Hodam kroz zrak, do tebe je mrak, a nigdje nema te. Sve mi je teže u grudima, ne bi li stala, bojim se !

Bolesna ležim u krevetu, u meni je osjećaj osamljenosti. On mi nedostaje, kao i uvijek. Vikend smo proveli zajedno, bilo je prelijepo. < 33

U glavi mi svi naši trenuci, u srcu svi naši poljupci i one slatke riječi, pred očima svi zagrljaji. Nedostaješ mi. Pokušavamo to nadoknaditi razgovorima, ali ne ide. Previše smo se naučili jedo na drugo, da smo uvijek jedno uz drugo. Uskoro ćemo i biti, zauvijek. Zar ne, ljubavi ?



Nedostaju mi naše šetnje, dugi razgovori. Ono naše smijanje oko glupih tema, naše svađice oko gluposti. Znam da imam ljubav koju nam nitko nikada neće ukrasti osim ako mi to ne dopustimo. Nedostaje mi tvoja pomoć i zagrljaj kada je bilo najteže.
~ Ne, nismo prekinuli, samo mi nedostaje neizmjerno. Neopisivo.

♥

Znaj da ću uvijek biti uz tebe, pružiti ti ljubav koju sam se do sada bojala dati. Gledam naše slike, tvoj tako predivni pogled, osmjeh upućen mojoj reakciji kad se ne želim slikati. Kako me zagrliš i ljubiš pred svima. Kako te samo obožavam ! Volim te najviše na svijetu i ne želim te nikada izgubiti.

Poljubac mom dragom i mojim podrškama, prijateljima.

Nisam već dugo napisala post jer nemam inspiracije. Umorna sam i dakako, neznam o čemu pisati. Subota je bila fenomenalna, na par sati sam jednostavno uživala i bila potpuno sretna. < 33

> najdraže, pjesmu ''Emilija'' možemo pod svoju himnu stavit koliko smo ju puta već zajedno otpjevale. Bile smo sve tako sretne, jedino nam je nedostajala Dora da budemo sve zajedno, kao nekad.
Sekice, sretna sam zbog tebe. Zaslužila si sreću cijelog svijeta. ♥

> vikend je i zbog tebe bio predivan. Svaki sam trenutak znala da si tu, pokraj mene. Svaki poljubac davao mi je snage za dalje, a svaki zagrljaj utjehu. I kad sam plakala bio si tu, i dok sam se smijala uz mene si. ♥



Pitaju me zašto sam uvijek tako optimistična ? Zašto nisam realna ?
~ Zato jer vjerujem u još bolje. Uvijek od početnog može biti gore, dakle od onog najboljeg još bolje, iasto kao i od jako lošeg, najogre. To je život i ne možemo protiv njega. Postavljene su nam i zadane uloge, imamo svoje ciljeve koje ispunjavamo da bi sami bili zbog tebe sretni, ali da i drugi, dakako, budu ponosni na nas.



Definitivno najbolja pjesma koju sam čula na ovogodišnjoj Dori. ♥

Poljupce šaljem svima onima koji ih zaslužuju.