Smrt korisnicima

Ako ste ikada pokušali sami napisati svoju sapunjaru, a niste znali otkuda početi, ekipa sa smrtkorisnicima.blog.hr Vam predstavlja jednostavan obrazac koji će Vas pretvoriti u autore nove "Marisol" ili "Esmeralde"!!! Dakle, krenimo...

Dopuni ili odaberi:

Glavna junakinja zove se ___________. Ona je jako lijepa, plemenita i dobra, ali je nažalost slijepa/ gluha/ hroma/ nijema/ unakažena/ žigosana/ ima drvenu nogu. Njezina najbolja prijateljica je Mimi/ Kiki/ Pipi. Naša junakinja zarađuje za život prodajući na placu cvijeće/ bakreni nakit/ pokemon sličice. Ona ne zna da je zapravo bogata/ princeza/ nasljednica/ dobitnica na lutriji/ ima besplatno zdravstveno i pravo na participaciju. U nju je zaljubljen Jose ___________, koji ju je spasio od razjarenog magarca/ Skinheads-a/ tuberkuloze/ protupješačke mine. Njezina protivnica i glavna negativka je ___________. Glavna negativka ima strašnu tajnu, a to je da ima brkove/ papke/ penis/ Thompsona za kuma. Naša junakinja svoj nedostatak riješava odlaskom doktoru/ vraču/ egzorcistu/ šverceru ljudskih organa. Na kraju junak i junakinja imaju veliko vjenčanje, a glavna negativka završi u zatvoru/ u ludnici/ na lomači.

I još par detalja...

Zaokruži (moguće je zaokružiti više od jednog odgovora):

Koliko junakinja ima križeva u kući?
A) 3
B) 33
C) ima tapete s motivom raspela

Koliko puta junakinja zamalo pogine?
A) jedamput
B) petput
C) otvoren sam prema ideji zombija

Koga junakinja još uzdržava?
A) staru majku
B) epileptičnog oca i njegovu retardiranu braću
C) sve persone s kojim dijeli 5 od 10 glavnih genetskih markera

Gdje naša junakinja živi?
A) na stvarnoj lokaciji u Meksiku
B) na izmišljenoj lokaciju u Brazilu
C) u pan-latinsko-američkoj zemlji znanoj kao Kosta-Gvata-Mexo-rika

Osim što je plemenita, za što je još naša junakinja talentirana?
A) pjevanje
B) ples
C) vožnju uniciklom dok žonglira s motovljevim koktelima

Tko pjeva naslovnu pjesmu i kako se skladba zove?
A) Enrique Iglesias: "Sagorjevamo kao ljubavne šibice u plamenu strasti"
B) Justin Timberlake: "Tvoje sexy tijelo sagorjeva u ritmu strasti"
C) Vuco: "Gori, kučko, gori"

Želimo Vam puno sreće!!!

Crazy LLama
slušati: Johnny Cash - Ring Of Fire

Želim samo dati svima do znanja da sutra počinje faks. Te da je jedina stvar koja održava moj krhki dodir sa stvarnošću prijateljstvo koje dijelim sa svojom zbirkom pjevajućih krumpira.

Hvala na razumijevanju.

