smotani

subota, 04.02.2012.

Maksimirska zima...:)

Tjedan, okovan zimom i zimskim radostima završavam zdravo rumen i, nakon puno godina, nagrudan i izgrudan Još prošli vikend je kumica htjela na Sljeme, na grudanje i sanjkanje... ali, još malo umorni od prošle Sljemenske šetnje ponudili smo joj šetnju Jarunom, koju, naravno, nije zamjenski prihvatila. I, krene ovaj tjedan, pomalo se i snijeg nazire, bruse se svi na jedno veliko grudanje i uživanje na snijegu.... no, snijeg ni u tragovima... vikend se bližio a snijeg po otocima, u Primorju, Dalmaciji, Dubrovniku... ludilo..... teško mi je prepričati sve, dubokoumne, razgovore koje smo s malom vodili a pokušavajući joj pojasniti zašto snijeg pada na moru a ne na kopnu, zašto je u Dalmaciji neradni dan kad padne snijeg, zašto mi nemamo neradni dan...... ali, ipak, pokušat ću, barem približno, prepričati neke dijelove Kume, zašto kad na moru padne snijeg imaju slobodan dan? Pa, gle, na moru, obično, ne pada snijeg, i, nemaju službe za čišćenje cesta tako organizirane kao mi gdje je snijeg češće i nastane mali kolaps... pa da se ne bi događali još veći zastoji bolje da su jedan dan slobodni dok gradske službe obave svoj posao.... Je, vidim, svugdje na moru ga ima a mi ni pahulje.... kako onda mi imamo češće? Dobro, a zašto onda mi nemamo slobodan dan kad idemo na more? Kod nas more nije uobičajeno i mi moramo do njega..... zašto onda mi....... Isuse, kaj njoj sve ne padne na pamet.... tu sam se malo pogubio... pokušao sam uz pomoć prirode koja je takva kakva je, koju ne možemo i ne smijemo mijenjati a koja ponekad biva hirovita... lagano sam sve okrenuo na očuvanje okoliša i pokušao barem malo, edukativno djelovati.. pa kad me već uhvatila u žrvanj neka bude neke koristi.... sve je to ona upijala, kimala glavom u znak odobravanja, ali.... na kraju... njena je morala biti zadnja... a hoće li nama Gradonačelnik dati da nejdemo u školu ako snijeg padne.... uzdahnuo sam, pogledao ju... ma koji Gradonačelnik...ja ću te ići ispričati za jedan dan ... a kaj buš reko u školi? Paaa... reći ću da nisi već godinama osjetila ovakvu, pravu zimu, a o snijegu u Zagrebu da i ne govorim...i da bolje da si tu falila jedan dan nego da smo morali upregnuti do Šolte da se grudaš... dugo je trajao taj razgovor.... a kako sam uspješno objasnio trenutnu vremensku situaciju kao i uvjete „kopnenog i morskog snijega“... pokazao je današnji dan... Ipak, konačno prema najavama, jučer je počeo padati snijeg..... pao je i konačni dogovor... obzirom da ja baš i nisam za sanjkanje ... o ne, ne da ja ne bi htio, ali, ipak, ne treba izazivati vraga... sada kad sam u puno boljoj formi bilo bi zgodno takav i neko vrijeme ostati, pa je plan bio... subota Maksimir, a nedjelja...e to budu dragi roditelji vozili na sanjkanje .... I bi tako.... Danas sam se lagano ustao, napravio mućku, malo „prelistao“ novine na netu i .... krenuo kod kumice....prvo iznenađenje je moja „glavna kvartovska cesta“ poprilično dobro očišćena.... ali, putem do Dugava... bilo je svega...a najveća avantura bila je prijeći raskršće kod AVE MOL –a ( e tako sam ga ja okrstio ... a i tako se nalazi nasuprot MOL ove... ovaj... INA ine upravne zgrade) gdje semafor nije radio, gdje niko ne pazi na prednost, pravila desnog i slično.... no, nekako sam stigao... naravno da su već svi bili spremni i naravno da sam, čim je ušla u auto, osim puse dobio i jezikovu juhu.. „pa mogao si malo ranije, znaš da poslije idemo i baki na ručak i ne budemo se stigli nagrudati“ ma stići ćemo sve... taman sam htio aludirati na zimu kad gremlin „jel tebi uopće radi grijanje u autu? Tajo, a da idemo našim?“ tak, lepo, sad buš mi i auto zvređala... no, nakon malog njurgana, kao za sebe, primjetila „a jesu ti naše zimske službe spremne..ovo je gore nego na moru, tamo je barem bijeli snijeg na cestama“ .... konačno smo došli i do Maksimira ... ekipa je već čekala....išli smo u „gornju šumu“ radi malih kućnih ljubimaca i kako bi mogli „divljati“ ne remeteći mirne šetnje ozbiljne gospode kod Paviljona, Vidikovca, a i zimski san stanovnicima u obližnjem ZOO u.... i tako, nekoliko big happy femily sa svojim ljubimcima – među kojima sam i ja , krenulo je u avanturu zimskih radosti.... Nisam naglasio najvažniju stvar... došao je i mali kumić sa roditeljima u svoju prvu zimsku avanturu .... iako je bilo i većih i manjih klinaca... .svi različite dobi, slagali su se predivno...a, naravno, najviše mažen i pažen bio je najmanji..... kako je samo kumica pazila na njega... kao na „malog bracu“ a on, onako ubundan u skafanderu, još pomalo nesigurnog hoda..... ko mali medo valjao se u snijegu, puzao i silom htio jesti te predivne bijele pahulje koje su gotovo cijelo vrijeme, različitim intenzitetom, padale i stvarale novi sloj bjeline.... i, kada je konačno uspio izboriti se za svoje pravo degustacije.... pogledao nas je onim okecama, malo se namrštio, isplazio jezik i, vrlo glasno i jasno rekao „neće“ .... i, iste sekunde zajurio rukom u snijeg po novu porciju koju je toliko halapljivo htio probati da si je cijelu šaku istresao na lice.... oni su nas brzo napustili ... mali je ubrzo shvatio sve čari valjanja po snijegu i uživanja u njemu.....i, dosta je za prvi puta.... mi smo nastavili svoju šetnju uz povremeno grudanje ali i bacanje u snijeg... odavno se nisam osjećao tako dobro, smrznuto i mokro.... kad smo došli do jezera koje krasi gornji dio šume više od pola bilo je zaleđeno a na jednom dijelu patkice su svojim radom nogu i toplinom tijela „branile“ malo vode kako bi se mogle praćakati.... i baš si mislim kako im je.... snijeg po njima, dolje ledena voda, oko njih...led... I dok sam ja razmišljao isprobati debljinu leda jedna nam je, nestašna ljubimica, preletila po ledu sa dvostrukim akslom... .samo smo se bojali da led ne popusti .... kada smo je, na jedvite jade, dovukli sa leda na kopno, brzinom munje smo se udaljili dublje u šumu bez vodenih opasnosti.... doduše, često smo prelazili mostiće...ali, na sreću, bez potočića..... Ostali smo skoro dva sata.... bilo je najteže prvi tren, ali, kad nas je prošla ona „neugoda“ sasvim je ugodno bilo uživati u ovoj blagoj oštrini... konačno, nakon dugo godina, osjetio sam snijeg pod nogama u onom punom sjaju, čuo ga kako škripi.... uživao u grudanju ... iako, bilo je to više bacanje snijega jer su se grude teško radile a nije se imalo vremena.... čak mi je neko pripremio i drva za doma rumeni obrazi kumice i njen zadovoljni osmijeh, trčkaranje, bili su dodatna nagrada i radost.... nastavila me „mučiti“ pitanjima..... ali, uz smijeh, poneke upadice drugih, sve smo razjasnili i mislim, kad sve prespava, sutra mi je bolje ne javljati se.... sigurno će osvanuti novi „zašto..?“ Nakon ručka kod kuminih roditelja uputio sam se domeka.... sa zadatkom... provjeriti kvar na radijatoru... danima se već smrzavam u dnevnom boravku bez odgovora ... bolje rečeno nalaženja odgovora „zašto“ ( tko mi kriv kad nije kumica dolazila da postavi to pitanje)..i, konačno jučer, probam radijator u boravku...a on.... leden?!?!? Cijev do njega kipuća a on, samo na početku... mlak...sve ostalo... doslovno – ledeno.... aha... treba odzračiti radijator... i, krenem ja, šećem...boravak – kuhinja, skupljam i bacam vodu...a ono..... ništa.. .rezultat isti.... gledam da li je odlazni ventil otvoren... ima li cirkulaciju vode.... ima, sve ok... dođem do dolaznog ventila... probam lijevo.... a-a... probam desno.... a-a ... upregnem svu snagu.... ni lijevo ni desno.... miša mu... jel ventil otvoren ili zatvoren? Nije da nemam snage u rukama...ali, čini se, ventil je jači... krenem tražiti nešto čime bi obuhvatio cijeli ventil .... da li francuski ključ, da li papagajke...svejedno...ali.... šipak! Sav „veliki“ alat je na viksi.... i, danas od kuma uzmem neka pomagala... dođem doma.... lagano probam lijevo, desno – ne znam u kojoj je poziciji ventil pa da ne bi bilo još i krc krc... i....eureka... pokrene se ventil, shvatim da je bio otvoren.... i sad mi tek ništa nije jasno... a zakaj je radijator hladan?! I dok sam se malo igrao ventilom da ga „razradim“, okretao lijevo desno...... shvatim da je radijator počeo grijati ko lud.... očito se iglica ventila zaglavila.... kako god, već je i u boravku toplo.... koliko može biti obzirom na vanjske temperature...ali, srce je zagrijano na predivnoj temperaturi i ispunjeno današnjim danom... A ova je pjesma kumici cijelo vrijeme ( kad nije imala raspravu) bila na repertoaru ... „stari fosili“ i najslađi joj dio pjesme....“šuti, samo šuti..“

- 21:35 - Komentari (21) - Isprintaj - #