smotani
četvrtak, 05.03.2009.
Uf, još jedan dan :)
|
Uf, volim otići na godišnji, ali dok odradim sve pripreme – prisjedne mi... Jučer sam, prateći informacije na netu, išao u nabavku novog «trimera» za šišanje trave. Oduvijek me fascinirala riječ «trimer» hehehe...podsjeća me na onaj za kosu..zamislite scenu da s takvim trimerom puzim po travi i šišam ju...  i da mi se ne bi to dogodilo, išao sam u nabavku novog, većeg i jačeg od staroga. Ljudi moji...koja zvijer! Iskreno, jedva čekam da je isprobam, i to će mi veselje sprati onaj gorak okus jučerašnje kupovine. Ne, ne vjerujte informacijama na netu... gubite vrijeme, energiju, benzin, snagu i raspoloženje. Naravno, nisu svi trgovački centri tako aljkavi... Sa ovim sam imao loše iskustvo informiranja netom, ali i jedno koje mi je malo spralo ljutnju što sam po onoj kiši bauljao s jednog kraja grada (iz predgrađa Ljubljane) u drugi kraj grada (predgrađe Slavonskog Broda) . Loše iskustvo je bilo što u centru u predgrađu Ljubljane ne drže asortiman proizvođača koji sam ja tražio jer se ovlašteni dućan nalazi u krugu jednog kilometra, ali..dućan radi samo do 17 sati....pa ajmo Smotani, na drugi kraj grada u isti centar... I na kraju balade, Smotani ne uzme «tog» proizvođača nego nešto sasvim drugo...(e, baš sam smotan) ... A «dobro» iskustvo sa istim centrom i lošim informacijama na netu - došavši na blagajnu, shodno informaciji na netu, rekao sam teti da bi uzeo na karticu, 6 beskamatnih rata... a teta, upitnim pogledom pita... hoćete na 12 – beskamatno..?. Iznenadio sam se, pogledao i upitao..to je nešto novo? Ne, nije .. od lani, s jeseni.. – što će reći, stranice sa bitnim informacijama nisu ažurirane barem od jeseni. Pitam se, da li smo svjesni koliko smo se počeli oslanjati na net, želeći uštedjeti vrijeme i novac? Po jučerašnjem iskustvu vidim da kupci koriste to sredstvo informiranja, ali menađeri velikih trgovačkih centara očito još nisu toga svjesni i ne pridaju tome onaj značaj koji mi očekujemo. No, savladao sam gradivo...a i tako nemam namjere u skoroj budućnosti ništa kupovati hihihi.....Ajde, ovaj dio priprema, kao i nabavka ića i pića, pričinjava onaj «slađi» dio gužve ...ali, frka na poslu postaje nesnošljiva.. danas dva sastanka kod guzde, dva teška i krvoločna sastanka... od kojih zaključujem... guzda me voli hahahaha...dakle, mogao bi opet proklizati. Iskreno, već sam sam sebi glup i blesav, ništa ne razumijem, te hvalospjevi, smjene, led, sjeverni pol, pa malo južni pol, globalno zatopljenje, pa opet milost i ljubav... .smotan sam totalno i pitam se što mi sad sprema? Ne, ne mogu nego tako gledati...to je već isprobana i poznata šema.... samo je pitanje kada i kako će me «nagraditi». Do tada, pokušavam ostati kuler, pokušavam ne opterećivati se i polako preživljavati dan po dan i veseliti se godišnjem i radovima kojima ću svojim biljkama, voćkama malo uljepšati životne uvjete. I ono što me najviše fascinira, još uvijek sam nasmiješen... iako se povremeno namrgodim, padnem u fazu da bi najrađe urlao, nekako, kao da se sve to mene ne tiče...ma, tiče li me se uopće? Ma jok....proljeće je....  Ali, moram vam se i pohvaliti... odmotao sam se s kompom još jedan korak...našao sam onaj čarobni disk kojeg nikako nisam mogao «vidjeti». Stroj je sada u puno boljoj formi, radi puno brže... i, još samo preostaje instalirati neke programčiće za moje filmiće, za slikice i sl.... i....iskreno, nemojte me pitati kako mi je uspjelo složiti stroj. Shvatio sam da znam dobro odrađivati korak po korak kad mi neko objasni...no, da li sam što zapamtio? Hehe..nisam, ali, nadam se da mi niti neće uskoro trebati  |
- 14:27 - Komentari (44) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||