam, niste mogli pričekat minutu, MINUTU!! Još mi možda i ne bi bilo žao da jedan nije bio full slatki! Niš', ja se zbrukala=svi se smijali, ukratko...the story of my life!
Znam da zvuči ko neka corny rubrika iz Okeja, tipa Strava & užas ili whatever, al to je fakat bilo. Mogu ljudi potvrditi ak treba! Sad znate što treba! Ako se nađete u sličnoj situaciji, prekinite igru ili se pravite da niste vi na redu ili se odjednom jako lupite u onaj živac s početka i tražite od tog slatkog dečka da vam pregleda ruku, jer ipak, jako vas boli i ne možete nastaviti igru! ;)
- 21:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>