smotani

petak, 24.12.2010.

Sretno!

Ne mislim još raditi rezime godine, iako, ništa se bitno neće do kraja dogoditi...ili hoće? Osim iščekivanja produljenja ili ne ugovora o radnom mjestu ( a uskoro, kako stoje stvari i o radnom odnosu ) imam još jednu želju, koja, čini se, opet se neće ispuniti , ...ali, ne trčim pred rudo...kako kaže moj veliki «prijatelj».. Ko zna.... niko ništa ne zna...krhko je znanje...... Zato, neću zaključivati još godinu...ma stigne se...ali, ne mogu a ne primijetiti, da mi je ova godina bila i predivna, i burna, i jako, jako tužna... da sam u njoj letio do neslućenih visina, a onda, kao pravi Kondor, zabio se glavom u pod, a potom, kao pravi Noj, zakopao se još dublje... iako sam pokušao popraviti krila.. .ne, nije lako...a možda su ona, zapravo, zauvijek se i slomila pri ovom padu.... ko zna..... niko ništa ne zna.... No, činjenica je da mi je, baš sa tim uzletima, letovima, katastrofama, a onda nekim čudnim «povratkom» godina proletila kao niti jedna prije – ili nisam do sada na to obraćao pažnju, ili se i godini počelo žuriti... njoj možda u bolje sutra..a. meni? Kuda se meni ima žuriti? Ali, kako god, čini mi se da sam stalno u nekom muvingu, nekoj jurnjavi za nemam pojma čim...ili...ili možda samo bježim od.... ne znam...ko zna? Niko ništa ne zna..... Ali, jedno ipak znam... kako su se ovom vratolomnom brzinom izmijenili dani i noći, tjedni i mjeseci..... znam da je, nekako užurbano, prošlo i ovo vrijeme Adventa u kojem mi se čini da sam nekako izgorio do kraja – što od obaveza, zadovoljstva, to i od umora, pomalo načetog (ne)zdravlja i da, polako, navlačim vatrogasno odijelo i pripremam se za dane koji slijede.... Ništa posebno... kao i prije dvije godine... opet sam na raspolaganju...doduše, u pričuvi, mogu ne biti u firmi ali moram biti dostupan, raspoloživ i po potrebi vrlo brzo na radnom mjestu – dobro, iz trenirke se u tom slučaju ne moram niti presvlačiti ... i, ispunit ću, u slučaju potrebe, očekivano. Ne, nisam trebao ja biti taj, dežurni Pedro, u obje noći...ali, kako nemam nikakvih planova, osim ručka na Božić kod punice, i neobaveznih ali slatkih posjeta – kada stignem, a kako i nije da dani nešto «pametno» padaju.... ( vikend više – manje) ponudio sam se zamijeniti «mamu» i njoj omogućiti da opuštena, u krugu svojih najmilijih, proslavi Božić.... dobro, dobio sam malo kolača – onih finih, kremastih koji se meni ne daju delati, i, kompenzirali smo obveze – svi sretni i zadovoljni. I da, dobio sam obećanje da će, u slučaju promjene mog plana i ispunjenja moje želje, sa najvećim zadovoljstvom odraditi svoje ali i zamijeniti mene u Novogodišnjoj noći.....hvala, lijepo je znati – na koga se osloniti ako ne na tebe? Ali, draga, kako i sama znaš – neće biti potrebe....ipak, jedno sam naučio ovih godina «nikad ne reci nikad» ... pa neka, ipak, opcija kao takva, ostane..... U Božićnoj noći želim Vam obilje sreće i veselja, lijepih trenutaka uz obitelj, najmilije, bolesni neka, kao čarolijom te noći, ozdrave, tužni neka osmjehom dočekaju novi dan, usamljeni neka u toj čarobnoj i Svetoj noći nađu prijatelje, ljude velika srca, možda i nešto više od prijatelja, s kojima će dijeliti toplinu i radost Isusova rođenja. Neka ova noć svima donese mira i spokoja, neka bar na tren posvetimo se svojim najmilijima, sebi, zaboravimo na sve tuge i nedaće koje nas prate i vjerujmo da s novim rođenjem sviće novi dan, nova nada, novi život. Nekima sam već i čestitao, nekima tek budem, ali, svima, ovdje, još jednom, iskreno i od srca želim ( posebno mojim dragim «anonimcima» i jednoj „anonimki“ sa predivnom čarolijom nikova, kojima ne mogu ni na koji drugi način čestitati i poželjeti svako dobro....) Sretan i Blagoslovljen Božić Vama, Vašim obiteljima, najmilijima i svima, Vašim srcu, dragima, od srca Smotani

- 21:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #