smotani

četvrtak, 17.03.2011.

papak...

Govorio sam već da me posao ovih tjedana zaokupio više nego je potrebno a na sve to sam i sam dodao malo gasa samo kako bi skrenuo misli od nekih „gorkih okusa“. Ostajanje do sedam, osam pa i devet navečer je nešto, potpuno normalno i svakodnevno, kao i večernja priprema za drugi dan – treba prevesti materijale, pripremiti se stručnim prijevodom, pripremiti šalabahter za „intervju“, povaditi neke riječi koje nemam ponekad pojma ni na materinjem jeziku objasniti...a tek na stranom ..... no, tada imaju drugi posla – prevesti moje umotvorine ....I kad uz sve to trebate glumiti dobrog domaćina, biti pratnja na večeri na koju trebate i dovesti sudionike, biti nasmijani i zainteresirani nakon cjelodnevnog „ mučenja“ onda su i gafovi normalni....umoran od stranih jezika, željan svoje redovne radne atmosfere, iscrpljen objašnjavanjima i podučavanjima naših zakona, jučer sam, totalno iscrpljen, pomalo iscijeđen dobio „naputak“ da trebam kolege pobrati i dovesti na večeru..... naravno, službeni mobitel ne podržava zvanje ni slanje poruke u ino mreže pa sam morao iskoristiti jedan od svojih privatnih...napisao prvu poruku (naravno, jeftinije je nego da ih zovem).... dobio odgovor, napisao drugu...dobio odgovor, i , složio i treću, odabrao dotičnog gospodina iz adresara i poslao poruku..... namučio sam se s tim porukama . jer, osim što sam cijeli dan u nekom vakuumu od jezika još moram na njemu i tipkati.... pa, malo mi je preveć...a još i večera...... na brzinu sam se bacio pod tuš, sredio....ali, odgovora još nije bilo.... približavalo se vrijeme kada sam, po mojoj procjeni, već trebao krenuti....gledam u mob...ništa..... pomislio sam da možda mladi gospodin, iscrpljen današnjim tempom, nije zaspao...ali, pa neću ga zvati... ne bu mi niko platil taj račun ( ma, nije stvar u tome...stvar je principa)...oko pola osam, vidno zabrinut, poslao sam poruku njegovom kolegi.....i, promptno dobio odgovor – on te čeka, kaže da se ne javljaš! Hm...kaj se ne javljam...ima sat vremena da sam mu poslao poruku.....kako je ovaj odgovorio da me gospodin A. čeka, spremio sam se, otišo po njega.....i, naravno, krenula je rasprava...jesam, nisi....poslao poruku....i, pomalo izluđen, ljut od svega, po dolasku pred restoran uzeo sam mob, otišo u poslane poruke, listao....i.....smrzo se... ima već cijelih par dana da nisam napravio gaf krivog slanja poruke..ali, ovaj gaf, ovoj osobi.....e to već nisam jako, jako dugo napravio....a ima...ima mjeseci..... no, nisam ja kriv kaj su imena blizu i što umor, podsvijest, brzina – što li već, rade svoje..... naravno, nisam dobio ni upozorenje ni packu za krivo slanje i mogao sam do svog imendana čekati odgovor..... uz ispriku, rundu pića koju sam morao platiti, zagladio sam nesporazum sa ovom stranom.... sa drugom vjerojatno nikada neću, ali, tu ne mogu baš puno učiniti.... iako znam da je garant pomislila kako sam, opet, namjerno krivo poslao poruku ....no, kako rekoh, tu ne mogu ništa napraviti..... osim vjerovati da ću drugi puta biti koncentriraniji..... A večera – što reći.... nisam ništa jeo jer bio sam sit svega, glumio sam dobrog domaćina, popio skoro tri litre mineralne, nekoliko kola, nekoliko kava...jer, zaspao bi za stolom ko tuka da se nisam zaposlio tim aktivnostima.... oko deset kolege su se baš razbudile, bile orne za šale i pošalice na moj račun koje sam, sa