smotani

petak, 07.11.2008.

Voda - drugi dio

Petak…. Vidio sam da su se neki pitali što je s „onom“ vodom? E pa, sad konačno mogu ispričati, nadam se konačnu verziju, događaja nakon našeg zadnjeg susreta o toj temi.. ( za one koji nisu, preporučio bih da pročitaju post od 04.11. kako bi im bilo jasnije kaj ja to sad trabunjam). Dakle, krenuo sam u akciju, prema nalogu stručnih službi nakon prethodno izvršenog uviđaja… I tako, izvršim ja potrebne pripreme, sjednem na rub kade, zauzmem poziciju i počelo je…. Odjednom, samo što ne doživih infarkt….. kopkam ja taj silikon, udubio se u visokoumni posao, misli ko zna gdje, kad odjednom…..aaaa…. ko mi se to hladan, mokar i ljigav smoto oko noge…. Aaaaaa… pogledam ja, a ono… ispod silikona, desno od mjesta početka radova, potok vode koji se, vratolomnom brzinom strovalio u kadu – i to je ta hladna i vlažna stvar koja mi se obavila oko čarapa… koji šok! Stao sam, pogledao…hm… i u stilu A je to počešao se po glavi i sam sebe pitao Kaj je ovo? Naglo sam promijenio plan i krenuo s te strane skidati silikon…eto, ni to ne mogu napraviti kako ja hoću nego kako voda hoće…. Ta tvar koja je neizostavna za naš život, za našu planetu..sad me polako već ljuti… malo… Pokušavam ostati miran, ne dozvoljavajući da me mokra čarapa, mokra i hladna kada dekoncentriraju…. Pripremam se za novi napad, sada spremniji za nove vodene tobogane koji me, možebitno, čekaju iza silikona. Tri, dva, jedan…krenuo sam… zabio sam prvi, prodoran, udarac . . . krenuo je potočić.. mali potočić a ja, ja sam odmah u mislima zapjevao Potočić maleni..… O Bože…. Ovo je ludilo… sad već vidno iznenađen, po malo ljut, primio sam taj komad silikona…pa to..to je spužva..samo je sa vanjske strane djelovao kao silikon… sve je trulo, sve je pljesnivo… preostali komad silikona sa te strane kao da je molečljivim glasom vikao Uzmi me, povuci me, osuši me, ne želim više tu biti…. Nisam imao nikakvih problema laganim pomakom ruke skinuti preostali dio silikona….Kako je to dio kade ispod pipe, pomislio sam, pukla je cijev koja vodi do pipe…. Super, otkrio sam kvar! Ček, ček Smotani! Još jučer si Loleka i Boleka uvjeravao ili barem pokušao uvjeriti da voda ne može teći prema gore… Ne može? A? stvarno? Pa, kao da nema neke logike…Zapravo, iskreno, u tom sam trenutku i zaboravio da je i zid iznad tog dijela mokar….i to, dragi moji sve više…. Uzeo sam bateriju i ponovno se podvukao glavom pod kadu…. Ma ovo nema nikakve logike – a ko kaže da u životu i ima logike? Ispod kade je i dalje sve suho….. Misterij… misterij koji se samo meni može dogoditi. Obratio sam pažnju na taj put traga vode i shvatio - Stari, ako se ovo brzo ne riješi odoše ti pločice!! Potočić maleni je davno otpjevao… sada mi se po glavi vrti ona od Josipe..Ti si genije…. Ponovno sam pozvao Loleka i Boleka i rekao da stvar ne trpi odlaganje..jer ko će meni platiti pločice? Kadu? Jer, dragi moji, kad one pločice počnu svoj krabuljin ples…ode moja plastična kada… ali , ni to nije sve! I ja bih mogao završiti kod susjede kad joj plafon propadne…hm..pa nije to ni loše, eto, odmah ću imati i kadu..i susjedu..Kad, gle čuda, veli Lolek… Smotani, dobro da si zvao..da ne moram ja trošiti (!?) mislili smo opet navratiti malo do tebe, pa da provjerimo jesi li doma. Navratiti? Na kavu? Piće? Večeru? Na kaaaj? Pa, smireno će Lolek, provjeriti kakvo je stanje! Stanje??? Pa ja bih to prije nazvao s.anje, ali..ok… mislite da je granulo sunce? Da je samo od sebe stalo? Imate li predodžbu kako sam glasno pričao? Ne? Pa, hoće li biti približno slikovito ako kažem da je susjeda, odozdo, došla gore jer nije joj bilo jasno što se događa? Mislila je da joj, zajedno sa onom vodom, dolazim iz zida…ok, moram vam još nešto priznati..naši su zidovi tako tanki… joj, joj..pretanki….čuje se i kad kihnete…. Često znam susjedi, u doba alergija, viknuti nazdravlje… mislim da vam je jasno o kakvim zidovima govorim….aha,,,sad sigurno mislite pa nije niti čudo da je voda procurila kroz taj karton?? Pa dobro, ne baš tako tanki… Lolek i Bolek su vijećali skoro sat vremena. Fleka koja se stvara od plafona bivala je sve šira i sve tamnija….i…dragi moji, sve mokrija… Kada sam pritisnuo prstom zid vidio sam male potočiće vode.. ljudi, pa ja imam navučen sep! Kad to sve počne padati!!! Ja na rubu laganog bijesa, sada već i vidno natapiran jer prstima sam nervozno stalno prolazio kosom, a moj duo fantastikus još razmišlja gdje kopati???? Uvjeravaju me da sigurno curi od mene!! Da je cijev pukla baš iza mog zida! Ma kako? Čovječe, pa trag vode vodi od samog plafona, ne može biti od mene!!!!! Ne, Smotani… gle, da ti mi objasnimo… gore je suho, dakle curi kod tebe! OK! Prekinuo sam to nadmudrivanje. Majka me cijelog života učila, eto i naučila, pametniji popušta. Ne, ne bih rekao da sam pametniji od njih, ali smisao i te uzrečice nije baš tako decidiran. Znao sam da se nešto hitno mora napraviti jer šteta će biti, sa ovim prepucavanjem i utvrđivanjem gdje curi, daleko veća. Odlučio sam …kopajte kod mene! Počeli su mi objašnjavati gdje je najbolje napraviti rupu kako bi provjerili gdje curi. Gdje curi? E sada više ništa ne razumijem! Provjeriti…a kod mene curi? Ne…odustao sam razbijati glavu jer i ovako više ništa ne razumijem…neka razbe zid, neka razbe sve, ali neka ovo stane…… I, naravno, opet će doći ujutro…ja više ne mogu nikoga pitati da kasnim na posao, ipak je prošlo 22 sata… Nazovem opet prijatelja – umjetnika slobodne profesije, koji je spremno pristao sve dok nije čuo vrijeme u koje bi morao biti kod mene. Pa ti si lud!!! U 8 sati kod tebe?? I opet, kao i uvijek, odšutio sam sve njegove pohvale za ovu moju ideju, sve hvalospjeve koje mi je u sekundi spjevao i, a što drugo, nego rekao…hvala stari, kava će te čekati kuhana! Jučer sam sa nestrpljenjem, na poslu, očekivao njegov glas, njegov poziv. Nisam dugo čekao. Već oko pola devet me zvao… Smotani, pa nekaj buše i lupaju iznad tebe, voda je zatvorena, niš ne kužim…. E, kad on tamo, u mome stanu ne kuži, kako da ja kužim kad sam na poslu? Nije prošlo par minuta, evo njega opet…. Ovo je zadnji put da si me ovako preveslao…i neki dan i danas…. Uopće neće kod tebe rušiti! Eno ih kat iznad, rasturili su već cijeli zid! Osjetio sam po njegovu glasu da je vidno uzrujan i nisam htio ništa pitati. Saznat ću kad dođem doma. I saznao sam… majstor koji je došao, inspiriran kao da radi u državnoj službi za rušenje bespravno izgrađenih objekata, nije želio niti uči u moj stan, a kamoli u njemu nešto rušiti. Ljudi..majstor je to, a on je u utorak rekao…tu ne curi! I, bio je u pravu… cijev, susjedima gore, ne samo da je pukla, ne samo da je voda curila, nego se već i smrad od okolne pljesni stvorio takav da sam i ja, koji imam malo problema sa njuhom, osjetio kako je nemoguće boraviti u kupaonici. Danas je petak… zid se lagano suši… počeo sam operaciju silikon.. polako … sutra nastavljam…. Bio sam i kod susjede, dolje, one od koje je sve i počelo…. I ona je sretna, pa kako i ne bi . . . neće ujutro, kad se sprema na posao, misliti da vani pada kiša i nositi kišobran i kad sunce sja…a ja… ja još uvijek strepim…pločice…. Ne izgledaju baš najbolje… da li će ova priča dobiti nastavak? Nadam se da neće… Smotani…pssst… ne spominji sada sreću…ne, ne !

- 23:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #