|
smotani007@gmail.com
Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti
Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda
|
smotani
subota, 26.02.2011.
čuvar fonda....
Mislio sam opisati vam dogodovštine mojih današnjih pohoda po dućanima, koje, nisam odavno ovako slatko doživio...no, kad sam došao doma, kao mali odmor, sjeo sam za komp, otišao na gmail, a ono pismo nad kojim sam se zamislio. Već je i prika Gavun pisao kako mu je dosta tih mailova, ali, meni, osim što mi nije jasno kak me nađu a tak sam se dobro zakamufliro, to mi je i dosta, dosta... takvih poziva jer, rastrgan sam na sve strane, nemam vremena. No, ovaj put sam ozbiljno shvatio situaciju – pa kako i ne bi .... uvjerite se i sami
poziv za hitnim i povjerljivih poslovnih pomoc!
Poštovani,
Ja sam sebe predstavlja kao Propustiti Stella G. jedina kci pokojnog nacelnika i gospoda David Gerald. Moj otac je bio vrlo bogat trgovac Coccoa u Abidjanu, ekonomski kapital Obala Bjelokosti, moj otac je bio otrovan do smrti njegovi poslovni suradnici tijekom jednog od svojih izleta na poslovnom putu. Moja majka je umrla kad sam bio dijete, a od tada je moj otac uzeo mi je tako poseban. Prije smrti mog oca na sijecanj 2009 u privatnoj bolnici, ovdje u Abidjanu je tajno pozvao me na postelji svojoj strani i rekao mi je da je iznos od cetiri milijuna petsto tisuca dolara Sjedinjene Države ($US4.5M) lijevo u fiksni / neizvjesnost u obzir jedan od glavnih banke ovdje u Abidjanu, koji je koristio moje ime kao svoju jedinu kcer za najbliži rodak u polaganju gotovog fonda. On je takoder objasnio mi da je to zbog tog bogatstva je da je otrovan od svoje poslovne suradnike. To je zbog neprestane politicke krize u ovoj zemlji i kako bi se izbjeglo je ubiti svoje neprijatelje bih trebao potražiti stranog partnera u zemlji moj izbor gdje cu prenijeti taj novac i koristiti ga za ulaganje svrhu, kao što su nekretnine ili hotelski menadžment .
Molim vas, ja sam casno tražeci Vašu pomoc u sljedece nacine:
(1) Za osiguranje bankovni racun na koji taj novac ce biti prebacen u:
(2) Da služi kao cuvar ovog fonda jer ja sam još uvijek mala djevojcica:
(3) Da bi se aranžman za mene doci na svoju zemlju na daljnje moje obrazovanje i osigurati boravište dozvolu u vašoj zemlji:
Štoviše, ja sam spreman da vam ponuditi 15% od ukupnog iznosa kao naknadu za svoj trud / input nakon uspješnog prijenosa ovog fonda u svoj bankovni racun u inozemstvu. Nadalje, Pls navesti mogucnosti prema meni pomoci jer vjerujem da je ova transakcija ce se zakljuciti u roku od sedam (7) dana naznaciti svoj interes da mi pomogne. Za moj sigurnosnih razloga, molim da mi odgovor kroz moj privatni e-mail Predvidajuci da cuti od vas hitno.
Hvala i Bog blagosloviti.
Srdacan pozdrav,
Stella G.
I, iskreno, zabrinuo sam se za načelnikovu kći...i, odlučio odgovoriti.....
Doduše, malo me mučilo pismo u smislu, da li će me razumjeti ako pišem kako inače pišem pa sam se odlučio prilagoditi
Poštovana Stella,
Ja sebe predstavljam kao Kiki, Smotani Kiki i sudbina mi je, slična Vašoj. Jedini sam sin moje pokojne majke – koja je bila predivna žena i oca ( iako, baš ne garantiram da sam i njemu jedini ), koji je bio veliki čovjek za sva vremena – svoj društvo i prijatelji. Kao da je on bio otrovan na obitelj ali imun na prijatelji.
