Nisam već dugo napisala post jer nemam inspiracije. Umorna sam i dakako, neznam o čemu pisati. Subota je bila fenomenalna, na par sati sam jednostavno uživala i bila potpuno sretna. < 33

> najdraže, pjesmu ''Emilija'' možemo pod svoju himnu stavit koliko smo ju puta već zajedno otpjevale. Bile smo sve tako sretne, jedino nam je nedostajala Dora da budemo sve zajedno, kao nekad.
Sekice, sretna sam zbog tebe. Zaslužila si sreću cijelog svijeta. ♥

> vikend je i zbog tebe bio predivan. Svaki sam trenutak znala da si tu, pokraj mene. Svaki poljubac davao mi je snage za dalje, a svaki zagrljaj utjehu. I kad sam plakala bio si tu, i dok sam se smijala uz mene si. ♥



Pitaju me zašto sam uvijek tako optimistična ? Zašto nisam realna ?
~ Zato jer vjerujem u još bolje. Uvijek od početnog može biti gore, dakle od onog najboljeg još bolje, iasto kao i od jako lošeg, najogre. To je život i ne možemo protiv njega. Postavljene su nam i zadane uloge, imamo svoje ciljeve koje ispunjavamo da bi sami bili zbog tebe sretni, ali da i drugi, dakako, budu ponosni na nas.



Definitivno najbolja pjesma koju sam čula na ovogodišnjoj Dori. ♥

Poljupce šaljem svima onima koji ih zaslužuju.