| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neka moja djela:
|
Ovom prigodom bih se htio zahvaliti hrvatskim rukometasima jer zbog njih sam popio puno besplatne cuge i svecano obecajem da, ako ikada upoznam nekoga od njih, imaju cugu na moj racun. Kako je sve pocelo? Neduzno sam sjedio u kaficu "Bei Thomas" i pio svoje pivo. Poceo sam nekakvu spiku s konobarom (necete vjerovati, zove se Thomas) i kad je covjek shvatio da sam iz Hrvatske, odusevljeno mi je platio cugu. Covjek je, naime, navijac Portland San Antonia. Taj razgovor je cuo neki Spanjolac (Jose), pa mi je i on platio cugu jer je on navijac Ciudad Reala. Zatim je dosao njegov prijatelj Antonio, koji je navijac Barcelone, pa mi je i on platio cugu. I tako sam neduzno i nista ne radeci dobio 3 besplatne cuge. Nelose, nelose... Pitanje za sve koji ovo citaju. Sto se dogodi pijanoj budali koja pred 500-tinjak Nijemaca pocne pjevati "Deutschland, auf wiedersehen"? Odgovor: Besplatno pije cijelo vrijeme. Naime, jednu vecer su se u Mega Areni (to je glavno okupljaliste Nijemaca za vecernje provode do ponoci) odrzavale karaoke. Jasno, potaknut alkoholom u sebi i ekipom oko sebe, i ja sam se prijavio. Kad sam otpjevao "Final countdown", bez ikakvog razloga sam nastavio pjevati gore spomenutu stvar. Kad su svi utihnuli, shvatio sam sto pjevam. Zatim sam im lijepo objasnio da je to pjesmica koju smo mi u Hrvatskoj pjevali nakon cetvrtfinala svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj. I nakon finala svjetskog rukometnog prvenstva u Portugalu. I nakon finala olimpijade u Ateni. Na moje ogromno zaprepastenje, svi su samo slegli ramenima i prihvatili moje obrazlozenje. Otisao sam do sanka i narucio svoj litarski gin-tonic, a onda mi je Anastasia rekla da zbog ovoga sto sam izveo, mogu piti na njen racun dok sam god tu na Mallorci. Anastasia je mlada konobarica iz Brazila koja tu radi preko ljeta. Kad sam je prvi put vidio i kad mi je prvi put uputila "koji k... hoces, ionako ima previse gostiju, ne trebas mi jos i ti" pogled, znao sam da je to cura koju zelim osvojiti. Samo, posto je bila uvjerena da sam ja takoder Nijemac (a njih bas i ne voli, pogotovo zato sto ih ima toliko), trebalo se dogoditi ono gore spomenuto da bismo nas dvoje poceli razgovarati i da bi mi prestala bacati onakve poglede. Njeno pravo ime, tj. puno ime nisam uspio upamtiti, pa sam je prozvao Anastasia (Brazilka na radu u Njemackoj - kuzite?). A nakon sinocnjeg dogadaja, ona je mene odlucila prozvati "Celicna jetra". Naime, po toj Mega Areni hodaju tri iznimno zgodne hostese sa alkotestovima. Za samo 2,5€ mozete saznati koliko imate promila u krvi. Posto sam do tog trenutka vec imao litru sangrie i litru gin-tonica u sebi, odlucio sam da saznam koliko imam toga u sebi. Ispostavilo se da imam samo 0,19 promila alkohola u krvi. Nevjerojatno! Nakon svega toga, samo toliko? Onda je Anastasia ustanovila da imam celicnu jetru i od sinoc me tako zove. Sto se vremena tice ovdje, predivno je. Nisam vidio oblaka otkako sam dosao ovdje. More je iznimno toplo, a danas sam si kupio i luftic. Uopce nemam pojma zasto sam to napravio. Lezao sam na plazi i u jednom trenutku mi je kroz glavu prosla misao: "Mogao bih si kupiti luftic." Digao sam se i kupio ga. Cak mi i nije zao. Po pitanju zena, ovdje svatko moze pronaci nesto za sebe. I potpuno je normalna stvar da zena hoda u toplesu po plazi. Ljudi moji, ja mislim da sam vidio vise sisa nego redatelj porno filmova sa 40 godina radnog staza. Toliko od mene zasad. Jos cu se jednom javiti u slijedeca 2 dana jerbo, nazalost, odlazim u cetvrtak navecer. Sve lijepe stvari brzo prodju... |