Marketing
Postajem sad...
Hodam kroz zrak, do tebe je mrak, a nigdje nema te. Sve mi je teže u grudima, ne bi li stala, bojim se !
Bolesna ležim u krevetu, u meni je osjećaj osamljenosti. On mi nedostaje, kao i uvijek. Vikend smo proveli zajedno, bilo je prelijepo. < 33
U glavi mi svi naši trenuci, u srcu svi naši poljupci i one slatke riječi, pred očima svi zagrljaji. Nedostaješ mi. Pokušavamo to nadoknaditi razgovorima, ali ne ide. Previše smo se naučili jedo na drugo, da smo uvijek jedno uz drugo. Uskoro ćemo i biti, zauvijek. Zar ne, ljubavi ?
Nedostaju mi naše šetnje, dugi razgovori. Ono naše smijanje oko glupih tema, naše svađice oko gluposti. Znam da imam ljubav koju nam nitko nikada neće ukrasti osim ako mi to ne dopustimo. Nedostaje mi tvoja pomoć i zagrljaj kada je bilo najteže.
~ Ne, nismo prekinuli, samo mi nedostaje neizmjerno. Neopisivo.
♥
Znaj da ću uvijek biti uz tebe, pružiti ti ljubav koju sam se do sada bojala dati. Gledam naše slike, tvoj tako predivni pogled, osmjeh upućen mojoj reakciji kad se ne želim slikati. Kako me zagrliš i ljubiš pred svima. Kako te samo obožavam ! Volim te najviše na svijetu i ne želim te nikada izgubiti.
Poljubac mom dragom i mojim podrškama, prijateljima.
Post je objavljen 10.03.2009. u 12:05 sati.