smotani

srijeda, 22.05.2013.

nastavak šetnje Budimpeštom ;)

Drugi je dan bio obećavajući – kako u vremenskoj prognozi tako i u mom planu – nastavku šetnje Budimpeštom . Kako sam prethodni dan obišao ono „naj“ na desnoj obali Dunava, ovaj dan, rezerviran je za lijevu stranu..... dok sam „planirao“ imao sam na umu i Bocacciove naputke za koje mi je frend rekao da ih je dao „veliki znalac“ i da se u potpunosti slaže s njim. Hvala Bocaccio Odlučio sam... krenuti od Parlamenta prema Eržebet trgu gdje je polazna točka turističkih tura.... i vidjeti koju opciju možda i iskoristiti. Obzirom da sam prethodnog dana dio njihove redovne ture vidio nisam odmah odlučio....budem, na licu mjesta.. Iskrcali su me kod Parlamenta o kojem mi je Sis, ukratko, ispričala neke podatke.... i, žureći, ostavila me s kartom, telefonom, i malom pusom za „sretan obilazak“... nevjerojatno je kako mi se ta žena dopala na prvu..... ta njihova bratska ljubav unosila je neko posebno smirenje, poseban odnos u koji kao da sam se odmah uklopio.... Pit je, prije mog dolaska, već upoznao svoju Sis sa frendom... nedostajalo je samo da se pojavim....i, njena neposrednost, otvorenost, iskrenost toliko su prešli i na mene da sam i ja imao osjećaj da ju znam sto godina. Doduše, dok smo se više viđali nije niti jedan razgovor sa prijateljem prošao a da nije spomenuo svoju Sis... ponosan na njezine uspjehe, ponosan što, kao malo stariji, brine o njoj, daleko od roditeljskog doma.... osvojili su me na prvu.... i ta pusa bila je toliko iskrena, neposredna, topla da sam, ma koliko „šokiran“ prvi tren bio.... zastao i uzvratio.... istom mjerom... i nekako, kao da mi je ta nenadana toplina napunila baterije... one...startne... krenuo sam.... Ne mislim sada o povijesti...nastanku građevine...ali, kako će domaći ponosno reći, ovo je drugi po veličini Parlament u Europi (Privi je u Londonu... nisam vidio, vjerujem, ali, koliko sam saznao, bio je inspiracija - uzor graditeljima ovog zdanja) ali i najveća građevina u Mađarskoj. Naravno, nisam bio unutra... to bi mi bilo malo.. preotmjeno.... doduše, i rekonstrukcija krila je u tijeku..... no, fascinantni izgled izvana....a i pogled s Budima od prethodnog dana... upotpunili su sliku ove impozantne građevine.... Preko mostića Imri Nagyju koji simbolizira prelazak pobunjeničkog premijera s komunističke strane na stranu naroda (1956) krenuo sam put Trga Slobode ( ali, srećom, nisam završio sudbinom hrabrog Nagyja) Trg je okruženim impresivnim građevinama od kojih su značajnije Mađarska televizija i Mađarska narodna banka, obelisk podignut u čast vojnika Crvene armije poginulih tijekom opsade Budimpešte 1944-45. Krenuo sam dalje prema bazilici Sv. Ištvana (Sv.Stjepana) posvećenu prvom Mađarskom kršćanskom kralju. Na putu do crkve..... razmijenio sam nekoliko poruka i, kao da sam u društvu popio sokić.... malo sam prislonio noge ne bi li dočekao obići crkvu..... nije se moglo u nju ali sam, već samim pogledom na vanjski dio, osjetio impozantnost i neko posebno ozračje.... dok sam tako iščekivao, odmarao, pijuckao, malo razgovarao sa malim ekranom, kao da me obuzela neka posebna toplina ... kao da se u meni probudila ona vragolija proljeća... Krenuo sam dalje... do Eržebet trga.... vidjeti kakve planove ću ostvariti u „turističkoj zajednici na otvorenom“ – tako sam prozvao ovu marljivu postavu koja je, vrbujući turiste, nudila svoje programe razgleda grada autobusom ... nekoliko varijanti....ali i brodom...... I dok sam s mladićem pretresao njihovu rutu shvatio sam da bi na Budimu još možda i nešto vidio.....ali, da bi dio vremena „ponovio“ razgled – iako, nikako ne želim da neko pomisli da se ponavljanje ovog gradiva ne isplati, ipak... ipak sam se uputio u malu avanturu... kombinaciju ponuđenog i dio samostalnog obilaska centra na neki svoj, opuštajući način. Od ponuđenog, odlučio sam se za jednosatnu vožnju brodom Dunavom ...... do polaska broda imao sam puno za proć – barem prema željama....neke sam savjete dobio i od mladića koji je s puno ljubavi i energije govorio o svome gradu, neke sam dobio od drage osobe koja je, evocirajući svoj boravak u ovom gradu dala mi neke „natuknice“, a neke sam sam odlučio „pronaći“..... e sad, koliko sam uspio....ne znam ...ali, znam...uspio sam tu svoju šetnju pretvoriti u predivne dogodovštine, u istraživanje koje me totalno obuzelo.... Krenuo sam Andrassy avenijom.prema Trgu heroja...e to, to je bila avantura..dužina avenije je oko 2,5 kilometara ... (više...manje? ne znam...tu negdje ) i proći ju...avantura je ispunjena događajima koji su i te kako obilježili moj dan..... Od onog više vrijednog, svakako je zgrada Državne opere... Nakon kraćeg hoda naišao sam na noćni klub Moulin Rouge – noćni klub... bio je dan pa sam se morao zadovoljiti vanjskim „pregledom“.... pri kojem sam počeo skakutati od stopala do stopala nekad, očito, poznatih „članova“ kluba.... i dok su neki japanci, kinezi – ne znam točno koji, mislili da ih pozivam na noćno druženje u klubu, ja sam se zabavljao pokušavajući im objasniti da sam, baš kao i oni, samo...turist..