|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
što vas zanima, pitajte! Nešto iz naših života, bitne i nebitne stvari, sitnice koje nam zaokupljaju misli, itd. uglavnom blog se ne nalazi tu radi nečeg pametnog već iz čistog razloga da ubijemo dosadu. Ništa više!
Ime: Petra
Godina: (wasted?) 16 (5.12.1990)
Škola: ekonomska, smjer upravni referent, razred – drugi(h?!)
Po horoskopu: strijelac
Prepoznajem se po: svojoj raščupanoj kovrčavoj kosi, koju baš NIKAD ne češljam i po tome što baš UVIJEK hodam po svijetu bez love
Za sebe kažem da sam: naporna, velika paničarka i najveći pesimist
Ali s druge strane: uporna i komunikativna
Ja - Ivana
Zovu me - a i ne zovu baš, Ivana, Baka ...
Živim - da (u Ri:gradu klošara, hehe, grad s najjačom rock scenom..mda..)
Rođena - a jesam, valjda.. 23.07.1990.
Horoskop - ne vjerujem al lavica, čistokrva po našem i po kineskom konj..hahah
Škola - nažalost još tamo stoji.. ex zatvor: ekonomska
Razred - 2.i
Slušam - samu sebe.. metal.. al se daju i druge stvari.. nekada..
Zaljubljena - hm..a malo..hehehhe..
Životni moto - live for today cause yesterday is gone and tomorrow may never come! Od nedavno..al imam ih još masu.. aha..
Odbrojavam dane do - kraja šk i punoljetnosti (svoje, a čije tuđe..)
Sad o meni kao ha? - ajoooj.. ima tu masu toga: blesava, uporna, brbljava, tvrdoglava, otvorena, iskrena, brzopleta, ...
~ O Petri... ~ona je: odlična cura (ne dam je nikome..hehhehe), super me sasluša, pomogne mi i previše, kreativna, ima stila, može me trpit, zabavna, zanimljiva, sa jasnim i normalnim stavovima, prepuna razumijevanja, otkačena na svoj način, u palachu samo kad ima para (znači, rijetko kada..haha), organizirana, pametna, inteligentna, slatka, vražica al i anđelčić..
Da krenem redom, ovo mi je drugi post, još samo tri!!! Pohvalno, inače ne bi napisala niti jedan... Još sedam radih dana do kraja školske godine, ali ovo što slijedi treba preživjeti… Stoga sam se odlučila za politiku izolacije od škole, barem danas. Usput sam posjetila svoju sestričnu, ali to ne bi bilo toliko bitno da nije bilo jednog događaja.
Dakle, sestrična mi obožava mačke, a ja ih baš ne volim, u biti, ne volim te dlakave životinje, a i bojim ih se lagano, pogotovo pasa! I kako ful voli mačketine i ima veliku kuću i sve, uvijek ima barem dvije mačke, jedna lovi štakore po vani, a druga je kućna mačka, obično neka rasna, koja je uza sve vrlo neurotična, blesava i sa svim (ne)mogućim bolestima koje postoje. E pa ovo je bila jedna od njih!!!
Zašto? Evo zašto:
danas ju je Kiki (moja sestrična) odlučila pustiti van nakon xxx vremena, a mačka jadna ne zna hodati po nečemu što nisu kuhinjske pločice, parket i tepih, ali dobro… Kako smo se zapričale, nismo ni opazile da se mačka ful udaljila i otišla na dalekovod blizu njezine kuće… I tako nas dvije ćakulamo, pijemo café, zapalimo koju, kad odjednom pitanje: «A gdje je Tara?!?!».
Za to vrijeme dok smo mi uživale u današnjem predivnom suncu kojeg nema, mačka se već popela na pola dalekovoda, i naravno, niti jednoj od nas nije padalo napamet da se penje gore… Pa jebemu, šta bi trebale poginuti?!? I tako nas dvije nadobudno zovemo: Tara, vrati se, a ona nas ne jebe ni 2%, a ne želi dolje jer se boji visine. Posljedica toga? Hm… Brutalno… Mačka je došla do žica i čulo se nešto kao: mrnjauuuuuuu… Užasan krik, što li je već bio, i jadna Tarči, se srušila polu-karbonizirana na zemlju… Užasno…
R. I. P. Tara (2004.-2007.)
Ugl. Kika je sad u šoku, plače već dva sata i sva je izvan sebe… A normalno, kako neće biti… Tu mačketinu ima već tri godine, ona je praktički dio obitelji, ali proći će je već, doći će sljedeća, kao i uvijek… However… Ne puštajte kućne mace van!!
Petra
Ljudi, još samo malo do kraja školske godine, nekih 12 dana, ako se ne varam.... Da, sada dolazi onaj poseban gušt; ispitivanja, zaključivanje ocjena, dolazak roditelja na informacije... I sve što jednog 16 – godišnjeg učenika veseli.
Ukoliko imate sreće i profesor vas voli, a to je tako rijetko, jer morate biti potpuni nerd da vas svi zavole, imat ćete relativno dobru ocjenu. Ali ukoliko su vas profesori uzeli «na pik» tu ćete najebati, jer u najboljem slučaju možete imati dva, pa makar vi doktorirali neku znanost, npr. povijest (dotičnu profesoricu iz moje škole neću spominjati radi zaštite njezinog identiteta i mene, tako da ja, kao pojedinac ne bih dobila ukor, jer bože moj, iskrenost nam nikad nije bila vrlina, zapravo, ovisi kako kome paše, uglavnom likica maltretira sve i svakog)...
Ah, da... Ukoliko vas profesor ne voli, možete se jebati... I to na popravnom.
štreberima se uvijek daje još jedna šansa, jer eto, nisu stigli naučiti, a onima koji imaju komade... Zaključi im se istog trena i pošalje ih se na popravni (opet, morate imati sreće...) ili kao što sam napisala, ruše vas i padate razred... U najgorem slučaju...
Ali nije sve tako sivo (uz Hladno pivo na čiji koncert zbog mojih zatucanih staraca nisam išla)... Nije sve tako sivo…Ne, ne, svi mi živimo u nadi da će netko od njih, jednom, otići u penziju i da će doći neki novi idiot koji će nam podijeliti hrpu komada, jer će mu to biti duševna hrana. Anyway... Uživajte, preživite, jer: «Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba!»(da mi je znati koji MORON je to osmislio... mamicu mu njegovu…)
Hm, ovo je početak mog «maratona» od čak 5 postova, dakle, ostaju mi još samo četiri. Razlog tome je što je ovo zajednički blog, a samo ga Ivana održava na životu zbog mog manjka inspiracije, volje, želje, lijenosti, a što zbog živčanosti zbog svakodnevne svađe sa starcima… Nevermind…
Prije dva tjedna su bile Barufe u Opatiji… Četvrte, najlošije do sada, svake godine sve gore i gore… I još se plaćao i upad!!! Grr…. Stavit ću jednom slike, kad mi se bude dalo, jer nemam volje ni vremena zajebavat se sada sa smanjivanjem uploadanjem i ostalim… 'Til than svima šaljem jednu veliku: 
!
By: Petra