Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti
Pahuljica U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda
smotani
utorak, 12.05.2009.
Kandidatura...prvi dio
Malo sam u gužvi ovih dana. Izmučile me ove kampanje... a kako sam rekao da ću dati svoj program...nek se nađe, jednom kad totalno puknem i prošvikam na sve strane, a kako me opsjedaju sa svih strana đambo plakatima, autobusima, megafonima... povukao sam se u osamu svoje radne sobe i dobio volju i želju pisati...Smotanovi memoari I – no, ipak... prije memoara moram biti izabran..ili ne? Ma ne znam više ni sam, pogubio sam se u ludilu najnovijih događanja, a i pritiskom na moj mali mozak..koga izabrati? Pokušao sam u glavi sastaviti svoj program kojeg bi ponudio da sam gradonačelnik i ovog, malo većeg grada (jer svog ranča već jesam i imam neka iskustva...)...dugo sam vrtio u glavi prisjećajući se prošlog vremena...i, kao profesor Baltazar, šetao i šetao.., mislio i mislio,....i...smislio.
Danas kada postajem Pionir... ups, ma ne... htio sam reći..danas kada predajem kandidaturu za Gradonačelnika dajem svečano obećanje... ma neee.. opet krivo..to kad me izaberu... ( baš sam smotan!) khm, khm.. predstavljam program koji će mi biti vodilja u ostvarenju naših zajedničkih ciljeva: za lepši i beli Zagreb grad, grad sreće, ljubavi, pitke vode, javnih WC... ma, da krenem redom
Zagreb – lepši i beli grad
Sjećam se pjesme „beli se Zagreb grad, Dinamo slavi...prvi smo prvi sad... „ ne, ne opet sam nekaj pobrkal... ma dobro, ima jedna pjesma... ali, pustimo pjesmu, vratimo se u život.
Kako Zagreb napraviti lepšim i belijim? Lako! Bez puno investicija, dapače, siguran sam uštedili bismo u ovo doba recesije.. evo mog programa za ostvarenje ideje u djelo:
Zimi, kada padne snijeg... nikako ga čistiti s ulica i nogostupa i, naravno, zabraniti prljanje istih blatnim i prljavim vozilima, autobusima, kamionima... a bome i cipelama po nogostupima. Uz nisku temperaturu bjelina bi se, bez ikakvih troškova na gorivo, radnu snagu i ine izdatke, mogla zadržati koji dan i to, u prirodnom izdanju što će siguran sam, podržati i EKO udruge, jer neće se uništavati naše najljepše more na svitu i iz njega vaditi sol, kako bi, bahato, njome bijelili ceste. Druga, ali višestruka značajka ovakvog pristupa bila bi: manje polomljenih nogu i ruku, manje slomljenih kukova, manji izdaci za troškove hitnih službi, ali bome i za svekoliko i uvaženo nam zdravstvo – kojem, mislim, vratili bismo ona sredstva koja smo im uzeli od plaća.... Kakve veze sad imaju plaće zdravstvenih radnika i gradonačelnik Metropole? Pa imaju! Kao vodeći grad u mnogo čemu... pa i kriminalu, mitologiji, i ostalim gijama, moramo voditi brigu i o cijeloj Lijepoj našoj – jer i tako uzima sredstva u neka sjedišta uprave od kojih, nadam se, uredno naplaćujemo sve troškove (koje iz našeg džepa plaćamo) kako naplaćujemo i od dužnika malih. Zato mislim da, na ovaj način ušparana sredstva, treba podijeliti zdravstvenim djelatnicima. Sad će se naći neko i reći.. pa imat će manje posla čemu povišica? No, nemam vremena, kao i ostali kandidati imam ograničenje vremena... idemo dalje....
Dakle to je rješenje zimi...a što poslije.. pa to je toliko jednostavno da bolje ne može biti.. .topole, kojih, na žalost ima sve manje po gradu koje su pod kontrolom, a više ima onih nekontroliranih koje svoje bijele cvjetove prosipaju nekim nevažnim ulicama...kao npr. u blizini moje zgrade.. njih treba posaditi kod Sabora, Vlade, i inim sjedištima Uprave.. jer, tu dolaze Vrhovnici drugih zemalja koji moraju vidjeti na djelu taj beli Zagreb grad... i, konačno, zašto bismo samo mi, obični smrtnici, uživali u toj bjelini, koju kad vidim, gušim se od alergijske sreće... svima topole, svima koji beli Zagreb vole! Opa, pala je i prva parola!
Imam još ideja na ovu temu, ali, rekoh...drugi kandidati.......idemo dalje...na slijedeću temu...