nekim kiselim smiješkom podnosio...nisu mi od pomoći bile ni moje kolegice i kolege.... kao da su me svi skupa uzeli na zub, strelice su se u nizu letile jedna za drugom..... a ja, ja sam stoički podnosio sve.....do jednog trenutka kada se, upravo kolega kojem nisam poslao poruku pokušao našaliti na moj račun pomalo uvredljivo i to, ni manje ni više nego prema osobi kojoj sam, umjesto njemu, poslao poruku..... e tada, tada sam reagirao.. ja mogu biti i smotan i zbunjen i lud i ponekad normalan, mogu biti i papak (ne, nije mi to on trebao reći...pa to znam i sam )....ali, otkud si pojedinci uzimaju takvu slobodu vrijeđati nekoga koga ne samo da ne poznaju nego za nju/njega nisu nikada niti čuli? Pomalo isprovociran, mirno (koliko sam to mogao) vratio sam mu lopticu... dakako, prokomentirao i sebi u bradu nešto na svom, materinjem jeziku..... Začuđena lica ostalih ukazivala su mi da to nisu očekivali od mene...ali, od mene uvijek treba očekivati neočekivano.... uz malo peglanje atmosfere koja je bila dosta napeta, predložili su malo šetnje po gradu – a vrijeme, kišno, ko stvoreno za šetnju ...a ja...ja sam već bio na iglama...što od ovog neočekivanog razvoja, što od svega što me još slijedi - jer, čeka me runda zadataka za sutra, moram još sat dva porazgovarati malo sa google prevoditeljem ... a oči.... one su uslijed cjelodnevnog buljenja što po ekranu, što po papirima odavale osjećaj kao da sam ih premazao finim ljutim papričicama...... prošetali smo do parkinga, ponudio prijevoz kome treba...razvezao ih i pojurio doma – malo me kiša razbudila i, bio sam, psihički spreman za nove aktivnosti..... i dok sam se pripremao, malo opuštao, pokušao „preskočiti“ razmišljanja o gafu, o napetoj atmosferi koja je nastala, malo skupiti snage za treću smjenu.... sjetio sam se jedne stare dobre pjesme..... duga noć...meni je, doista, prošla bila duga..... do jutra.... što od posla, što od misli, mojih smotanih poteza, što od nesanice i turbulencija kojima mi i herc daje do znanja da i on ima granica.....no, stari moj, ako si sa mnom moraš me pratiti.... barem ti.... i u dobru i u zlu.... Što se jučerašnje storije tiče – slijedio je, naravno, nastavak..Danas, nakon što je pukla priča kako kolegu „lovim“ po gradu krenule su strelice sa svih strana... Osjetio je i kolega da je malo pretjerao sinoć, pa je, na sve načine, pokušavao kroz šalu popraviti stvar. No, najgore u svemu je što se u svega sat dva što sam bio na radnom mjestu, pročula storija od sinoć i eto vraga – svi se prave da ne znaju engleski a ono, svi ulaze u rasprave i još dodaju začina na cijelu priču...no, pao je i jedan pametan prijedlog (hvala mama ) kojeg je kolega A. svesrdno, za iskup jučerašnjeg ispada, prihvatio – u utorak, prilikom ponovnog viđenja, donijet će jedan fon sa njihovom mrežom, ukucanim svim njihovim brojevima – korist je dvostruka – prvo, neću više fulati u odabiru primatelja (pa ne moraju svi vidjeti kak nemam pojma o Engleskom) a drugo – oni časte s tim porukama..... ne kažu badave «svako zlo za neko dobro» ( no, nije......,barem se nadam, ovaj krivi odabir primatelja bio takvo zlo....barem ne meni) Sutrašnji dan je opet pomalo naporan – ali, petak je ... brišem, ravno s posla u svoju divljinu...odmoriti i okrijepit dušu, zaposliti misli, ruke...i, uživati u radnom, kratkom ali slatkom vikendu.......

- 21:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #