smotani
ponedjeljak, 22.12.2008.
Carstvo bez cara :)
|
Jupiii, od danas kao da sam na malom godišnjem. Naravno, sjećate se – nema guzde. Neće biti psihičke torture, barem ne do negdje 21, 22 sata kad će iz neke udobne stolice, u nekom pretpostavljam elitnom skijalištu, okružen svojim prijateljima, nazvati i pitati Smotani, što ima? No, ma nećemo odmah kvariti dan hihi…. Jutarnja kavica je prošla neuobičajeno živahno…. Preko vikenda su cure, koje su trebale biti dnevno dežurstvo na Božić, „obradile“ dva muškardina da produže smjenu….. Eh, a kako im ne bi udovoljili..ma nama je i ovako smotan blagdan, neka barem one uživaju…ALI..dobile su uvjet – moraju nam donijeti ručak. Naravno, sve je odmah usvojeno. I na jutarnjoj kavici su nam davale razno razne prijedloge kako da se malo ispružimo, ubijemo oko…zanimljivi su bili ti njihovi prijedlozi…do te mjere da sam odustao od „ispružiti kičmu“… Oko 9 sati jedan čudan telefonski poziv… stranka ima neka nebulozna pitanja na koje ja, naravno, niti imam ovlasti odgovoriti a niti ne znam i nije me baš briga. Naime, radi se o Ugovorima za iduću godinu, a vjerujte, ja stvarno nemam pojma kaj je Uprava osmislila, niti me briga..moje je, trenutno, provoditi potpisane Ugovore…ono sve prije toga – nije me briga i ne želim znati… jer, ako ništa drugo, savladao sam Ne guraj nos di mu nije mjesto.  I ja, onako pristojan kakav jesam,  pokušavam stranci objasniti da je na krivom broju, uputiti je na zamjenu guzde, a on će meni Pa ona me na vas uputila! Kaj se loptate s ljudima? Eh, sad sam, još ljubaznije pokušao shvatiti o čemu se radi, a onaj drugi dio mozga pokušao je dokučiti zašto na mene? Pomislio sam možda se radi o pojašnjenju nekih ustaljenih uvjeta isporuke, plaćanja…. Saslušao sam stranku, no, nisam znao odgovoriti…. Diplomatski sam se izvukao da je problem doista kompleksan a da bi ja želio dati transparentan odgovor (ma jok, nisu to moje riječi, jednom sam slušao sjednicu Sabora i to je bilo dovoljno..)  i da ću mu se javiti. Dakako, kontaktirao sam guzdinu zamjenicu a ona meni hehehe znala sam ja da ćeš ti to riješiti!! HALO??? Ništa ja nisam riješio! Otkud meni pravo da ja odgovaram na takva pitanja? A ona, mrtvo hladno .paaaa…. ja ti ga dajem! Udahnuo sam duboko, izdahnuo… i zamolio ju pismeni odgovor.  Naime, poučen nekim ranijim iskustvima nekim ljudima više ne vjerujem na riječ! Možda to i nije dobro, možda je tih nekoliko puta bila slučajnost? Ne znam, ali od nje želim na pismeno!. No, dobio sam iznenađujuči odgovor…Nemam ja vremena tebi pisati, pa riješili smo to! E neš, a sutra će biti..nisam jaaa, Smotani je… (bilo je već toga). OK… napišem ja njoj mail i, kao da nismo niti razgovarali, ponovno postavim isto pitanje… Tek sam stisnuo sent već je zazvonio fon…Jel ti to mene zahebavaš??? Zaorilo je s druge strane… .Ne, zašto? mirno, gotovo iritirajuće sam odgovorio Odgovorila sam ti već na to pitanje i neću pisati mail! Tres…. Slušalica je spuštena ( to je od guzde naučila…) Nakon sat vremena, ponovno sam se mailom obratio, uz ispriku što remetim njezin mir..ali, ne znam što bi …….OK, da skratim, tek nakon trećeg maila dobio sam odgovor, i uslišao vapaje stranke za odgovorom. No, telefonski su se pozivi zaredali..i , shvatio sam da je i ona izgleda uzela plaćeni godišnji… drznuo sam se pitati zašto na mene upućuje stranke za odgovore koje nemam kompetencije. Vragolasto se nasmijala i ponovila..paaaa ja ti dajem ovlasti…. Uglavnom, ispadam kao njezin zapisničar i stalno nešto pismeno dosađujem, možda više nego i treba .. .možda joj dojadi….možda,, jer, još nije…. Nekako mi se čini da sam se prerano počeo radovati psihičkom miru…ali, ne damo se smesti.  Cure su me natjerale prespojiti fon na mob i idemo van na kavu. Pomislio sam, ma imaju praf… idemo! Tek što smo ušli u prekrasan kafić u blizini…zvoni mob… člankica Uprave.. .DI SI TI??? Hm..nemrem muljat da sam u firmi jer kuži se kad je fon preusmjeren… pa, skočio sam po gablec..odgovaram uz veselu pozadinu Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć… Pa kakva je to dernjava? Kao da vidim tu znatiželju u njezinim očima.. Paaaa znaš da tu na štandovima.. muzika, ljudi, galama…pa gužve su… I sam sebe skoro ošamarim… Ma majmune, pa reci joj da si na pauzi! Ali ne, Smotani opet nešto glumi…. Naravno, ništa me nije trebala… samo eto, potrefila je vrijeme kad me nema da me čuje…. Zaglavili mi bome na toj kavi skoro pola sata… a lijepa muzika, prava, Božićna..vesela… I sad ja vas pitam, ma kako se sad vratiti kad mi je tamo bilo tako lijepo… Eh, pravila, pravila… No, nisam se dao smesti… od ove tri što su sa mnom u sobi dvije su na godišnjem, a treća… nje nikad nema u sobi… uf, konačno mir. I taman si lijepo pustim predivnu pjesmu za koju do nedugo, u takvoj verziji, nisam niti znao da postoji, a koja mi toliko razgali srce kad ju čujem, kad hop…evo mojih cura… ooo Karel..  .ajme majko… ljudi sve sam ih zarazio s tom pjesmom.. baš sve! Carla , hvala ti na toj pjesmi koju si objavila hihi….i znaš, ako me slučajno uklješti od plesa sa ovim mojim komadima…ti buš kriva .. (naravno, šala….molim lijepo ne se mrštiti)  Eto, izgleda da je moje cure zahvatilo blagdansko ludilo, lijepo ih je vidjeti tako nasmijane i sretne i kao da dio tog osmjeha prebacuju na mene… pa niti dežurstvo više ne izgleda bauk…. Već se zamišljam kako u Badnju noć plešem sa kolegom hihihihi  A to što sam v.d. zamjene hihi...ma ko to još pamti....:)  danas uz klapu Raguza..... |
- 13:08 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||