smotani
nedjelja, 05.12.2010.
Raspjevano i veselo...:)))
|
Često u filmovima susrećem gospel glazbu koja me uvijek i iznova oduševi. Ne jednom, usred mise, poželio sam čuti baš ovakvo slavlje Boga, Isusa Krista, Duha Svetog.... Znao sam pogledati oko sebe i uhvatio se u razmišljanju kako bi ove starije gospođe, bake, djedovi, navikli na naše «klasične» mise, reagirali kada bi zbor zapjevao u ovako veselom ritmu, kada bi se vjernici počeli «njihati» u ritmu glazbe... i onda me glas Svećenika dozvao u stvarnost. Nisam siguran, ali, mislim da bi dosta vjernika negodovalo.... A ja? Ja bi bio oduševljen.... Zato nisam ni trenutka dvojio kada sam čuo da će u Lisinskom biti koncert Angels in Harlem Gospel Choir.... Puno prije karata za koncert Đoleta kupio sam karte, sa Eom sam lako dogovorio sve i oduševila se idejom da iznenadimo Tihanu .... na jedvite jade sam Tihanu «organizirao» za večernji izlazak iznenađenja. Bio sam siguran da nećemo pogriješiti povedemo li ju na taj koncert – pa i sama ih je išla slušati dok je bila preko bare.... Od rastave, od njezinog povratka u Lijepu našu, sva je ni na nebu ni na zemlji....ronja i ore nosom po zemlji, spuštene glave, tužnog pogleda.... protekle su dvije godine bile pravi pakao za nju ( uz mnogobrojne koje je i tamo živjela)... jednostavno sam joj htio, makar na koji sat, skrenuti misli. Bio je to pakleni plan... iako nigdje ne izlazi bojao sam se da se baš tu večer ne odluči nekud poći... Smišljao sam ko prof. Baltazar... naravno, pomogla mi je njena sestra .. . ugovorivši joj izlazak na neku priredbu sa malenom nećakinjom... Naravno, kad je Tihanina nećakinja u pitanju ona sve odbacuje i posvećuje se njoj.... Bila je presretna kako će ići na dječju predstavu.... joj, joj.... samo da se ne naljuti na mene.... I jučer...dođem ja kod njene sestre.... koncert je počinjao u pola osam... seka ju je naručila u šest jer, kao, predstava počinje u pola sedam ( ipak je za djecu hihi)... Iskreno, bio sam jako uzbuđen... iako se znamo 100 godina, iako smo se u ove dvije vratili na «čitanje misli», bojao sam se da mi ne zamjeri... naravno, nepotrebno...pa to je Tihana! Zvon, zvon.... prvo iznenađenje bilo je kad je ugledala seku u trenirci... pa jesi normalna? Zakasnili bumo! Zagrmila je s vratiju... muž i ja smo se smijuljili u boravku... čekali smo drugu kanonadu... zakoračila je u sobu i ostala u polukoraku.....kaj ti tu delaš? Hm... čekam tebe jedva sam promucao...otvorili smo karte na stol... ubrzo se pribrala...smiješak je titrao njezinim licem... nemaš pojma, a ni ja sama, kada me neko ovako ugodno iznenadio.... vjerojatno onda kad ste mi pripremili oproštaj za moj put u Ameriku..... Osjećao sam se kao klinac... Molim lijepo, samo da nešto raščistimo... ovo nije bio nikakav spoj!! Tihana je prijateljica. Samo da se zna..... Stigli smo u Lisinski... tamo nas je već čekala Ea ... e dok su se one izljubile, ispričale ( a nisu se čule možda dan, vidle dva, tri) ....odavno nisam tu bio i malo su me puknula sjećanja... mislim da se sve promijenilo...ali imam i osjećaj da je akustika puno bolja...ili...ili sam ja toliko uživao... Uživali smo svi.... učinilo mi se u jednom trenutku da smo, Tihana i ja, svaki sa svojim mislima, odlutali u prošlost... i vratili se opet u ovu predivnu dvoranu nošeni predivnim notama...sa smiješkom.... gdje nas je, znatiželjnim pogledom dočekala Ea sa tek jednim uzdahom i kratkim komentarom...a stvarno ste ko prst i nokat...    no to «lutanje» trajalo je kratko.... zbor je jednostavno, simpatično, sa puno ljubavi i stila uvukao cijelu dvoranu u svoj koncert.... što pljeskom u ritmu, što plesom, pjevanjem... doista sam koncert doživio upravo onako kako sam ga i zamišljao...ma još toplije, još snažnije.... predivno je bilo vidjeti cijelu dvoranu na nogama i kako se lagano, kao valovi, njišu tijela....  ovo je mala Katarina (ako sam zapamtio ime) koja je u plesu uživala i na pozornici   a nakon nje i dio dvorane (osiguranje je imalo vraškog posla  )  Pomalo sam bio razočaran kad je koncert bio gotov...ja bi još...ali, valja poć kući.... krenuo sam po naše jakne... cure su me čekale...kako je nastala gužva oko stola s CD i stola sa dijelom zbora koji su iste potpisivali pogledom sam tražio cure...htio sam kupiti CD ali sam prvo njih morao naći.... i dok sam čekao na dogovorenom mjestu vidio sam stol udruge Hrabra djeca –cp i jedan od projekta «Mjesto pod suncem»..ne, ne mogu proći pored njega a da ne svratim...majica koju sam kupio namijenjena je, naravno, kumici... u tom su se trenutku pojavile i cure...rekao sam im da me pričekaju da kupim CD...ali, preduhitrile su me... dok sam ja njih čekao i razgovarao sa volonterima udruge one su kupile CD, stale u red za potpise i dale mi šećer za kraj ove večer...hvala cure...   Snimka dijela koncerta koju sam s fotića napravio je super, ali, ne daju mi cure da ga dam u javnost, pa sam se poslužio tubicom i dijelom njihova koncerta iz Antwerpwna iz 2008 Poslije koncerta smo svratili na piće, odvezli Eu doma pa lagano u svoj kvart.. Iako me noga sve jače zeka poželio sam malo prošetati...zima je malo štipala ali, nekako osjećao sam se toplo, zagrijano ( vjerojatno od cupkanja na koncertu) šutke smo gacali nasipom.... svako sa svojim mislima.. odjednom, Tihana je prekinula tišinu koju je ometala Sava dok se, u večernjem snu, spuštala put Siska... Znaš, ovako se dobro nisam osjećala jako, jako dugo... ali, (znao sam da to slijedi..) bila bi puno sretnija i zadovoljnija da je večeras, tu uz tebe.... jedna druga osoba.... .koračao sam uz nju gurajući neki kamenčić ispred sebe... odlutao sam mislima.... sretan sam jer sam ti pružio malo zadovoljstva...istina... bio bi i ja sretniji... .ali, draga moja, možda je ovo generalna proba, možda sam vježbao za...možda.... zastala je i pogledala me, poljubila u obraz i tiho šapnula... ne, ne možda... neka bude «sigurno».. .sa osmjehom smo krenuli prema njezinoj zgradi.. nije mogla ne dodati..a viš, sa svog prozora ću te špijunirati u «toj» šetnji.... kao pravi smotani... ostavio sam je pred ulazom u zgradu i krenuo doma.... Danas me, ranom zorom, u devet, nazvala...»dođeš na kavu? Samo da ti još jednom zahvalim na predivnoj večeri...:» našli smo se u kafiću na pola puta... Ea nam se nije mogla pridružiti ali ako joj se štucalo...to je od nas  Još uvijek sam pod dojmom predivnih nota koje tiho pjevušim i smješkam se.... možda...sigurno.... možda....sigurno.....  Zaboravio sam na sve peripetije koje su me jučer pratile, na sve muke koje ću sada imati za popravit friz, centralno...em ti kuću... i to još za odmor...pih..... I, dragi moji, ne mogu a ne skrenuti pažnju Vam na blog Više od stolice (http://vise-od-stolice.blog.hr/ - ne, još uvijek nemrem ubaciti link ) Neki od Vas ste možda već i vidjeli...ali, odvojite malo vremena i upoznajte se sa akcijom mladih..budućih ekonomista, menađera, poduzetnika... koji su pokrenuli akciju više od stolice.... kako sam upoznao već sve svoje prijatelje, odaslao stotinjak mailova, upoznao neke suradnike.... htio sam i vas, koji još niste, upoznati sa ovom plemenitom akcijom..i, još jednom ...ma nikada neću moći dovoljno puta reći.... HVALA! A ples sa zvijezdama... nadoknadio... iako je moja ljubimica i simpatija ispala ne znači da joj ne treba priznati ( obzirom, ipak, na godine – iako je to za dame nepopularno) da je bila odlična... hvala Sanja, uživao sam plesati sa tobom..... a sada, zna se, ostali su moji favoriti... Nera i Damir....  |
- 21:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||