smotani

utorak, 16.12.2008.

Kratko ali slatko :)

Samo kao kratki raport sa jučerašnjeg ludog provoda sa kumicom ...par riječi... Kiša nas je, naravno, izludila...svakih par minuta nove kapi, samo da pokažu...e nema opuštanja. Osim što sam, u nekoliko navrata skoro ostao bez oka, jer malena sva zadivljena čarobnim kapima ne obraća pažnju na okolinu, osim što smo došli doma mokri ko miševi..sve ostalo bilo je super. Kad sam shvatio da mali kišobran više odmaže nego pomaže u zaštititi od kiše, maloj sam navukao kabanicu i krenuli smo u proboj kišnim kapima. Svaku povremenu pauzu iskoristili smo za uživanje po lokvicama čije šljapkanje oboje obožavamo... veseli osmjeh odavao je njenu radost i uživanje u ovom, po malo, lošem vremenu. Nekoliko pauzica sa osvježavanjem, ojačanjem u vidu koje torte, soka... bili su brejkovi da se kumica odmori, skupi doživljaje i iznese nove «zahtjeve»... Neke stvari nismo, zbog vremena, odradili..no, pa ko kaže da ne stignemo? Pa neće valjda kiša udaviti danima.... U tajnosti od kumova kupili smo male poklončiće koje će im staviti pod bor...ajme veselja. Imala je neki đeparac, naravno da sam malo i potpomogao, ali ono veselje sa tim malim stvarčicama vrijedilo je doživjeti. Ah, moram se i pohvaliti – i ja sam dobio poklončić, ali – ne za pod bor, nego Kume, ovo ti je tak, da te malo sjeti na mene... a sad recite, ne bi li vama izmamila suzu sa ovim velikim, od srca izrečenim riječima i kad vas još onim malim ručicama zagrli, poljubi i šapne na uho... kume, sad bi mogao voditi na kolače... eh, kumovo zlato..... Naravno da smo od kume dobili po tamburi jer smo došli mokrih nogu...ali, pa nisam joj ja kriv kaj nema mala nepropusne cipele... Na poslu je fešta. Još jučer je počelo natjeravanje oko bora... a, nemojte se čuditi.. dok su moje cure bile organizatori bor je svijetlio već prije Prve nedjelje Adventa... a sada? Jučer naganjanje po hodniku ko će u podrum po bor, nakit.... i naravno..Smotani ajde... e pa, dragi moji, iz zdravstvenih razloga... ne može. Još uvijek se ne bi izlagao pretjeranom opterećenju kičme i glatko sam odbio... ima još muškića.... Konačno, nakon nekih prepucavanja bor je osvanuo u hodniku. Dolazim danas na posao, a bor, nakit, lampice...sve u kutijama kako je doneseno. Hm... sad će fešta.. kićenje bora. Nešto što smo uvijek sa veseljem i radošću činili, nekad čak i zapjevali, postalo je kao neki kamen oko vrata – ne sviđa mi se to. Na kavi sam od cura doznao da je jučer izbio mali «rat»... odbile su kititi bor, jer, a to je istina, svake godine njih par... Pa, gospodo, ne uživamo li svi u tom boru? Cure su još prije tri tjedna donijele mali bor i stavile u svoju sobu .... Eto... ma, i taj bor je samo rezultat svih događanja, atmosfere koja vlada...umjesto, umjesto da baš okrenemo kontru i veselimo se – u inat onima koji podgrijavaju taj nesklad – No, ko sam ja da im sudim? OK...evo, vidim...bor je okićen... bez onog veselja, bez zajedničkog druženja uz njega, u tišini, gotovo u tajnosti i na silu.... Sve više mi se ne sviđa atmosfera.... Upravo je obznanjena vijest da će mnogima subota biti radna... a ne, ne radi posla već radi selidbe....Doseljavaju se neki na našu lokaciju, niko ne odlazi s nje – ali – moramo se interno preseliti kako bi napravili mjesta dolazećima.... Polako nervoza vlada... ne zna se ko mora doći... O da...meni je rečeno da moram doći – pitao sam zašto? Pa pomoći seliti stvari curama... glasio je odriješiti odgovor, pa muško si! Eh, muško... a ne znam..pišem se, ali dragi moj guzda, trebam li liječničku potvrdu donijeti? Ne, ne smijem nositi teške stvari... zaboravili ste...? Pa prije tri mjeseca sam operiran! Zatečen mojim odbijanjem, promrmljao je Pa barem malo možeš nositi, pomoći, koordinirati, praviti im društvo, biti uz njih...kao i uvijek kako si znao... na sekundu sam zastao.... ali, mirnim, staloženim tonom nastavio....Nekad sam i znao što radim, gdje pripadam, nekad je i atmosfera bila drugačija... to je, direktore bilo nekada.... ljudi se mijenjaju.... da li na dobro ili loše ne znam..ali, mijenjaju se..... htio sam još nešto reći, ali nisam imao prilike...sa druge strane čulo se ujednačeno tuuuuuuuuuuu....spustio je slušalicu..kako i priliči pravom guzdi! Bez pozdrava, bez riječi...jer, sve se oko njega vrti..... Saznao sam da moje stare cure nemaju potrebe dolaziti...njih je već i tako u proteklom periodu konzervirao... natrpao ih je ko male sardinice u sobu, tako da, eto...imaju slobodan vikend..super! ** danas... Dalmatino i Božić bijeli nek nas svega lijepog sjeti.... Da je put do tvojih vrata prašina od suhog zlata to mi sada vise ništa ne znači Jer kad ispod oka kiša krene tu odavno neće biti mene svejedno će samo blato ostati Kad za Božić čuješ prva zvona to je ljubav naša to je ona što je došla da nas pjesmom počasti Pjesmom punom lijepih uspomena za dva meka srca potrošena nek' te ovaj Božić na nas podsjeti Kada ponoć bljesne sa visina za nas dižem čašu mladog vina što iz želje, što iz ljute potrebe Svi će anđeli i svi će sveci pjevat' pjesmu, ti je samo reci i poželi Božić bijeli neka bude za tebe

- 12:20 - Komentari (34) - Isprintaj - #