smotani
utorak, 04.11.2008.
Voda
|
Predivno! Već par dana vodim borbu sa susjedom, ispod, curi joj voda... od mene! Ali, susjeda, i meni curi... od gore... Pa zakaj niste prijavili? A zakaj... ma, slijeva se niz zid, i već danima pokušavam uloviti susjede, gore, da im preporučim silikoniranje kade ... nekako, mislio sam, slijeva se uz rub kade... i tako... Eh, nekad je bolje da ja ne mislim, da ne pametujem... a samo sam htio biti susretljiv susjed... Greška! To susretljivo slijevanje vode prikazalo je jednu lijepu sliku... Meni curi sifon!!! Super! Sad ja, ovako, još uvijek malo smotan, moram se podvlačiti pod kadu, provjeravati jel' plima ili oseka ispod, otvarati sifon, provjeriti jel' on možda ima kakve vidne znakove oštećenja ( hm..od čega?.) ali, ok... Dva dana se već podvlačim pod kadu, praznim sifon, kontroliram, puštam kontrolirano vodu u kupaoni, a ona u znak zahvalnosti, nekontrolirano gotovo živahno, pronalazi put do susjedine glave...redovito.., a lijepo sam joj rekao...pa susjeda..odmaknite se... ali ne..žena špara vodu...pere kosu na kapima kiše. I, konačno, suludi vikend podvlačenja, zavlačenja, pražnjenja, punjenja, močenja i sušenja je prošao. Jučer, legende zgrade, Predstavnik stanara i domar, konačno, dolaze utvrditi ono što mi već dva dana znamo. No, njihovo je mišljenje i preporuka od vitalnog značaja! Je, curi, susjedi je plafon mokar, kaplje... Super, a sad ono što ne znamo – od kuda curi?? Vidjevši da je kod mene, na oko, sve u redu ( oko može biti varljivo, postoji i ona «optička varka», i ne, ne zaboravimo...govorimo o vodi koja uvijek nađe neke čudne pute...), barem što se podnog dijela tiče, zanimala ih je fleka na zidu... slijevanje vode od gore... tragovi koje, u zaobljenom luku, klizeći niz hrapavu stijenu, slijevaju se put sifona..... Hm, moji Lolek i Bolek su se zamislili. Nastao je omanji problem – gle, tu su sad pločice pa ne znamo da li je voda nastavila put prema sifonu?.. Zanimljivo...doista, postoji mogućnost da je naglo skrenula... pokušao sam nekom logikom objasniti neke zakone kretanja, silateže, slobodnog pada... ali..bezuspješno. Provjera kod susjeda gore, također nije bila uspješna... nisu doma... Izgubio sam preko sat vremena na isprazne riječi od kojih mi se samo tlak regulirao, potrošio vode za cijeli tjedan – jer, trebalo je utvrditi gradivo i dokazati da voda curi, nema veze, platit ćemo - svi stanari..nije Beg cicija... Sada, konačno, uslijedio je i zaključak... gle, sutra ujutro dolaze majstori, imaju nekog posla kod jednog stanara, pa ćemo ih pozvati da pogledaju... Super.. aaa kad dolaze? Pa, oko 10,00 sati... ma legendo...tek sam počeo raditi, ne mogu već tražiti izlazak... kaj ti je? Pa, a kako ćemo onda? Majstori rade samo ujutro..gle stari znam, i ja sam majstor u svom poslu, i ja radim ujutro.... Dobro, nazvao sam frenda, čuj ti si i tako slobodni umjetnik, kako sutra stojiš s vremenom...? Dogovoreno... jedino me debeli pozbrojao zbog obvezatnog ranog ustajanja...da ranog?? O kako je njemu Bog lijepo dao... Super, sve sam lijepo organizirao, još samo da sve odrade dok mene nema doma.. Danas, već u 9 sati me debeli zvao.. bate, pa rekao si u 10,00 .. a ovi već otišli! Odslušao sam njegovu jutarnju molitvu zbog naprasnog ustajanja, prešutio štošta i strpljivo čekao da mi, konačno, kaže zaključke sa izvida. Stari, imaš zadatak! Započeo je lagano... moraš skinuti sav silikon sa ruba kade, očistiti, ponovno silikonirati... rekao je majstor da moraš, nakon što očistiš, osušiti fenom, ostaviti 24 sata, onda silikonirati, pa opet ostaviti 24 sata... slušao sam ga u nevjerici! Taj stvarno nema pojma o ničem.. pa znam kako se silikonira!! Dobro, sad po ovome ispada da ja prelijevam kadu i zalijevam susjede.. super!! Samo, kako je onda jučer, pola kade iscurilo ženi na glavu? Ne razumijem... možda ću i kadu morati silikonirati?? Ne razumijem... a ispod kade je sve suho..prašina... čista prašina .. (usput sam i to očistio ) ..OK..kako majstor kaže, pa valjda zna svoj posao? Pitam ga, onako usput.. a ovi gore – što je s njima... E da, veli on, dobro si me sjetio, rekli su da načuliš uši i slušaš topote odozgo...kad čuješ da su doma zovi Loleka... e pa fino nisam badave 007... i tako, danas očito imam opet, neplanirane zadatke.. ali prvo malo odmoriti od napornog posla, za vrijeme kojeg sam, usput, skočio kupiti silikon.. tu, odmah, u blizini.. Pa ja ne vjerujem...ljudi moji!!! Ja koristim i pauzu! Šok za šokom.... Hoću li se ja na to priviknuti? Nakon posla uspio sam obaviti i malu nabavku, koja mi u posljednje vrijeme pričinjava mali problem, ali snalazim se nekako, spremio si papicu i onako, zasluženo, zavalio u fotelju malo predahnuti i zapaliti jednu s guštom... i gle, pa tek je 18 sati prošlo! Ne vjerujem, imam vremena i za komp, i za filmić, za mjuzu...za sebe... Nevjerojatno...a radim...k tome još i radim! Izgleda da me je ovo stanje svijesti malo obuzelo... zapravo, sada mi postaje jasniji moj dosadašnji premor, neraspoloženje, lijenost u izlascima – jer jedva sam dočekao biti doma, uživati u miru i tišini, u sigurnosti ta četiri zida, nema više niti službenih putovanja.. pa ljudi... jednom riječju ...prekrasno!!!!!! Da li je vrijeme da i ja malo počnem razmišljati o sebi?  DODATAK:) i opet ja na Almost cool listi ;))) i opet hvala, hvala    |
- 20:53 - Komentari (17) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||