smotani

srijeda, 09.02.2011.

Slavljenicama...:)

Sutra slavlja na sve strane.... Evo, mala pišulja postala je prava cura. Devet godina nije mala stvar. Već sam vas sa ovim predivnim stvorenjem i udavio, ali, nisam kriv kada je okupirala moje srce svojom ljubavi, dječjom iskrenošću i ko zna čime sve ne. Da nije bilo nje neki moji, jako teški dani, bili bi na samom rubu litice..... sjetio sam se svog rođendana kada je umro otac – dan između ispraćaja i ukopa – a ja – nigdje... na poslu pred smjenom, ali, treba izdržati, ostati dosljedan u svojim stavovima, ne savijati kičmu i podilazit – ma nikada nisam na poslu ni bio takav....u životu na jednom predivnom putu, a u stvarnosti – nisam bio nigdje. . možda smo tada nas dvoje trebali otići u jedan posjet, možda sam trebao ustrajati na tome, možda... no, ne skreći smotani..... taj dan se malena pišulja najavila da će sa mnom slaviti .. kako sam bio doma – nevjerojatno ali istinito, sa puno rodbine koja je došla oplakivati oca, samo sam htio pobjeći – pobjeći od tih lažnih suza, od lažnih hvalospjeva – htio sam biti sam – dobro, htio sam ja još nešto.... i, dobio sam „obvezu“ malenu malo pričuvati – bilo je toplo, vruče... bili smo u Boćarskom, u parkiću.... imali smo mi i društvo ... doduše, samo porukicama.... sjećam se kako je osjetila neko čudno raspoloženje u meni – ne, ne mogu reći da je to bila tuga za ocem... nekako, sve mi se pomiješalo, sve je bilo na drugoj strani...pa i sreća koju nisam imao prilike dograbiti. Davila me svojim igračkama, morao sam paziti da ne padne sa razno raznih naprava, i uživao sam u njezinom veselju ali i bio jednako iznenađen kako dijete osjeti.... njeno stalno zapitkivanje s kim se dopisuješ unijelo je i malo smijeha, znatiželjna oduvijek, imala je svoju režiju – doduše, nije niti bila daleko od istine...i da, trebao sam joj tada uslišiti tu njenu ali i svoju želju...ali, nisam.... to je kad si pristojan i nejdeš nigdje gdje nisi dobrodošao ili pozvan, svejedno.....no, kao god, bilo je lijepo, bilo je nešto drugačije od tih dana koje sam nosio na leđima. Priuštila mi je mali odmak od svega i, barem na koji sat, zaborav na teškoće koje su bile oko mene. . . Sjećam se, kada sam bio operiran, jedva je dočekala vidjet me – jer, Bog zna kako izgledam kada su me rezali, a kada me vidla i kada nije „ništa“ vidla onda joj tek nije bilo niš jasno „pa ti si celi“ kao u nekom transu je izgovorila..... kada sam, prije dva ljeta opal na placu, bio je problem jer me nije mogla vidjeti dok je, nisu vratili s mora – badave i telefoni i sva tehnika – ona me je morala vidjeti.... sjećam se kad je na spomen onih silnih bočica kojima su me „kljukali“ pitala ...“ a kaj to nemreš popit i ić doma?“ uvijek i u svakom trenutku izmami osmjeh iz mene. . .ma obožavam to malo stvorenje..... I veselim se ovom posljednjem događaju koji će tek uslijediti (psst, ona ne zna da ja znam da je ovo, odnosno subota, dan za ispunjenje obećanja) – otplesat ćemo valcer..... kaže da ga je savladala a ja...ja ću se potruditi da joj budem dobar vodić (ili ona meni) ... zaboravit ću i na noge tri broja veće, zaboravit ću i na bol i u duši ali i u svakom dijelu tijela, ma... za ovu ću se priliku nadroksati tabletama protiv bolova i sve, baš sve mora biti za moju malu princezu, savršeno! To je njen dan i ne, ničim joj ga ja, zamjenski kum, neću pokvariti... jer, želim joj, i dalje, bezbrižno djetinjstvo koje ima, želim joj i dalje ovu predivnu ljubav roditelja ali i svih ostalih koji ju okružuju, želim da joj život bude dug, lijep i sretan, da u njemu uživa, da mu se raduje i da ga živi – baš kao što i do sada to čini. Ja se, iskreno nadam, da sam, makar malim dijelom, toj dosadašnjoj sreći i veselju, pomogao, da sam u njemu sudjelovao....no, ako nisam ja u njenom, ona je svakako u mojem...i zato, hvala ti Sanjice........ Neka ti je sretan tvoj deveti rođendan! Voli te tvoj, zamjenski kum! (I, pripremam se srećice, tebi iza leđa, za subotu, ali, o tome malo kasnije...) I, imam još jednu čestitku – posebno dragu – Sa malom Sanjicom rođendan slavi i Nisa – draga blogoprijateljica kojoj sam obio sve parkete dok sam se „noćima šuljao“ po njenom blogu, s kojom sam razvio jednu predivnu, prijateljsku komunikaciju ( iako, i danas mislim da su se neki od vas čudili – ali, šale i veselja nikada dosta) , koja me naučila kako smanjiti i povećati slike na blogu, koja mi je ukazala na razne programčiće kojima sam se koristio prilikom čarobiranja sa slikama ne samo ovdje na blogu već i za svoje spotiće od kojih mnoge niste niti vidjeli ( neki su, naravno, jako osobni i ne samo da nemam dozvolu dijeliti ih nego, jednostavno, želim da ostanu dio