( a mogao sam možda i nešto zaraditi...tko zna?) Krenuo sam dalje prema Trgu heroja i uživao u predivnim građevinama, spomenicima, širokim cestama.... i konačno...ugledao Trg.... kojeg okružuju Muzej lijepih umjetnosti, umjetnička galerija, Secesijski paviljon, Dvorac Vajdahuyad Crkva Jak koja vjerno reproducira portal benediktinske crkve iz 1214 koja se nalazi u području Jaka blizu granice s Austrijom Gospon Anonimus – notar je kojem se svi hvataju za pero ne bi li postali veliki pisci.... a ja....ja sam samo pokušavao otkriti...koju boju očiju ima....pero mu je i tak „izglancano“ od dodira da, siguran sam, mene nije čekao..... jer, kao da sam u podsvijesti... baš tada, pogledom na ovo pero....odlučio kako ću najbolje, sutradan, upotrijebiti ga... Nakon kratke šetnje Parkom malo sam se zadržao na Trgu heroja..... i oduševljeno gledao sve likove Mađarske povijesti..... dio sam te povijesti znao....a ostatak, priznajem, zainteresiralo me... pa sam po povratku malo „proučio“..... i, iako je prošlo podosta vremena od mog puta..... dojmovi su još uvijek jaki.........i, nekako mi je teško odvojiti.... sažetak.........zato..... nastavak ovog dana zaslužuje posebnu priču.... priču.... na lijepom plavom Dunavu.... ( iako, moram već sada reći....nije, nije baš tako plav......ali.......) No, prije te priče...svakako.... valjalo je malo odmoriti..... u najpoznatijoj slastičarnici....koja svojom otmjenošću izaziva uzdah..... ali i budi osjećaje nepca.... doista... i danas osjećam taj okus... (hvala na preporuci ) I ne, ne mogu primjetiti... ista se nalazi na trgu koji me po mnogo čemu podsjetio na naš Cvjetni trg.... staklena građevina, neki dućani... kao da su me na tren vratili u moj grad.... Nakon kratkog odmora požurio sam do pristaništa... i jedne... predivne vožnje „plavim“ Dunavom...... pogled na pojedina mjesta koja sam prethodno dobro na noge utabanao, kao da je ostajao bez daha.... kao da sam na trenutke u nekim svojim mislima....... odlutao... ko zna gdje....... Nakon vožnje koja me „prodrmala“ do kostiju potpomognuta vjetrom koji je neumoljivo pokazivao čudnovatu snagu proljeća, tražio sam „mjesto sastanka“ sa svojim prijateljima i jedva primijetio kako je igra svijetlosti na građevinama započela svoj noćni ples...... ipak, ako sam nešto i propustio vidjeti ( a jesam, garant...) znam da će biti prilike za „utvrđivanje“ gradiva.... i, nadam se da slijedeći put neću biti „sam sa svojim mislima“...... ali, svakako, bit ću rasterećen „pritiska“ pod kojim sam bio tih dana.... no, kao da su šetnja, vožnja Dunavom, poneka razmjena SMS a donijeli i „konačnu“ odluku, rasterećenje i, uživanje u kratkom druženju koje je uslijedilo....... Kako god...sjećanja su i danas toliko živa da mi se čini da sam se jučer vratio... ipak... kad se malo osvrnem.... kad bacim pogled unatrag.... vidim da je prošlo vremena... vremena koje, čini mi se, po malo mi curi iz ruku... ali vrijeme koje je ispunjeno, redom, predivnim događajima, osjećajima, i.... konačno.... osjećajima zadovoljstva, ispunjenosti..... Iako možda i nije „prigodna“ ali, ova pjesma kao da nekako, na jedan poseban način, zatvara jednu, ispisanu knjigu.... čini mi se dobra za „kraj“ jednog vremena.... i dobra kao uvod u vrijeme koje dolazi... vrijeme u kojem sam, izgleda, u novonastalim „okolnostima“ počeo uživati.... baš kako i dolikuje.... uživati u životu i ljepoti koju on nosi.... sjećanja ostaju zauvijek..... ali... kao da je došlo vrijeme stvoriti nova... .svježa „sjećanja“..... uz ritam.... ritam koji nosi.....ritam života.... P.S. iako na komentare iz prošlog posta nisam do sada odgovorio... ne znači da ih nisam pročitao, uživao u njima...i, odgovorit ću... ovih dana

- 19:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #