smotani

ponedjeljak, 16.01.2012.

brifing :)

Vikend, obilježen osobnom sjetom, ali i osjećajem ponosa na 20 godina od priznanja Lijepe naše, ponosa i veselja za Ivičinom pobjedom, u iščekivanju velikih nastupa naših rukometaša ali i vaterpolista, prošao je i u kratkoj nabavci, posjetu kumovima i kumici, ali i u velikim aktivnostima po stanu. Čini mi se da nikada neću doći do farbanja jer stalno nešto izmišljam, prebacujem, preseljavam .... a farba čeka..... U laganom razgovoru sa kumovima, kavicom, upoznavanjem sa svim pripremama za nastavak školske godine, ali i uz, kao ovlaš spomenutoj, konstataciji kako joj je uskoro rođendan, kumica me ovaj vikend primila „na red“... iako, znao sam da će jednom doći do ovakvog razgovora sa njom... naročito zato što je sve starija, više kuži i u sve se miješa ....ipak, nisam bio spreman za njega pa me uhvatila na „krivoj nozi“ Započelo je prošlo ljeto kada sam, usred nekih osobnih šokova, stresova na poslu, poprilično malo vodio računa o sebi – počev od prehrane, preko koka kole, cigareta do neurednog života u svakom pogledu na koji je kuma reagirala jednom prilikom prilično burno. Naravno da sam badave imao svoje „argumente“ za višestruko povećanje što ispijanja kole, što popušenih cigareta, a naročito za „klopu s nogu“.... o snu...ma naravno da ne moram niti reć da sam se „branio“ pa to mi je dost... i tak bum jednom spaval do mile volje..... Istina, nisam niti primjetio da mali vražičak sve pozorno upija i ko zna što u svojoj glavici slaže .... ovaj sam vikend bio kod njih na kavici, i, uživao u društvu ali ne i u predavanju koje mi je mali gremlin priredio.... kada sam, uz kavicu, kako je i red, izvadio cigarete i zapalio, onako sa guštom, pogledala me i primjetila „ kume, a zašto ne prestaneš pušiti? Vidi koliko si tu a tek si prvu zapalio...znači, možeš bez njih!“ ostao sam, iskreno, zatečen.... pokrenuo se razgovor o štetnosti pušenja i o navici, ovisnosti, kako ko nazvao isto.... kuma je, uglavnom, prestala pušiti ( zapali, tu i tam kad je neko društvo, ali, to je zanemarivo) a kum i ja, ne damo se odreći tog gušta. Iskreno, dokazao sam da mogu bez tog zla .. ali, neki gušt mi je zapaliti, naročito nakon dobre klope, uz kavicu, u društvu, a da ne govorim kad mi malo živac proradi...mmmm nema slađeg nego ga onda iz pete povuči... Započeo je opaki razgovor... „koliko dnevno popušiš?“ pa... kako kada.. ako idem van popušim više, ali, vrtim se oko oko kutije ( više manje) .. „a koliko si ljetos pušio kada te mama onako jako špotala?“ pa.... oko tri četiri kutije ( one preko nisam brojao a bome niti prijavio) .... OK,OK... znam da je to bilo puno previše, ali, okolnosti su bile takve da sam negdje morao imati ispušni ventil...doduše, čini mi se da je to bio usisni. Nisam baš uvjerio je kako sam se lijepo disciplinirao.. jer, uslijedila je kanonada dječje špotancije... koja je, gle čuda, ponavljala ljetos čujene riječi „znaš da ti to škodi zdravlju, moraš misliti na sebe....“ pokušao sam i kuma uvući u razgovor kako bi se, zajedno, lakše „obranili“, ali, niti u jednoj rečenici ne propustivši reći kako je to štetno, kako smo neodgovorni, kako se trebamo odreći toga, kako smo bedaci i slično.... moram priznati, kum mi i nije bio neka podrška....jer, kratko mi je dobacio „neka malo i tebe preodgaja....