Bogatstvo nikada nisam smatrao nečim za čime treba težiti, ali, naslijedio sam, stjecajem okolnosti, štošta – i od pokojna majka i od pokojna zaručnica ( ono što se pisalo na oca a nije da je bilo njegovo, je neko drugi naslijedio – da vam pošaljem njenu mail adres?) . Bio sam mlada, neiskusna, mlad čovjek, ali, do danas sam uspio sve sačuvati – pa i pomalo sebe u sve ugraditi. Kad već ostavili morala se brinuti.. U današnje vrijeme ove secesije smatrala sam se bogatom muškarcem – no, shvatila sam, da prava bogatstva jesu moja duša. Zato ja vama, ovako iskusna, puna života, iskreno i od srca kažem – novac kvari ljudove. Ja nisam uspjela puno ušparati iako, plaća je bila nekada jako, jako dobra, sada samo dobra – ali, imala sam srca potrošiti sve na održavanje tog nasljedstva i poneki luxuz – cigarete, benzin, hrana... I, smatram se uspješnom muškarac. Slobodna sam savjetovati vas, neiskusnu i mladu, kao buduća čuvar vašeg fonda, da nije sve u novac, ali, da ga svako treba pametno uložiti. Vi htjela ulagati u nekretnina, hoteli – ja vam to omogućila. Da se uvjerite u moja sigurnost, pošaljem vam slika svoja kuća za odmor i apartman na moru i vi vidjela kako trebala kuća novi krov ( ja vam rekla kakav), apartman malo uredila i bila sa 5 zvjezdica, imala zemlja, ja vama dala graditi kuća raznih oblika – velika garaža za alatove, strojeve, radionica – ja volila puno raditi sa drveta – šaljem sliku mala kućica koju ja radila i vama dati za poklon, kada prebacite 4.5 mil usd i ja vam osigurala boravak, školovanje i smještaj. Moja nagrada 675.000 USD ja uložila i kupila sebi nova auto, kojim i vas voziti u školu. A ostalo čuvala za crna dane. Dobro bi mi došla vaš novac za platiti državne pristojbe za sređivanja vaš boravak u najljepšoj našoj, a vi bi se tako uvjerila da znam ponešto i sačuvati i biti poduzetna.
Ponudila vam škola koju i ja pohađala – CUP – centar za umno poremećena – jer, čini mi se, da ste krenuli baš tim profesionalnim vodama – kao i ja koji odgovarala na ovo pisma.
I, kako vi rekla, ja poslala odgovor na vaš privatni mail u roku kako rekao, sedam dana, i nadala se, vjerovala i molila da sam jedini!
I, ne mogu ne dodati, politička kriza biti spoznaja kojom ja živjeti godinama, potražila ja svoj partner za čuvanja moja bogatstva, ali ona pobjegla od mene, tako da, ja slobodan biti vaša dadilja (ja jako voljeti djeca) zajedno ćemo imati više – ali, vi prvo išla u internat u škola i ponešto naučila, a ja ... ja do tada mirno živjela i nadala se da ja pobijedila – jer, ja se jako trudila, slike tražila i sve vama poslala – ako i ne pobijedila, kad ugledate ovu kuću, znajte, kao putnik prolaznik, na kavu, kakao, vodu uvijek možete svratiti.
Srdačan pozdrav
Smotana Kiki
Eto, i, odlučio sam ovo oduševljenje, ove mailove, ovu moju lijepu gestu, podijeliti s Vama – nadam se da mi Stella neće zamjeriti (izmijenio sam i prikrio njen identitet da ju zaštitim)
A tako sam imao dogodovština u šopingu..... ali, o njima, možda jednom prilikom ... ali, moram samo reći, šoping kućnih potrepština sa mnom pravi je doživljavaj – bole noge dok onaj superkonzum deset puta obiđem i nađem sve ( pa smotan sam, nema tu reda osim mog popisa), ali, šoping u duetu s Tihanom – ljudi moji...to...to je doživljaj! Kad smo sjeli na kavu ne da su noge vikale hvala...nego, niko nas nije mogao dignuti ...dugo, dugo..... sve dok kumica nije došla po nas, ne vjerujući da smo još uvijek „na kavi“ ...ah, djeca.....
|
|
|
< |
veljača, 2011 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
|
|
|
|
|
|
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....
Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....
kavu/e molim:)
Vas je bilo...
Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....
Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/
Khevenhiller
(mojoj majci)
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.
Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,
kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.
A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.
( Miroslav Krleža )
..... i... meni.....
|
|