Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti
Pahuljica U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda
smotani
četvrtak, 10.09.2009.
Prosvjed - nezadovoljstvo Cvjetnjana
Pričao sam vam o prosvjedima za naplatu parkinga, koji, prema prvom viđenju, nije bio uspješan. No, uspjeli smo tim malim korakom probuditi interes kod naših susjeda. Shvatili su da smo zajedno jači, i, nakon relativno kratkog vremena, utvrdili smo termin novog prosvjeda. Ovaj je daleko pripremljeniji – o njemu je bilo govora i na TV, na radiju, ali i u ostalim sredstvima javnog informiranja. Kao «predigra» pokrenuta je, usudio bih se reći, medijska kampanja.
Ko kaže da samo predsjednički kandidati to uspijevaju? I doista, kada kažem «zajedno smo jači» to i mislim.. jedinstvo, ali i želja i opravdani razlozi, naveli su kvart na, kako bi naši «vladari» rekli – «jednoumlje». Doista, svi jednako mislimo – da nema niti jedan opravdani razlog za uvođenje naplate u našem kvartu, i to, to smo izrazili pozivom na prosvjed
Da smo u pravu, govori i izjava Gradonačelnika u kojoj kaže da ukoliko mi to želimo... .tako će i biti – ali, da smo izludili tom izjavom – jesmo! Ma, što bi vi rekli da ovo vidite «Ja sam uvjeren da stanovnici zagrebačke četvrti Cvjetno naselje žele da im se naplaćuje parkiralište, jer će na taj način imati sigurno svoje parkirališno mjesto za godišnju naknadu od 480 kuna i sređeno stanje. Ako pak ne žele, neka reagira gradsko Vijeće i ja ću ukinuti planiranu naplatu parkiranja - poručio je Milan Bandić stanovnicima ovoga zagrebačkog gradskog naselja koji se protive uvođenju naplate parkiranja. « Ne mogu a da ne pitam
- gradonačelniče, garantirate li vi meni to parking mjesto ( naravno da će reći da da – jer parkinga ima i više nego dovoljno!)
- stanje će, kažete, biti sređeno.... ne bi li bilo bolje da ovi komunalni redari rade svoj posao i taj nered očiste – ne kažem ja da ljudi ne ostave svakako svog ljubimca, ali, mislite da će uvođenjem naplate toga nestati? Tek tada će nastati kaos! Aha – kažete ,ogradit ćete mjesta, napraviti prepreke...... bla, bla, bla – a koliko će to koštati? Zar ja te barikade trebam plaćati koje će samo nagrditi i rascijepati izgled mog lijepog kvarta?
Ja znam Gradonačelniče da je Vama to smiješno, i da, vlada ona «kadija te tuži, kadija te sudi!»
Vi ste odluku donijeli, vi je možete i ukinuti – igramo li se mi to nekakve diktature? Ja donosim, ja odnosim, ja kosim i pokosim – sve koji ne misle tako... e moj Gradonačelniče....
Dao sam si malo truda, malo sam pogledao povijest svog kvarta, iako sam u njega doselio iz Novog Zagreba u 8 godini života – bio sam klinac – ali, sjećam se tih livada, sjećam se šumice kod škole sa zelenim šljivama od kojih me redovito bolio trbuh, zbog kojih sam nekoliko puta završio kod direktorice na razgovoru, sjećam se dok još Prisavlje (Šetalište Karla Marxa) nije bilo napravljeno – miran, predivan kvart. Boćarski je podario neku svježinu kvartu – sjećam se jedne večeri, krajem 91, kada je isti službeno otvoren. Osvijetljen predivnom svjetlošću dao mi je do znanja da je, iako u teškim vremenima, moj kvart predivan. Sjećam se da je zazvonila zračna uzbuna – avioni su opet lutali našim nebom, mrak svugdje – osim u Boćarskom ... i tada smo prkosili, a prkosimo i danas – onda jednom neprijatelju, danas drugom – jer, da li je prijatelj svojih sugrađana onaj koji bjesomučno, bez ikakvog moralnog, a kamoli kojeg drugog opravdanja, nameće u ovoj teškoj situaciji dodatna davanja, dodatne izdatke, ali, i dodatna, u ovom trenutku suluda ulaganja da bi iste opravdao? Što meni, kao Cvjetnjanu, znače stupići kod Hypo centra? Pa tamo niti nejdem, onaj megalomanski projekt zaklonio nam je pogled, napravio gužvu... bolje da je gospodin Gradonačelnik pazio kako se isti gradi, kako je (ne) organiziran parking, ali i promet oko njega – neka ujutro dođe na to raskršće i vidi što je taj Centar napravio – nepropisna skretanja koja stvore nepregledne kolone - istina, nered je Gradonačelniče na tom dijelu, ali, jesmo li mi Cvjetnjani tome krivi? Mi taj nered trebamo plaćati? E moj Milane......
