smotani
utorak, 15.09.2009.
Cvjetno naselje - I dio
|
Prošli post naveo me je na ideju da predstavim taj, po meni jedan od najljepših, kvartova u gradu. Dobro došli u Cvjetno naselje! Na ulazu u naselje, sa sjeverne strane – bilo iz pravca Vrbika, bilo skretanjem sa Slavonske avenije, dočekat će Vas spomenuti mastodont... Hypo centar.  Do njegove izgradnje, u početku, bilo je to relativno obraslo zemljište. Okolni stanari, svojim trudom i zalaganjem, očistili su i raskrčili taj dio, i mali „divlji“ vrtovi, doimali su se doista lijepo... Iskreno, puno ljepši je bio pogled na te – lijepo uređene – vrtove, nego li na ovu građevinu. Ali, kako je već i rečeno – napredak, ekonomska, građevinska i ine tlake, čine svoje...Ovo crnilo kao da je htjelo ukazati na dane koji dolaze mom kvartu....  No, starosjedioci iz ovih malih kučica koje čine korijen naselja   kao i, sad već „davno“ doseljeni stanari u velikim „selima“ (kako od milja zovem ove nebodere)  koji su srasli i stopili se s dušom ovog predivnog naselja, zajedno sa svim stanarima koji su se postepeno naseljavali i činili ovaj kvart malom oazom u blizini Centra grada.   Dakle, nastavimo šetnju.... Sa spomenute strane ulaza, ravno, Marohnićevom ( bivša Englsova) pogled , pored SRCA – računskog centra, puca na slavnu nam Kockicu. Bivša zgrada CKSKH gdje se krojila povijest jednog vremena, sada je sjedište ureda Vlade RH – Ministarstvo Prometa i veza.....i Ministarstvo turizma  Baš me zanima da li Gradonačelnik misli sa ovog predivnog parkirališta  opet napraviti izuzetak – i , oteti dio i pokloniti Vladi, koja, kako znamo, ne bi mogla plaćati te parkinge? Zašto kažem „oteti“? Pa, odgovor je jednostavan – oteo je dio za „poligon auto škole“ i proglasio ga gradskim dobrom,  a stanovnike ostavio da mole Boga kako ih neki budući početnik neće okrznuti .  Ne, ja ne kažem da auto škole ne moraju imati negdje poligon – pa i ja sam negdje poligonirao – na Borongaju....ali, nekako mislim, da nije fer da je škola zauzela kvart – najgore je ujutro – zbog samog „učenja“, opravdanog straha, i, naravno neiskustva i neznanja, naprave se, redovito, kolone. Pa kako mogu reć zakasnio sam na posao jer je auto škola čekala na skretanje... naravno, nema iskustvo ko mi „stari“ vozači, i treba im puno više prostora, neviđenih automobila kako bi imali sigurnost prolaska. Onda se nađe neki pametnjaković koji trubi... kao da i sam nekada nije išao u auto školu – ček, ček..možda i nije? No, dobro, nekako sa našim autoškolarcima nalazimo zajednički jezik, kao i sa pravim školarcima koji pohađaju ovu školu koja je, osim, Crveni oktobar konačno, dobila i naziv Cvjetno naselje  Kako sam se samo ugodno iznenadio kada sam na internet stranicama škole otkrio da je ravnateljica moja profesorica Hrvatskog jezika  Kod ove je škole, na ovoj livadi, bila „šumica“ koja je spajala prostor između škole i Studentskog doma Cvjetno... Kolike me uspomene vežu baš za tu šumicu – veranja po drveću, obvezatno konzumirane divljih šljiva, gađanje s njima po školi ( ma ne, nisam ja baš bio milo dijete), ležanje na travi poslije škole i proučavanje oblaka – sanjarenje ... jednom sam i zaspao.... doista je bilo predivno odrastati u ovom kvartu.... Kada je sagrađen vrtić bio sam presretan – već tada sam znao da nikada neću otići iz ovog kvarta i već sam vidio kako svoj podmladak vodim u vrtić..., (iz „ptičje perspektive)  pa u školu..... ( sliku sam "posudio" sa net stranica škole  ) Lijepo uređen vrtić, sa svojim parkiralištem za roditelje koji, na putu za radno mjesto ili povratku s istog „iskrcavaju“ ili „ukrcavaju“ svoje mališane – Ups...Gradonačelniče, i tu ćemo naplaćivati parking???? I ujutro, i popodne??? Hm.....   Da Vas ne "umorim" ovom šetnjom - drugi dio slijedi - Boćarski, vrtić, parkić, "ljepotice"..... ali. ipak.. .Gradonačelnika sam se morao taknuti.... na ovim, ali i na slijedećim slikama ( u drugom postu ) vidjet ćete da ono što je ovim prosvjednicima obećavao . više zelenila, više parking mjesta, mi, hvala Bogu, imamo... samo da nam i dalje ne uzima...... i za kraj ... a što nego o mome gradu I, jedna informacija - u Vrbiku ( preko puta Slavonske) danas su osvanule table za naplatu parkinga  - i to žuta zona ...... počelo je...... |
- 22:39 - Komentari (32) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||