smotani

ponedjeljak, 10.11.2008.

Greške u komunikacijskom kanalu

Ne znam kako današnji nazvati nego greške u komunikacijskom kanalu… Jutarnja kava počela je zaista zanimljivo. Znajući za primjenu novog Zakona i Odluku direktora krenuo sam ranije kako bi ,u manjoj gužvi, u miru popio kavicu sa kojom cigareticom na omanjem balkonu. Imamo mi dva balkona, ali ovaj mi je nekako draži…. I krenem ja tako sa kavicom kad ono…balkon pun! Nepušača! Pa kaj je sad ovo??? Lijepo smo napisali nepušačima ulaz zabranjen…. Nema mjesta ni za nas pušače..kaj će oni tu? Popušio sam par dimova i otišao u sobu..jer, osim što je bilo i malo hladnije, nije mi se stajalo, ko rodi, na jednoj nozi. Takav baš ovisnik nisam..(moš' mislit). Nekako, svima slađi, manji balkon, prozvao sam „kod Mate“ – dakako po imenu nosioca „stanarskog prava“ zadnje sobe , a drugi balkon, koji je malo veći ali nekako, a ne znam,…drugačiji.., prozvao sam „pri Jožeku“ ( po istom ključu ). Svi smo odmah prihvatili imena dva novootvorena kafića… i kad je prošla jutarnja histerija, pošaljem curama mail…idemo pri Jožeku ? Ubrzo smo se okupili, zapalili i počeli one naše, uobičajene, ćakule…kad…evo njih opet! Nepušači! Ako ja više išta razumijem…. Kao, došli su jer u čajnoj kuhinji više nema zezancije, nemaju s kim pričati..dosadno je bez nas… Pogledao sam ih, onako zamišljeno… i započeo svoj monolog….Eto ne samo da smo pušači u pravom smislu riječi, pušači smo na radnom mjestu, a sada…sada smo i pušači od nepušača – malo sam zapetljao a? poa(e)nta je vrlo jednostavna…. Dragi gospodine Ministre… zaštiti i nas pušače u otpadničkom prostoru od nepušača…valjda i mi imamo neka prava na 7 stupnjeva (za sada) na vjetru i ovoj magluštini? Kako sam vidio da me od njih, nepušača, niko ne doživljava, nastavio sam… Ma super je ova odluka…evo.. kako je krenulo, danas ću na poslu ušparati barem kutiju cigareta, što je po tržišnoj vrijednosti 14,00 kuna ( neću vam reći pošto ja kupujem „ispod ruke“ ) dakle, u jednom radnom tjednu „zaradit“ ću 70,00 Kn…ako mjesec ima 4 tjedna ( a ima..) to je 280,00 Kn neto!!!! Dakle, moj zaključak monologa bio je….i plaća mi je povećana, malo i pluća zaštićena, to kaj bum navlekel prehladu nije važno…..Eto, ne treba mi stimulacija, dobit ću je kroz ovu zabranu…. Nepušači su sad već pomalo zavidno gledali .. . i odmah mi je sinula ideja… pa, mislim da bi vi sad trebali tražiti povećanje plaće! Ma, nevjerojatno… nećete vjerovati .. čak dvije su rekle…ma u pravu si Smotani…. Po izrazu njihovog lica vidio sam da su najozbiljnije!! Pa sam mudro nastavio…. Čak mislim da bi nama trebalo dati i negativnu stimulaciju jer, već sam prvi put, za vrijeme radnog vremena na puš pauzi ( a bilo je oko pola jedanaest) i podijeliti je vama, nepušačima, jer vi ne koristite tu pauzu! Osmijeh pojedinaca je bio sve veći, a one druge skoro su me zgađale pogledom… i znao sam da moje cure to neće prešutjeti… Ma nemoj, a što one tu onda rade? Njima isto treba negativna, čak i veća…. i tako malo po malo…zakuhao sam, ugasio cigaretu i pobjego od "Jožeka"… nekako, postalo je opasno… No, komunikacijske buke bilo je još… razgovaram sa jednom strankom iz lipog dalmatinskog gradića… i govorim joj neke brojke… a ona meni Petsta… velim ja ne dvjesta… a e, petsta.. ne gospođo dvije stotine ..a ? ne čujen! Ajoj…opet ona petsta ste rekli? Ne gospođo, dvjesta…pokušavam pratiti njen izgovor..petsta – dvjesta…nejde… već pomalo izluđen, jer zvoni mobitel, zvoni druga linija velim ja njoj ma gospođo tu handred.. taj čas sam pomislio na Rinu iz BB kuće….a veli meni žena…a, e gospe ti a šta ne kažeš na rvatskom dvjesta…… nisam, nisam ništa rekao, samo da gospođo..evo kažem… Danas je stvarno bio neki bučni dan u komunikacijskim vezama… rokovi za izvršenje nekog dijela posla istekli su u petak… i pogledam ja danas, jer trebaju mi ti podaci da mogu složiti neke elaborate, koje BTW niko ne gleda (ili gleda pa se pravi da ne vidi?), a ono..nigdje ničega… pitam ja…u kojoj ste fazi..a ono.. pa kaj je tebi? Jesi ti normalan? Nama treba još barem dva dana? Što hoćeš, nisi više ……! Ne, dalje neću..jer je komunikacijska buka proizvela i neke riječi za koje mi se čini da nisu primjerene ponoviti ih! Kako bi izbjegao daljnju komunikacijsku buku svima zainteresiranima, barem sam mislio da jesu, poslao sam mail sa podsjetnikom na rokove, koje, usput, nisam odredio ja nego kapo di kapo. Shvatio sam, konačno kako bi moje cure rekle, sa nekim ljudima, na žalost, ne možeš komunicirati drugačije nego službeno. Osobno, protiv sam takvog načina komunikacije, ali , kad se to slomi preko vaših leđa… prešutite, no, kada to ugrožava izvršenje mojih poslova ..e, onda sam na stražnjim nogama… jer, možemo se i trebamo zezati, možemo i zabušavati i to, točno znamo kada nam je to dozvoljeno, ali… i to ima granice… Eh, kao da sam dirnuo u osinje gnijezdo… osice se razmilile po hodniku, bockaju svojim žalcina… a ja, smješkajući se, čekam ishod…. I sad će opet ispasti da sam ja prasac! Znam..ali… kada sam trebao predati svoje monstruozno izvješće učinio sam to, no….. bilo je praznih polja…. Kučice bez podataka… a kako bi ih upisao kad prethodna procedura nije niti počela ? Ja sam svoje napravio…nepotpuno, istina..ali , jel' to moja greška? Stigao je nalog… ostaje se dok ne završite!!! Hm, ima ona jedna narodna… tko pod drugim jamu kopa…sam u nju pada! Siguran sam da ste sada pomislili… hihihi tak ti i treba…. A neki dan sam se hvalio, konačno, poznatim radnim vremenom !? Već pripremljen, ne pitajući, ne dolijevajući još ulja na vatru., u 16,00 sam najavio kratki odlazak, i naravno povratak… Mislio sam otići kući nešto pojesti, odnijeti Tihani dnevnike i vratiti se završiti stvar…i dok sam objašnjavao da se vraćam za oko sat i pol nastala je prava komunikacijska buka… Ne znam kako bi vam to opisao… Zamislite oko 8 ženskih glasova, različitih tonaliteta i jakosti, koje ne hvatajući zrak, svaka svoje misli iznosi na najuvjerljiviji način…. Pokušao sam razumjeti što pričaju… čuo sam „zašto samo mi on odlazi ostati posao nije i ne vratiti se do sutra ubaciti…“ ništa nisam razumio..bilo je to upjevavanje koje nije da je urodilo plodom…. Mahnuo sam na odlasku i poželio im dobar posao, čak štoviše, upitao sam ih žele li da im možda donesem što za jesti ( iskreno, moje cure ..bivše… kad su to čule skoro su me khm, khm) …a, obzirom da su me samo mrko gledale, ništa odgovorile..shvatio sam..site su one, site su one..svega! Nakon, oko, sat vremena zazvonio je mobitel.. vidio sam, zovu iz firme.. kratka poruka glavnoga.. Smotani, ne moraš dolaziti.. one neće do jutra biti gotove.. i, molim te drugi me puta upozori na vrijeme!! Ne, nije povisio ton…pa nisam niti ja… samo sam tiho, mirno i jasno odgovorio…Oprostite što sam se uopće miješao, mislim da to uopće nije bilo moje za reći, ali, tražili ste i obrazloženje zašto moj posao nije napravljen….zapravo…samo sam još malo htio s njim popričati, samo…samo da provjerim..da li konačno moje uši danas dobro čuju? Da nije opet neka buka u komunikacijskom kanalu? Nije…bila je istina….ne vjerujem…ovo je čak i mala moralna satisfakcija… nema me niti dva mjeseca i već drugi udar kod mjesečnog izvještaja….iskreno, zadivljen sam 100% učinak…čestitam… Možda vam se čini malo zločesto? Ne znam, mislim da nije... mislim…..

- 22:42 - Komentari (20) - Isprintaj - #