Da li je naš Gradonačelnik vidio tekst «Na Cvjetnom naselju u potrazi za etikom» u kojem, između ostalog stoji
..» U Zagrebu, na Trnju, nalazi se Cvjetno naselje. Sjeverno od Save, obješeno o kasnije probijenu Slavonsku aveniju koja, začudo, nije uspjela uništiti duh i mikroklimu naselja. Uđete u Cvjetno i dišete drugačiji zrak.»
govori se dalje, u tom tekstu, o prvoj planskoj gradnji uz Savu, o slavnim arhitektima koji su dali svoj doprinos, spominje se i mastodont – Hypo centar, ali i jedan «mali detalj» - zemljišta oko zgrada nisu parcelizirana, vode se pod poljanama, livadama i slično – a, sada se na tim «poljanama» želi naplaćivati parking? E moj Milane....
Gradonačelniče, ovo je jedan od najljepših kvartova, još uvijek, iako ga sustavno izgrađujete, ima velikih zelenih površina – zar svaku travku treba pretvoriti u kamen? Zar ne zaslužujemo te male oaze koje u ovom suludom tempu stvaraju neko utočište za naš mir, za laganje šetnje, za malo lakši udah zraka?
Prvo je donesena odluka kojom psi mogu nesmetano trčkarati na nasipu – lijepo, jer i oni moraju imati mjesto gdje se mogu istrčati – ali, sada kada ste «potjerali» vlasnike kućnih ljubimaca na nasip, sada treba naplatiti parking njihovim gazdama .... Obitelji koje dođu u šetnju na nasip sa djecom koja će uživati u prekrasnom parku,umjesto sladoleda platit će parking? E moj gradonačelniče....
Ne, ja ne kažem da vremena nisu teška, da je kriza – ali, poštovani Gradonačelniče želite li vi imati grad sa stanovnicima ili bez njega? Znam, znam da ste izjavili – kome se ne sviđa neka odseli..ali, ja neću, neću odseliti! Tu sam rođen!
Da li Vam je Gradonačelniče poznata Odluka Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine iz 2004 godine kojom je proglašeno “povijesnom cjelinom Cvjetno naselje u Zagrebu” te ima svojstvo kulturnog dobra.?
Gradonačelniče, protiv građevinske mafije nismo se mogli boriti, ali, protiv stvari na koje možemo i moramo utjecati – borit ćemo se! Ne, nije problem u 480,00 Kn – znam da stanovnici u Gradu na drugim lokacijama plaćaju i više i pri tom nemaju siguran parking! Iako, mnogima je problem i taj, ne mali, novac – ali, ako treba, uplatit ću taj novac za djecu u Nazorovoj i time sigurno napraviti neko dobro djelo..a ako platim parking nisam siguran da neću, posredno, zaobilaznim putem, opet naštetiti sebi..... jer, punit ću već prepune džepove....
Poslužit ću se, opet, već citiranim tekstom Etike.....
Zar zaista nismo svjesni da će se za kratko vrijeme zelene površine plaćati zlatom kao danas „građevinsko područje“ i „građevna čestica“? Kako si možemo dozvoliti da izrađujemo planove koji pišu jedno a crtaju drugo, stotine stranica teksta gdje se na kraju utvrđuje: „ako se ustanovi potreba, uvjeti gradnje se planovima nižeg reda mogu i drugačije propisati“. – mogu, ali samo strože. A mi smo svjedoci drugačije prakse. Većina današnjih planova previše se bavi građevnim područjima, a premalo idejom, vizijom, humanim životom i stanovanjem, osmišljavanjem Grada, Trga, Parka, Kulture, Prostora.
Glasamo za kreativnost, etiku i ostvarivanje humanih prostora, za slobodu u stvaranju Grada i Kuće, za usporavanje ekonomskih pritisaka koliko je god to moguće.
Ne, ne radi se samo o parkiranju – Gradonačelniče – to je bila kap koja je prelila čašu ... .
No, ono što je nama preostalo je naša «borba» - koliko ćemo uspjeti, ne znam –ali, nećemo se više miriti i jednostavno gutati sve «bedastoće» kako vi to lijepo kažete... istina, puno je bedastoća, ali, mene je majka učila «prvo počisti u svom dvorištu» ... i, počinjemo...Cvjetnjani – u Cvjetnom, a nadam se i, susjedni nam kvartovi, u svojim kvartovima...... a sve u duhu Vaših izjava i konstatacije – jer, Gradskom smo vijeću rekli..a sada, na žalost, moramo i «jezikom ulice» - mirno, dostojanstveno i ponosito – ne bu mene niko vu mojoj kuruzi!
Po dolasku, iznenadili smo se dobrodošlicom – čak smo i snimani kamerom – osjećao sam se kao na utakmici Dinamo – Hajduk..ili, slično....
Okupljali smo se, potpisivali peticiju...
Jedan od najavljenog načina izražavanja nezadovoljstva bio je i blokada raskršća – naši plavi Anđeli pomogli su objasniti zaustavljenim vozilima o čemu se radi....
I... potjeralo nas .... kiša, grmljavina – i nebo plače Gradonačelniče!!!
UPDATE: 11.09.2009.
I da smo organizirani, ali i jaki, pokazuje i prilog koji je bio na 3 Dnevniku HTV ( jučer), ali i brojni medijski natpisi u današnjim dnevnim novinama
Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....
Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/
Khevenhiller
(mojoj majci)
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.
Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,
kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.
A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.
( Miroslav Krleža )