Crazy LLama
slušati: Verve - The Drugs Don't Work

Evo pišem ovu radnu verziju nove kolumne vozeći se u autobusu lokalnog prijevoznika ljupkom autocestom u pravcu metropole. Budući da tom istom cestom neću proći opet tako skoro (predviđam tek za 4 mjeseca) te budući da ona predstavlja važan dio mog života, i, naposlijetku, blog.hr nudi tu kategoriju, vrijeme je da napišem putopisni uradak... Sjećam se obavezne lektire, čitali smo djelo našeg najvažnijeg putopisca (kojemu se nažalost imena sjetiti ne mogu). Lik se vozio vlakom i opisivao što vidi kroz prozor te prepričavao dijaloge sa suputnicima te kako su zajedno jeli. Forma je jasna, i ja to mogu. Budući da danas imam sreću i bus je poluprazan, ne moram komunicirati ni sa kime. Ali svakakvih iskustava je bilo... Najčešći je slučaj, gotovo sindrom - debele žene. Ugleda vas kako ulazite u bus i moli se da idete prema njoj jer kuži da je fizički izvedivije da mene gnječi uz prozor nego nekog sličnijeg sebi. Presretna je. Malo joj je neugodno kad shvati da vam je ostavila samo pola sjedala na raspolaganju al kad ugleda vaš blaženi smješak dok udobno zavaljeni u dio nje koji je silom invadirao u vaš kritični radijus spavate ko beba – sretna je. Prava debela žena ne priča previše, brižna je i draga. Ne možeš mrziti debelu ženu
Druga česta vrsta su sakupljači. To su vam oni ljudi kojima religija brani ostavljanje n-torbi u bunkeru pa ih zato fino naslažu po vama, oko vas, i najgore – ispod vas. Kad imate metar i osamdeset i obavezno nosite steznike na koljenima dok 5 sati sjedite u busu (da bi poslije mogli uopće ustati i hodati), zadnja stvar koja vam treba je u potpunosti onemogućeno mikrokretanje nogu. Sakupljača to ne zanima. On drsko razbaca svoju imovinu i šokiran je ako mu prigovoriš radi toga. Sa sakupljačem treba biti lažno ljubazan i prijetvorno mu se smješkati a u isto vrijeme pokušavati izgaziti torbu za koju procijenite da bi mogla sadržavati jaja. Ili porculanski set za čaj pokojne babe.
Dalje, ako vas zadesi prdljivac-smrdljivac, stvaaarno nemate sreće ovaj put. Predlažem da glumite da imate astmu i zavežite neku krpu oko lica. Ali mu to recite tek nakon što se pola sata gušite od kašlja tako da mu bude neugodno. Uzvraćanje istom mjerom nije pristojno i rezultiralo bi katastrofom širih razmjera (24sata: Vozač u nesvjesti - autobus u provaliji npr.). (...)
Upravo prelazimo Maslenički most. Krajolik je lijep i more je plavo.

(kratka pauza)

Divila sam se posljednjem komadu mora vidljivom na ovom putovanju. Bilo je također plavo. Jesam li već napomenula da sljedeća 4 mjeseca neću vidjeti more? Ah.

(malo duža pauza, jedem sendvič)

Kilo sira u grumenima mi je poispadalo iz tog sendviča. Akciju sakupljanja istih sa sebe izvodila sam u vrijeme dok smo vozili paralelno sa busom punim njemačkih penzionera. Babe su me gledale u čudu al se nisam dala smesti i fino sam jela mrvicu po mrvicu. Svaki penzić je imao limenku mirinde sa slamčicom ispred sebe. Slatko, zar ne? Naravno, prestigli smo ih ubrzo.
Tunel. Teško mi je definirati mišljenje o tunelima. Lijepi su i impozantno kul ali su ograničeni - u njima smiješ ići samo naprijed. I tako sam nekako kontemplirajući spontano počela suosjećati s vodovodnom vodom. Većinu svog vijeka provede u one-way mračnim tunelima. I kad napokon izađe iz tog mraka, ubrzo opet završi u mračnoj kanalizacijskoj cijevi (nju zamišljam kao vožnju tunelom uz otvorene prozore). Baš bed. Cijenite vodovodnu vodu! Vidite da ima težak život...
Na izlasku iz Sv. Roka i mračne strane mojeg bitka, zasvirala je Britney «Hit me baby one more time». U tom trenutku sam spoznala! Ovo je čudesan bus! Ne svira Narodni radio!!!! Od šoka mi je pao šećer i navalila sam na Jaffa kekse. Sad jedva tipkam. Ali nastavimo. Još jedna fascinantna činjenica vezana uz Sv. Rok jest ta da je vrijeme na ulazu i izlazu drastično različito. Svakom ferovcu sličnost sa akademskom materijom je odmah jasna. Do tunela je predivno, presunčano, pretoplo, a iza kiša/snijeg/led/sodoma&gomora/u najmanju ruku oblačno, kao sada. Ne znam zašto mi se kolega Krois sada mota po glavi...
Ali ne, ne mogu pisati o tome jer sam u šoku, na radiju svira Đastinov novi hit. I svira već cijelu minutu. A prije toga je Hladno pivo sviralo. I odsviralo. Sad me to već ozbiljno brine. Kakvi li me to šoferi voze? Znaju li oni put do Zagreba? Znaju li da za pola sata stajemo na pauzu? Imaju li uopće brkove? (ne znam kako ali uspjela sam ne vidjet šofere) Hoće li na Janjču pojesti šnicel i krumpire ili nedajbože sendvič i salatu? Tko su oni? Jel ovo neka urota? (...)
Evo stajališta. Sad ćemo vidjeti.

