smotani

srijeda, 14.01.2009.

Sretan Ti rođendan, majko

Današnji dan započinje sa sjetom, tugom, boli i ponosom… Umjesto da slavimo Tvoj rođendan u toplini doma, slavit ćemo ga na ovoj studeni, uz, uobičajenu, cigareticu i ćakulu. Majko, idu godine, i doista, ni svjestan nisam kako vrijeme prolazi. Prolazi nekom brzinom, tek neki datumi, događaji, pokazuju mi.. godine lete, lete ko minute. Nekada sam se na to nasmijao… ali danas, danas stojim i pokušavam malo usporiti to vrijeme. Previše je praznine bilo ovih godina, i nekako, kao da sam poželio biti opet ispunjen, opet „cjelovit“ kako si Ti znala govoriti. No, sve u svemu, ipak Ti se imam čime i pohvaliti. Znam da sve novosti znaš, pa niti Ti ih ne tajim, ali ipak, moram Ti reći da mi se čini da neki mir ulazi u mene… Varam li se? Da li ću opet pokleknuti? Nisam li upravo to napravio?? Nisam li opet nesvjesno zabrljao? Ne znam, Majko nemam pojma.. ali znam da se osjećam ko mali školarac. Zaigran, vesel, i pun nekih nepodopština.. Ti me znaš…znaš kad je ovakav pritisak, kada su ovakve situacije bile na poslu, trebalo mi je vremena da se malo skuliram.. a sada.. ni sam se Majko ne prepoznajem. Da li sam postao neozbiljan prema poslu? Neodgovoran? Ne znam, mislim da nisam. Ipak sve napravim, ali kao da sam počeo na neki drugi način razmišljati.. Da, znam, cijeli si mi život govorila da treba znati stati na loptu.. no, Majko, isto tako znaš, to mi stajanje na loptu nije išlo, zato nisam ni volio nogomet već rukomet, zato sam dane i dane igrao i uživao u tom sportu misleći kako je bolje imati stvari u rukama nego pod nogama. Vidiš koliko mi je trebalo da shvatim da sam u krivu? Da skužim da sport, iako se u životu služimo sportskim rječnikom, nije predispozicija životne vodilje. Znam, znam..reći ćeš.. učiš čitav život i bedast umreš.. a gle, nekako mislim, ma nisi Ti bila baš tak bedasta..pa što bi i ja bio drugačiji? Ne pada jabuka daleko od drveta. Eto, ove godine imaš i društvo za rođendan..i Stari Ti je gore, iako ne znam da li je njega iko uspio naći.. u kojim je on odajama završio. No, ima vremena, vječnost je ipak vječnost..možda se i on promijeni dok ja dođem vama. Znam da si vidla i ovaj sudski poziv.. ali Majko, ma ne brini, rekao sam Ti da je to za mene riješena stvar..jedino, ako sretneš Staroga gore.. reci mu.. reci mu..da je baš ispao ko lik iz crtića. I ne, ne zamjeram mu, iako, nije to bio njegov stan… no… što je tu je, ja se sa pristojne udaljenosti smješkam… Kao da su je počele pratiti male nepodopštine.. Promijenila je parkete i znaš kaj joj se dogodilo?.. .pukla je cijev hihi, može ponoviti proceduru..joj kako sam se slatko nasmijao kad mi je susjeda ispričala… Zločest sam? Ma, nisam Majko.. samo nekako, ma neće mi niko zamjeriti na smijehu.. nisam joj ja ništa napravio, ali mi je slatko to slušati…. He, he..sjećaš se one moje umotvorine sa pipom u kadi? Dami se nije sviđala pipa, neka, to je stvar ukusa i ne bi se štel mešati, išla je mijenjati… hehe.. majstor joj je raskopao cijeli zid.. a mogao je napraviti isto što i ja, no, čuo sam da je toliko kvocala da je rekao gospođo, morat ćemo mijenjati ove cijevi…. Sad još samo očekujem i račun od majstora.. Ali, ne, ne sekiram se..dobro, malo – ali to je ok.. no ovaj smiješak koji nastane kad čujem tako neke sitnice sve nadoknadi, izbriše.. Druge, sve novosti znaš.. što još da Ti kažem Majko? Fališ mi, fale mi Tvoji mudri savjeti, fali mi onaj Tvoj smijeh, one šale, fali mi Tvoja pjesma, kada si.. svojim predivnim glasom zapjevala i toliko mi ispunila čuvstva da sam ostajao bez teksta, fali mi ples sa Tobom… Neki dan, u jednom razgovoru – naravno tema je bila ples – sjetio sam se prvih svojih koraka s Tobom. Sjetio sam se kako si prvo bila dobrano izgažena, a potom, kako smo znali uživati u plesu..naravno, kad nas je puknulo.. sjetio sam se kako ste Ti, Punica i Junac u stručnom žiriju, ocjenjivali naš zaručnički ples.. hehe, i da, sjetio sam se koju smo glupost onda napravili… usred restorana u kojem nema prostora za ples.. mi smo morali zaplesati..a ko ne bi?? Pa rekla je DA! Sjećam se onih pogleda, Junca kako je objašnjavao našu ludost i onog pljeska nakon plesa koji se prolomio restoranom..ma OK, znam da nije zbog našeg plesa (baš si neka, a ja se poveselio) nego zbog zaruka. Fališ mi Majko..jako..ali, znaš, ne pamtim kada sam se ovako nasmijao razmišljajući o Tebi… kao da onaj grč polako nestaje.. Znam, znam da je Tebi sada ljepše i neka je..a i ja se nekako, ma, snalazim se.. Brzo ste me napustile.. ali kao da mi dajete neku snagu… kao da se polako dižem. Istina, u pravu si, puno se stvari dogodilo u prošloj godini i to me nekako i zdrmalo, i potopilo i opet diglo..ma koji Titanic… ali evo me, sa smiješkom Ti Majko želim sretan rođendan! Ne, nema suza, pa vidiš..ali gle, ako sada, uz ovu, Tebi najdražu i posljednju pjesmu koju si čula prije nego si otišla u nova prostranstva, potekne koja… nemoj mi zamjeriti.. to je onako pomiješano sa sjetom, srećom i tugom…. No, nećemo sa, možebitnom, suzom završiti. Zapjevat ćemo sada onu koju si jako voljela, i za koju si mi znala reći, Sine, a kako bi bilo da mi, danas sutra, i ova pjesma svira na ispraćaju? Znali smo se tome i nasmijati, ma zamisli kako bi me svi osuđivali? Kako bi me gledali da smo to napravili? Ali, iskreno, ponekad požalim što nismo, jer doista, to je bila Tebi među najdražima.... Sretan Ti rođendan Majko!

- 07:22 - Komentari (35) - Isprintaj - #