“ poslije mi je rekao ( naravno da gremlin ne čuje) kako je počeo poskrivečki, kao u školi, pušiti... prije se skrivao od roditelja sad od djeteta ...no, dok je ta žustra rasprava trajala...pobrala je prazne kutije cigareta koje kum ima u pričuvi za punjenje smotanih i pozvala i njega kako bi nam pročitala što sve piše na tim kutijama.... i uz svaku imala pokoji komentar, pitanje – koje, znam da ne mogu citirati, ali, tako sam ih zapamtio..... Hoćete dobiti rak pluća? Prvo što mi je na pamet palo bilo je „pa ja jesam rak... ništa nova ne bi dobio“ Dobro kume, samo se ti šali.... kopala je malo po kutijama i izvukla novu Vidiš, a ti imaš problema sa srcem! Malo sam ju pogledao, i, gotovo nehajno odgovorio..“ pa zar ti nisi čula da su mi nalazi super?! Ne brini, i taj dio je riješen“ Pogledala me onako filozofski, kopala po kutijama... Dobro, istina, ubija... ali, evo, smanjio sam.... „a to znači da će vas ubiti malo kasnije?“ hm..moram priznati da mi je došlo nasmijati se, a znam, ne smijem.... pogledao sam kuma sa vapajem za pomoć.... pogledao je svoju ljubimicu i tiho rekao „pa vidiš mišu da je tata puno smanjio.....“ da, doma, al ja ne vidim koliko vani pušiš! Dakle, shvatio sam, opasno se namerila na nas dvoje.... kuma je tek tu i tamo virnula u boravak i s nekim, gotovo pobjedonosnim smješkom kuhala ručak... i taman sam mislio da smo završili sa predavanjem, kad.... Uf.. na ovo nisam bio nikako spreman... kum se zagrcnuo a ja, onako filozofski zaustio...“ma ne brini srećo, kum ti je i tako zakasnio na taj vlak....“ njeno mrštenje značilo je da slijedi jedna opaka..... ali, savladala se i pristojno rekla „ne zezaj se....“ Slijedeća kutija i komentar „bil buš rano starac“ izvukla je neki čudan osmijeh iz mene... pa srećo, ima ti kum već godina i nisam baš u cvijetu mladosti Pomalo jadna zbog mog svakog odgovora izvukla je, pobjedonosno kutiju, stavila pred mene i fiksirala me Hm... ovo je bilo nisko....ali, draga moja, pa zar ja pušim sada? Pušio sam uz kavu a to što si ti došla k nama to je tvoj problem... moraš i sama malo paziti.... no, sigurno je, shvatio sam da me ne želiš baš viđati s cigaretom i, ne brini, poštujem i pazit ću.... i dok sam ja imao svoj monolog mala je lijepo posložila mali kolaž cigareta ( doduše, ne ovako, jer to sam ja doma složio od nekih natpisa kojima nam je trljala nos) i zaključila u stilu „oboje me učite da moram paziti na sve što me se upozorava i da to moram primjenjivati... a zašto onda vi ne čitate što vam se tu lijepo kaže..... ako zaboravite, ako ne možete pamtiti...čitajte!“ sa podosta odrješitim glasom poručila nam je svoje želje.... rezultat svega.... objasnio sam joj da se pazim, da manje pušim, da redovito i zdravije jedem ( što se, bome, vidi i iz trbuščića koji je počeo rasti ) i da ću uz dijetu u klopi svakako paziti i na broj popušenih cigareta.... doduše, broj koji mi je odredila nije nešto na što mogu, barem u ovom trenutku, pristati...ali, dogovor je pao da ću nastojati u kratko vrijeme ( e nisam se dao nagovoriti na rok) doći na 10 komada dnevno.... i tako, sada kad idem na komp cigarete ostaju u drugoj sobi...jer uz njega nekontrolirano palim jednu na drugu..... a možda da neko vrijeme budem i malo duže tu.... naravno, ukoliko ostanem dosljedan da ne zapalim.... ali, istina, radi sebe prvenstveno, smanjio sam to zlo podobro.... i imao sam u planu još...samo, nisam znao da imam i kontrolora .... e pa super, sad ću ja njoj početi brojati životinjsko carstvo a sad idem gledati tekmu... za promjenu, u startu bum a onda..... ko zna ?

- 19:58 - Komentari (33) - Isprintaj - #