(pola sata kasnije)

Znala sam da je nesto sumnjivo – jeli su nekakav rižot! Odustajem. Ali jedan bar ima brkove (uzdah olakšanja).

Vratimo se dalje na analizu mogućih suputnika. Da, može se dogoditi i da se vozite s ferovcem. To otprilike izgleda ovako – sat vremena pričate o faksu, onda svatko stavi svoj mp3 u uši i 3 sata sluša muziku. Sat vremena prije Zagreba opet pričate o faxu i na autobusnom kolodvoru pobjegnete glavom bez obzira. Čast iznimkama, ali – dosadno.

(Pukao mi je nokat a sinoć sam se 3 sata manikirala. Grrrrrr.)

I posljednja velika skupina – babe. Generalno, baba obuhvaća ljude svih spolova i dobnih skupina a glavna joj je značajka da ne zatvara usta čak ni kad joj okrenete leđa i glumite da spavate. Vozila sam se sa puno zanimljivih i fascinantnih baba. Mali ljudi, sveučilišni profesori, časne sestre, studenti... Ali svatko od njih mi je pojeo živce. Oni imaju taktiku. Čekaju najmanji trenutak nepažnje da vas napadnu i onda vas dave sve dok ne izađete iz busa. Uglavnom se to dogodi kad ja navalim da tradicionalno autobusno jelo – Krit krekere i pristojno ponudim osobu pored mene. Onda je gotovo. Pričat će satima o svojoj karijeri, dnevnoj politici, svom potomstvu, ispitivati vas o faxu, o studiranju u Zagrebu, kako je biti mlad danas i slično. Za poludit. Neki će čak htjeti platiti vam kavu na Janjču. Strašno.
Najbolja suputnica ikad je bila žena koja je shvatila da imam negativan stav prema komunikaciji i mirno se bavila svojim mislima dok sam ja čitala knjigu. Kad se smračilo (ja nisam skužila jer sam bila preuživljena u štivo), upalila mi je svjetlo i nasmiješila se. Bez riječi. Sve do Zagreba bez riječi. Bila sam presretna.

Počela je padati kiša i prispavalo mi se. Putopis ću finalizirati u Zagrebu. Ugodno mi drijemanje

Vaša Transformatorica

ja stvarno nemam pametnijeg posla, a u isto vrijeme niti nikakve bolje ideje...
pa eto, odlucila sam napisati pLost o nasoj zelenoj livadici...
Razmislimo prvo o tome ZASTO je prvotna "stvoriteljica" ovog bloga [faiththevampireslayer] odabrala upravo ovakav dizajn, tocno ovu boju, i da budemo jos specificniji - zasto konkretno OVU nijansu?
Pokusajmo sad odgovoriti na to pitanje.
U kronicnom nedostatku [vec prije spomenutog] pametnijeg posla razvila sam nekoliko teorija...
1. Faith zeli ici u Irsku.
Jos od kad je bila malena curica sa malenim nogicama i rukicama i glavicom, nasa Faith je u zvjezdanim nocima sanjala o ispijanju ogromnih kolicina Guinness na nekom ogromnom zelenom pasnjaku u drustvu malih ovcica i/ili kozica.
2. Faith je prikriveno ekoloski osvjestena
Prikriveno jer nikad zapravo nije nekim postupkom pokazala ekolosku svijest :P Svaki put kad joj na pod "slucajno" padne kakav papiric ona pomisli na zelenu pozadinu naseg bloga i savijest joj je umirena. Zar ne cini ona dovoljno za nasu planetu zelenom pozadinom kojom suptilno i nenametljivo budi ekolosku svijest u brojnih mladih citatelja naseg bloga?
Zadnje nade polazem u svoju trecu teoriju, koja mi se nekako cini i najvjerovatnijom.
3. Faith je muslimanka
Sto dodati?
Samo nadu da ce Xaph u naredno vrijeme imati pametnijeg posla, ili ako nista drugo, pametnije postove...

Tema: Putopisi
Xaph

Evo ljame, eno ljame
i još jedne male ljame
čupava ljama, smiješna ljama,
ljama, ljama, patka!

Ljama ljama, torta od sira
ljama tableta
cigla, krumpir,
Ljama,ljama, gljiva,
ljama,ljama
Patka!

Bijah jednom kućica,
živio u špilji ali nikad vidio
naranču da je ubila grablje (op.a. da svjesna sam da ovo ne paše, primam prijedloge da popravim)

Bijah mrtav tri godine,
ali to je reklo sve
i sad slušaj djetešce
do sigurne ograde.

Jesi ikad vidio ljamu
koja ljubi ljamu u ljamu
ljamina ljama
kuša ljamu
ljama, ljama patka

Pola ljame dvaput ljama
nije ljama
farmer ljama
Ljama u autu alarm
ljama,ljama
Patka!

Jesam li tako rekao sve
je li sve tako staro?
Je li limunada?
Kvaka, gležanj, prehlada

Pjesma mi je sad pri kraju
sreće mi ponestaje
vrijeme je za mirovinu
i da postanem
patka!

Sa engleskog prepjevala : faiththevampireslayer
original je dostupan na http://www.albinoblacksheep.com/flash/llama.php

kategorija: WTF

Ja se javljam dobrovoljno za razbijanje neugodne tišine. Budući da nemam neke naročite teme, ili kako koleginjica Xaph kaže, ničeg glupog za napisat, pozabavit ću se razlozima istog...

Dakle, draga Faith i maloprije spomenuta Xaph, ubiše me na biljaru prije par dana. Unatoč mom očitom i zavidnom umijeću igre, pobijedile su me. Zašto? E pa zato što ja, iako svjesna nedostatka, nisam htjela odustati od igre s mojim omiljenim štapom koji je bio toliko škrbavTM da se nakon svake primjene sile po putu (odnosno korisnog rada :) sa njim (čitaj: manijakalnog lupanja kugle) rastavio na radnu i jalovu komponentu. Pri čemu je radna bila onaj simpatični dio kojeg kiksaš plavom kredom i onda ga elastično sudaraš s kuglom, a jalovi potpuno goli, bijedni, nefunkcionalni, obični, zelenožuti štap. I sve je bilo u redu, ja opalim, štap se raspadne, kolegice me upozore, ja ga sastavim... Do trenutka u kojem mi je radni dio propao u rupu umjesto proklete kugletine! Al nije ni to toliko bitno za priču. Prijelomni trenutci nadasve napetih okršaja odvijali su se meni iza leđa tako da vam ne mogu točno ispričati što kako i zašto se zbilo. Znam samo da bi mi u tim ključnim trenutcima podle računarke uspješno skrenule pozornost i slučajno kao upravo i baš tada svojim urođenim talentom gađanja u pravu rupu metodom «naciljala sam dijametralno suprotnu» dokrajčile partiju s meni nepovoljnih ishodom. To me ozlovoljilo. Porazile su me meni iza leđa! I onda je još Xaph izneneda kolokvirala nešto s nekim bijesom od ocjene i sramotizirala me nekontroliranim skakanjem i vrištanjem. Moj ego je bio ozbiljno ozlijeđen...

Zašto sad cijela ta priča..? E pa, tijekom gorespomenutih događaja, otkrila sam tim dvjema zločinkama mračnu tajnu. A otkrivenje iste bilo je prouzrokovano teškim psihičim stanjem u koje su me dovele nepoštenom borbom. Daljnjim razmišljanjem zaključila sam da ne bi bilo pošteno ne podijeliti to sa svojim vjernim čitateljima (A TO SI UPRAVO TI, da, da, ne okreći se, nitko ne stoji iza tebe, tebi govorim moj najvjerniji smrt.korisniku-čitatelju). I nadalje, čitajući moja omiljena štiva (žute, trač, sočnitrač i ekskluzivnitrač novine) shvatila sam da bi to bilo u potpunosti u maniri velesvjetskih celebrityja. Dakle...

*fanfare* Hotsexykolumnistica je zaljubljena.

Zlim računarkama sam ostala dužna neka objašnjenja oko toga. Naime, njima sam spomenula nekog dječaka ferovca (vi naravno shvaćate da je sad in imati mlade dječarce a ne sugardaddyje i koliko god smo mi nezrelo društvo, nespremno za takve trendove ja sam se odvažila jer ipak, priznajte sami sebi, svatko želi imati svog eštona kučera). I divan je on dječak, sve je to barbie-pink srcoliko, ljubav cvjeta i leptirići lete itd. Ali nisam im pojasnila ključan dio. I tu uvodim novi pojam. Giki-ljubav.

(u interesu zaštite privatnosti, obavještavam vas da sljedeći podatci koje ću iznijeti nisu isključivo osobne prirode već su preuzeti iz nekih drugih giki-ljubavi, no neću ništa precizirati :evilgrin:)

Jeste li se u biti ikad zapitali zašto ima toliko ferovac-ferovka veza? Na stranu praktičnost takvog rješenja za smotane ferovce koji van faxa života nemaju. Postoji toliko hotsexyferovaca koji upravo na feru svoju družicu nađoše. I naravno, hotsexy kolegica. Te svakako, hotsexy parova (jasno vam je da moj primjer ide u tu kategoriju :p). Počesto se ta tema javlja na energetičarskim «in da kass»* debatama. Generalni je zaključak da nevolja spaja ljude i nitko te ne može bolje od supatnika razumjeti kad psuješ tranzistore, reaktore, automate, frisk i slično. Ima li romantičnijeg scenarija: ona je prvi put u aleji sa svojim novim računalom, pokušava se spojit na vajrles jer treba skinuti materijale iz elektronike za koje je na njuzima vidjela da ih je netko stavio na rapidshare a doma ne može jer ima 56k vezu i skidalo bi se do preksutra. I očajava jer ne zna kako. Panika. Ide od stola do stola, svi nezainteresirano odmahuju glavom, i, na pragu očaja, uoči odbljesak (o tome smo već pričali :). Njen budući princ lijeno diže glavu, teška srca odvaja se od svoje bijesne mašine i kreće u intervenciju. Maherski namješta postavke, ona je impresionirana, u ključnom trenutku oboje krenu prema touchpadu, i jedan je dodir dovoljan... Već su sutra zajedno na istom mjestu, gunđaju na promet u dc-u...
To su, dragi moji, kvalitetni temelji za pravu giki-ljubav. Sad, ovisno o smjeru, u obzir dolaze i druge varijante. Npr, posebno romantičnim se čini zajedničko otvaranje gmaila, dobivanje kardiode na osciloskopu (rekla-kazala: navodno je neki profesor zaprosio suprugu ispisavši joj romantičnu poruku na osciloskopu) itd. Da ne spominjem seksualno uzbuđenje koje mora da sljeduje (o seksualnosti ferovaca možda neki drugi put ipak). Jer ferovci očito znaju sve o «tim» stvarima. I koja sad djevojka ne bi jednog poželjela? A u povjerenju sam saznala da ferovci isključivo traže pametne cure s kojima mogu razgovarati i raditi male giki sitnice koje vesele, izgled je samo bonus. Dakle djevojke, sve na brzi tečaj shortcuta u firefoxu (to navodno provjereno pali) i u lov! Jer nikad ne znate kad bi vam se mogla dogoditi giki-ljubav, ljubav do ovog trenutka neopisana i neopjevana... A takva ljubav, kako luka&lana zaključiše, nikako nije potrošna...

Za kraj, ili moguće očajničko rješenje, logo s majice na thinkgeeku: geekissexy...
Geekiss svima!

Vaša transformatorica...

*in da kass – u cassandri, naravno :)

...nitko nista ne posta?

sunka