smotani
nedjelja, 08.03.2009.
Sretan Vam Dan žena :)
|
Drage moje, nema me..na godišnjem sam bez ovih čuda od tehnike..no, ovo sam pripremio prije odlaska......jer, kako zaboraviti?!!! Naravno, podsjetnik i za muškarce.....ružica, ljubičice, poljubac.... pažnja i barem jedan dan u godini posvetite se svojim ženama – skuhajte ručak, operite suđe, izvedite ženu... barem jedan dan u godini, iako, one zaslužuju puno više takvih dana.... jer, mi, uz ta predivna bića, slavimo svaki dan. I, uvijek se na Dan žena sjetim kako se naprasno prekinulo obilježavanje tog Blagdana, srećom na određeno vrijeme, u Lijepoj našoj. Nepoznavanje opće kulture, rekao bih... Jer, nije to bio Jugo Blagdan, već Međunarodni dan koji kao da našim „Glavama“ nije govorio ništa.. No, hvala Bogu...takva su razmišljanja iza nas. Iako, iskreno, znam da žene nikada nisu volile taj Blagdan jer se pod maskom Dana žena uvijek i redovno zabavio veći broj muževa. Sjećam se da je majka obavezno kasnila tih dana sa posla...ne, nije slavila već je kolege, koji su svesrdno proslavili njihov dan, razvozila njihovim ženama .. jer oni su bili malo „veseli“... Sjećam se kako sam „tih - neslavljeničkih“ godina bio crna ovca u firmi, ali ne i u društvu koje je, kao i svake godine, okupljalo se tog dana i izvelo svoje „ljepše polovice“ na večeru, u kino...kako smo se već dogovorili.... A u firmi... eh, iako sam bio ratnih godina na terenu gotovo uvijek sam početkom mjeseca bio doma zbog samog rasporeda kojeg sam imao.. Kao i godina prije, i tada sam, obavezno, na Dan žena (ili prije ako je padao za vikend) u firmu svojim curama donio ružu i neke slatkiše... znak pažnje i poštovanja... No, zbog tog sam čina, zamalo, proglašen ( u najmanju ruku) protudržavnim elementom...nisam se zbunio... odmah sam si dao truda i prikupio povijesne podatke tog Dana i dotičnome predstavio kao važan materijal za upoznavanje opće kulture...Mislim, godinama je gospodin od mene okretao glavu, a sada, kada se Dan žena počeo opet, na velika vrata, slaviti..hihihi...samo ga gledam i uživam.... Dotičnom jako dobro stoji ona „vrijeme je za promjene“ – taj se tako brzo transformira od izbora do izbora.... No, pustimo to... Ne, neću o tom Danu ništa govoriti, jer, siguran sam sve znamo... no, jedno ću ipak reći, ma koliko to uobičajeno zvučalo DRAGE MOJE, SRETAN VAM DAN ŽENA!!!!!! I naravno, svakoj Ruža i kiss.....   Za sve žene jedna, meni draga pjesma... ( ali, neka zamisle da im pjevaju njihove „bolje polovice“ ) Vilo moja I jedna... za jednu posebnu ženu.....  |
- 00:00 - Komentari (55) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||