smotani
četvrtak, 12.02.2009.
Priprema...
|
A blentavog li dana…. Počelo je odmah ujutro. Dolazim na posao, hoću parkirati s „gornje“ strane a neki mi se mališan uvlači na moje mjesto sa „donje strane“ … blicnem… nema efekta..OK…krenem napraviti mali đir i dođem sa donje strane.. a ono..moja dišica..“jooj, a to je tvoje mjesto?“ Bate, do jučer niko nije htio tu parkirati jer su stupovi blizu, pa ih strah, uvalili mjesto meni…..a sad kao tu ti parkiraš? Da, kad je mjesto prazno – nehajno odgovorim… znaš…neko je stao tamo blizu mojega pa se ja ne mogu „uvući“ između dva auta… Super..al onda si mogla stat pored ovoga..a ne uz moj stup..ma, budeš ti to… ma budem, samo sam prvo morao obrisati retrovizore jer su se pri ulasku u garažu zamaglili. OK… krenuli smo gore, a ona odmah o sutrašnjem vatrometu.. Što misliš zašto je takva frka? Pogledao sam ju..Draga, čitaš li ti moje dnevne prepiske koje vam redovito šaljem? Aha… odgovara.. Hm, e pa pročitaj ih još malo bolje.. malo me ljuti ta inertnost.. na odgovornom mjestu a ne kuži zakaj je frka? No, sad vjerojatno nakon njene slijedeće trebao bi poletiti ko puran….Pa, ti znaš da sam ja tebi sve prepustila, imam puno povjerenje… i znam da je sve pod kontrolom…E draga moja..NIJE… jedini koji je to primijetio je guzda. I znam, da sam ga „isprovocirao“ mailom od neki dan kada sam upotrijebio sve moguće i nemoguće boje iz spektra koje komp nudi, da bi kričavo naglasio problem… A kako sam sa kričavim bojama na vi…hehe ne smijem ni zamisliti kako to njima izgleda… Sljedeće me pitanje iznenadilo..i, kaj misliš… kako ćeš se obraniti? Obraniti? Ja? Zašto? Istina, neki će se morati braniti, ali, to sigurno nisam ja… Ma, krivo sam se odrazila…što pripremaš… kakav materijal.. Iskreno, najrađe ne bi ništa pripremao jer sve, baš sve dnevno dobiju…no, shvatio sam s godinama iskustva da brojke djeluju suhoparno… ideja o grafovima, sirevima, kružičima..pokazala se kao uspješnicom čitanja svega dobroga i lošega iz tih brojki..odlučio sam napraviti te neke crteže…. I nisam mislio ići u širinu, samo onako…općenito..jer, mislio sam, dovoljna je muka što kolege moraju doć na pranje glave, ne moram ja još dodatno kuriti…No, nije uvijek sve kako zamislimo.. krenule su strelice prema meni, prema našim službama..kao, imaju nejasne upute, dvosmislene, ne znaju kako se ponašati, nisu razumljive smjernice koje je sam guzda dao, a ja, na njegov nalog, pojasnio….. I sad, pitam se… ko je lud? Ja, koji se ubijem sve im pojasniti, čak i onda kad mi je to smiješno i glupo, guzda koji je napisao upute koje sam ja savršeno objasnio svima osim njima… ne, ja to ne kužim… niko sa terena nije sa takvom nebulozom izašao do njih, koji, umjesto da pognute glave priznaju malo zabušavanje, mali propust, daju sve od sebe da poprave stvari ( iskreno, mogli su od jučer puno toga promijeniti…jer ja idem sa najsvježijim podacima..a oni, još su gori nego prekjučer!) oni još spremaju napad! Da, znam ja za onu..napad je najbolja obrana..ali, ne u mom dvorištu! I tako, Smotani si je dodao malo posla, jer ne želim da me sutra iznenade nekom glupošću… do sedam sati sam slagao, preslagivao, crtao…. Ujutro još samo malo osvježenja novim podacima..jer..novi je dan….. i sad..kad pogledam te „sireke“ stvarno pomislim…otkud im hrabrosti za napad???' Okosnica svega je ova sličica….  I sad… sretan gledam ovu sličicu, koja je još uz neke grafove, katastrofalnog izgleda, stvarana cijeli dan… i ponosan sam kako lijepo crtam, farbam….. i, iako sutra moram ranom zorom bit na poslu da sve „osvježim“ spreman sam za još jedan izazov….  Sretan i zadovoljan zbog dobre pripreme idem nekaj papati….hm..danas sam samo na dvije jabuke i jedna fini mini juhica….frižideruuuu….stižem….  |
- 20:06 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||