smotani
subota, 28.03.2009.
Petak sa upgrade:))
|
Opet kraj tjedna – petak, vikend.... nekako mi se čini da vrijeme naprosto leti.. Na poslu je sve nekako mirno... kao zatišje pred buru....atmosfera je bila radna, ali i puna malog opuštajućeg tempa – na koji nismo navikli krajem tjedna... Naravno, predobro je bilo da bi tako i završilo.. Burin je puhnuo u 15 do četiri..nastala je lagana panika... preuzeo sam na brzaka odraditi taj dio i u toj brzopletosti nisam ni do kraja pročitao upute od guzde. Ispostavilo se – i bolje da nisam!  Naime, da sam vidio i skriveni tekst ( ma morao bi već konačno i on naučiti da sitna slova čitam samo u Ugovorima – i to jako oprezno...) ostao bi još barem sat vremena. Ovako, brzo sam mu odgovorio, zapravo, ponovio što već danima govorim i dodao dio na novi upit... , poslao mail i zbris... pa petak je! Nije očekivao takav oštar odgovor od mene ( hm, kriv je onaj dio sa malim slovima), ali, konstatirao je kako mu se sviđa da sam dosljedan u svojim stavovima (??) . e, sad ću se je zapitati ... da li on to mene provjerava? Pa kroz ove godine ( a naročito prošle ) trebao je naučiti da ja ne podilazim, ne mjenjam mišljenje kako vjetar puše – makar on zapuhao i od njega samoga...makar i pod cijenu radnog mjesta... pa jesam li ja fiškal ili nisam...ja sem za praficu! Tak.... I kad sam to zbrzao...kidnuo sam doma...naime, ovaj sam vikend odlučio ostati doma i obaviti neke unutarnje radove... nakupilo se toga, a i vrijeme je za proljetno čišćenje u stanu. . . . prošlo je i neko vrijeme koje mi je bilo potrebno za moje slaganje kockica... i vrijeme je da se uhvatim u koštac sa kutijama iz očevog stana. Znam, bit će tu i uspomena, bit će tu sijećanja... ali, moram makar početi s time jer s tim sam kutijama napravio takav đumbus da stalno nešto preskačem.... i, donio sam odluku.... nema suvišnih sentimenta – bacam sve što bi moglo na neke ružne stvari podsjetiti – ma koliko mi stvari bile drage...... Proljetno čišćenje počinje ovaj vikend, znam, potrajat će... jer, naravno, slijedeći idem na viksu...ali, bitno je da krenem....  Na povratku doma, svratio sam pogled... da li mi je prijatelj policjot na radnom mjestu...baš sam bio neke volje nalaktiti se na prozor...samo da me zaustavi hihi...ali, i njemu je petak.... Već nekoliko dana na putu kući primjećujem ovu sliku.....  Kako se ovo brdo drva nalazi kod Kockice gdje se nalaze Uredi vlade RH – Ministarstvo prometa ( to znam jer sam tamo išao po neko rješenje) i još neki uredi... došao sam do zaključka da je Vlada počela provoditi antireceskijske mjere.... evo, za grijanje su počeli upotrebljavati drva .... Doista, nemam pojma što ta drva rade tamo...ali ni ova moja pomisao nije loša.......samo, ovako pobacana, ova mi drva uništavaju i još jedne vjesnike ljepših dana, koje sam, prošle godine, vrlo često primječivao, slikao..... uživao u njihovim bojama......  Ovo je trebalo biti objavljeno jučer....ali me od popodneva dočekivala poruka U tijeku je kratak upgrade. Pokusajte ponovno malo kasnije. Hvala! E pa, ma koliko kratki, nisam ga dočekao..... i naspavao sam se, popio jutarnju kavicu, i sva sreća da je bio „mali“ |
- 10:33 - Komentari (19) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||