mene), za vratolomne slike od kojih je Mrvičkovoj mami dah stao;....... s kojom sam uživao i šaliti se ali i ozbiljno „razgovarati“ –imali smo mi i ozbiljnih komentara...... a imamo ih i danas..... no, da ne dužim, mnogi od vas ju isto znate, draga Nisa, sretan i tebi rođendan! Provedi ga u radosti i veselju sa najmilijima, i neka taj dan bude početak još većeg osmjeha koji će prevladati i u vašim životima! Lijep i dobar ti provod želim! I naravno, čestitarska pusa! Živjele vi, svima na radost i veselje, sto godina! A ja.....ja se idem pripremiti za počasni ples, za subotu i veliki događaj.....za Valcer s malom Sanjicom.....naš prvi pravi ples..... Samo se vi smješkajte – ali, rekla mi je ... nemreš doć u trapericama... Molim te lijepo se obuci! Nisam znao dal se smijat ili ..... pa kaj sam ružno obučen ak sam u trapericama? malo me začudila svojom energijom kojom je to rekla, pa sam, dao si truda, ispitao kumu što mi to sprema. Sada dolazi prvi dio priče o fraku kojeg je „mama“ spomenula, a poneki samo dolili ulje na „vatru“ Kako imamo nekoliko veselica, nekoliko zajedničkih obilježavanja raznih godišnjica i nekoliko rođendana u jednom restaču sa muzikom, malena je odlučila da će pozvati me na obećani ples.... Valcer... jer, kaže, savladala ga je - a to mi je, suznih očiju, potvrdila i kuma „ kiki, da ju samo vidiš“ – dobro, znam ja da su i osjećaji u igri, ali, kad sam ju zadnji put vidio plesati nije bila daleko od odličnog.... I sad si mislim, ma koja je ona Princeza da ja ne smijem biti u trapkama? Ali, kumino pojašnjenje mi je odalo sve... znaš, odlučila je biti u onoj haljinici, znaš, s kojom je bila na onoj priredbi.... e sda, ja vam to ne znam objasniti ( ipak sam muško – barem se pišem uz „papak“) ali, to je ona tipa haljine u kojima dame obično bivaju na tim nekim balovima ... one znate.... i sad, kak da ja dođem u trapkama? Kak? Mislio sam obući neko odijelo, ali, moj veliki prijatelj Mladen, još u ponedjeljak, donio mi je na probu dva fraka – posuđena, ali, za ovu priliku izvrsna. Kad sam na poslu probao da vidimo koji je moj broj ( jer naravno, cure su inzistirale, a ja, iskreno, ne bi imao pojma koji mi je „bolji“) bilo je svakakvih komentara..... no, drage moje, sad ste me vidle u fraku, neke me još budete vidle na veselici, i to je to..... ali, za malenu, i ja bum se potrudil ... mislim da će se i ona sama iznenaditi ( jer, ni sam ne vjerujem da sam na to pristao). Slijedećeg je dana, tj, jučer, „mama“ malo dolila ulja na vatru i donijela cilindar – pravi pravcati – Bože, kak sam smešan u njemu..... no, kako je i (ne) šašava mamica rekla – frak bez te čarolije na glavi nije niš. Na red je došlo razglabanje o leptir mašni... e tu sam malo zapeo – imam jednu koju sam samo jednom nosio – posebna je zbog svega što u svojim mirisima nosi, sjećanje na jednu predivnu večer, sjećanje na predivne događaje... i, nije mi bilo lako, ali niti teško odluičt – da, ta će leptirka biti oko moga vrata u subotu. Štap – eto je na, (ne)šašava mamica ukazala je na jedan „propust“ ekipi za uljepšavanje .... ponudio sam da idem sa svojim štapom kojeg, zlu ne trebalo, stalno vozim u autu – no, dernjava koja je uslijedila nakon toga mi je dala do znanja da očito nije u pitanju štap koji služi kao pomagalo za hodanje...šteta, a moj je baš lepi.... i tako, stigao je danas i pravi štap – elegantan sa nekom opićenom ručkom. Naravno da sam odmah isprobao da li se ručka podiže i pretvara u mač... pa i za to su nekada služila onim Markizima ili kako se već zovu.... jedini problem bit će cokule . . . neće na nogu, pa neće...ali, imam „tenesice“ koej baš tak i ne izgledaju i sve bu ok ( nisam kriv kaj su mi noge tri broja veće) - e naravno, tu je uslijedila, ne znam koja po redu, dernjava... nema šanse! Magarac jedan! Eto ga na.... i, posudio sam od Mladena neke opićene cipele (koje nikad ne bi kupio hihi) ali, koje su dva broja veće od moje noge – nekako sam ih nagurao.... ma, izdržat će ples! I to je to... kompletan sam ko neki komad iz nekog drugog doba....nadam se da će moja „izazivačica“ biti zadovoljna. To je dugo obećani ples, ali, ona ne zna da ja znam da ću ga na fešti morati i održati......no, drago mi je da sam saznao i da je, nadam se, neću razočarati oblekom. Pa kad joj je već toliko stalo, neka bude pravo, neka budemo pravi „par“ A izvješće.... nakon fešte .... Držite fige da ne budem ko pravi pingvin! i ne, nisam zaboravio Ivice, najiskrenije čestitke na prvoj medalji na Svjetskom prvenstvu. i da znaš, kladio sam se na tebe i zaradio ( dobro, ja sam ti od onih škrtaca koji se vole igrati - ulog je bio dvije a zaradio sam šest kuna )

- 21:00 - Komentari (31) - Isprintaj - #