Grad uvjeta stanovanja i života dostojnih čovjeka
Rekao bih...Zagrebe poludi!!! No, on je već odavno poludio... zgrade niču po nekim gupovima ili mimo njih, niču ko gljive poslije kiše.. i, nekad se po gradu pitalo..imaš marke? , pa onda...Imaš stan? ..a danas.. danas se jednako pita..ali...Imaš li pitke vode? Imaš li rupu ispred kuće? Kako ti se smanjila kuča sa tri na dva kata? ... Nije dovoljno kopati nove temelje za neke garaže, urbane vile ili što li već ne i potkopavati sve ono što će poslije nečijem oku smetati jer ... neugledno je, zasjenjuje ljepotu nove investicije .. nego, tim ljudima treba oduzeti svako dostojanstvo, usred noći ih izbaciti na ulicu, smjestiti u dvorane...jer, Zagreb nudi i društveni život.. .a mislim da smo na taj oblik života previše zaboravili. Hodamo ko muhe bez glave po ulici, pogleda uprtog u pod i čudimo se kako se dogodi da je neko nekoga udario, stradala glava, pao pod tramvaj... crni humor? Ne, realnost ovoga grada. Dakle, ako ne znamo drugačije, nećemo ni rušiti... eto, imamo Jarun...Hvala 1987 i Unizverijadi, imamo Bundek... hvala onima koji su namjeravali odavno graditi tamo skupe stanove, pa je, prethodno, naravno na račun grada, uređen okoliš...siguran sam da mnogi nam zavide na tim ljepotama...a ja? Ja na Bundeku nisam niti bio otkad je uređen.... ne mogu a da se ne sjetim kako se uređivao, koliko je i čega sve tamo nađeno... a do danas, slabo znamo što je i ko je ko..no, nije to jedini razlog zbog kojeg nisam bio tamo... sve važnije stvari koje bi volio pogledati događaju se vikendom, a mene nema vikendom... dakle, uvest ćemo zbivanja tijekom cijelog tjedna ..i cijele godine dok vremenske prilike to dopuštaju... zašto? Trošak? Ma ne, vjerujte nije..na takvim tulumima lako se sva uložena sredstva vrate..doduše, nisam siguran kome? Ali, imam i drugi cilj ovoga dijela... možda ipak u slučaju stalnih događanja u tom predivnom parku (ma vidio ja njega okolo) cijene stanova u neposrednoj blizini neće biti gastronomske..ovaj, astronomske, pa ih, i koja obitelj u prvoj investiciji, oslobođena poreza s povratom dijela kamata na kredit ( ako ga, naravno dobije) uspije kupiti i uživati u predivnoj okolini. Konačno i muzej je budući tu...kada se napijemo umjetnosti, skoknemo do Bundeka na koje pičence, party... to ja zovem organiziranim izlaskom i druženjem dostojno života u velegradu. Nema previše vremena, pa ću još samo pobacati neke ideje... plovna Sava... zašto putovati željeznicom, busom, autom.... kada možemo krstariti Savom skoro do samog centra, onda prošetati do Trga, prema kojem bi obustavili sav promet – opet dvostruka korist: zdravlje i ekologija...opet ušteda sredstava na više strana... taj bi višak usmjerili u našu prosvjetu...koja muku muči sa mladim naraštajima...tvrde im glave, nikako znanje ugurati u njih....a, i njima smo uzeli..pa samo bi malo vratili.....
Pitka voda u svim a ne samo njihovim stanovima.... to je jedan zadatak kojeg se svi ozbiljno moramo prihvatiti...makar nosili demižone pune pitke vode iz konzumovih dućana...i opet korist..kupujmo Hrvatsko....
Spomenuo bi još i javne WC-ee koji, nastavno na prethodno..jesu i nisu nužni..ako ne pijemo i potrebe za ovom prostorijom su manje, manje ćemo zagađivati okoliš...jer pored naših svemirskih prostorija za ove potrebe brže je, efikasnije ali i jednostavnije obaviti to u prirodi... dakle..odlučit ćemo zajedno...voda da.....a prostorije...ma i one, ali khm, khm puta jeftinije, jednostavnije a jednako svrsishodnije...pusti vodu! – isto je pravilo....svugdje....
....a i ovdje...jer eto, uzeše mi riječ...kažu....nastavak slijedi..pogledajte raspored vašeg daljnjeg predstavljanja...pa dobro...ako su me mislili ušutkati e neće...nastavit ću ja opet u svom terminu..a do tada......
Mala kombinacija pjesme moga grada...jer, na glasanje izlazimo svi... punoljetni, sposobni, mladi i malo stariji...pa i oni još malo.....pa i pjesma neka bude za svakoga pomalo
Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....
Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/
Khevenhiller
(mojoj majci)
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.
Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,
kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.
A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.
( Miroslav Krleža )